ponedjeljak, 30.05.2005.

S vremena na vrijeme.... (Prljavo Kazalishte)

Ponedjeljak...vani neko bljaki vrime, samo sta nie kisa pocela...
Vata me neka sjeta danas...opet oosjecam da moe Srce "progovara" iz mene i to jako,jace nego ikada....Zhelim ga utishati, zanemariti shta mi govori, ali ne mogu... Po ko zna koi put vracham se na isto....i opet gubim tu bitku s njim....nemam ishe snage da bi mu se suprostavila...pushtam ga da govori... Vech mjesecima pokushavan zaboraviti NJEGA i cijelo to vrime mislila san da je jedini nachin da mi to i uspije jednostavno zatvoriti svoje Srce i "zakopati" ga negdje duboko u sebi, negdje toliko duboko da i ako opet bude "progovorilo" da ne dodje do mene... I uspjelo mi je to prvih par dana, ali kasnije je Srce postalo sve jache i jache, sve "glasnije" i "glasnije", kao da mi neshto vazhno zheli rechi...i shto san ga ja vishe pokushavala izbjegavati to je ono postajalo upornije.... A sada, kada sam odlucihila zapocheti novi, drugachiji zhivot, kada sam napokon smogla snage da okrenem i zapochnem novu i chistu stranicu zhivota, odluchila sam ga pustiti da "govori"....prvi put nakon dugo vremena slushala sam ga.... Shvtila sam da mi ON josh nedostaje....ne znam zasto,ali i dalje mi je stalo do njega... Ne,ne zhelim ga vishe, previshe smo toga proshli, ali koliko se god ja trudila ne mogu ga skroz zaboraviti... A tako bi htjela... Ne mogu vishe zhivjeti u proshlosti i stalno misliti na stvari koje su se dogodile i na stvari koe se nisu dogodile,a mogle su se desiti...Ne zhelim to vishe.... Zhelim se okrenuti prema naprid, ponosno korachati....od zhivota u proshlosti nema smisla... Ali nekako osjecham da me strah, ne znam, buduchnost je nepredvidiva, mnogo se toga mozhe dogoditi, a ja sam sama u svemu tome... Zhelim NJEGA pored sebe, zhelim da korachamo prema naprid zajedno, ako padamo,da padamo zajedno....da gradimo srechu zajedno... To zhelim samo s njim, ne zhelim nikoju prijateljicu kraj sebe na tom putu...One me nebi razumile kao i on...
Ali, to su samo moje zhelje, pusti snovi...njega vishe nema.....

Pomislish li ikad na mene?
Pomislish li ikada na nas?
Zashto se pravish da ti nishta nie znachilo?
Ja i dalje vjerujem u nas,
Josh se sjecham nashih poljubaca.
Ne, jednostavno ne mogu da to zaboravim,
A tako bih htjela sve to izbrisati
I zapocheti novi dio zhivota.
Govore mi da te zaboravim,
Da si ti bio samo jedan u nizu...
Ne,ne vjerujem im...
Suvishe te volim da bi to bila istina.
Zashto lagati i varati sebe,kada i sama znam
Da te i dalje volim......
By:Ja...:)
| 18:54 | Gukni...ako mosh.. :p (3) | A ono...prilipi na papir.. | #

subota, 28.05.2005.

....Ima dana kada osjećam.... (Parni Valjak)

Opet neka praznina u meni...polako nestajem & postajem jedna od mnogih koji tragaju za nechim... A to ne zhelim, zhelim zhivjeti bez tog osjechaja izgubljenosti, ali ne mogu.... Osjecham se kao beskuchinica, zhelim pronachi svoj dom, zhelim ZHIVJETI....
Vani je uzhasno vruche, ali ta vruchina ne dopire do mene, sve oko mene je hladno.... Mozhda je problem u meni... U meni nema vishe onog zhara koji je bio pokretach svega, mozhda ga ima josh malo, mozhda lagano tinja neprimjetan duboko u meni.... mozhda che se jednoga dana rasplamsati i biti vechi nego ikad.... Ali chekati,ja ne zelim chekati.... Sve se u zivotu svodi na chekanje....pa chak i cijeli zivot je chekanje smrti...samo shto neki zhele to chekanje sebi prilagoditi i uchiniti ga zanimljivijim i korisnim, a neki sve prepustaju sudbini.... Ne, ja ne zhelim biti ta, zhelim zhivjeti punim pluchima, zhelim sve napraviti sama, zhelim jednoga dana kada dodjem blizu smrti, kada vech budem stara i naborana, se sjetiti svoga zivota sa osmijehom na licu i zadovoljna svime rechi : "Zhivot je lijep!" ; i napokon spokojne dushe otichi na neki drugi, mozda sretniji i bolji svijet... Chemu uzaludno chekanje "sudbine" da odluchi umijesto tebe i upravlja tvojim zhivotom, kadati sam mozhes biti ta "sudbina".....
| 13:17 | Gukni...ako mosh.. :p (2) | A ono...prilipi na papir.. | #

Korak po korak..... (Prljavo Kazalishte)


Svi kazu kako je prvi post najtezi, ne znas sta ces napisat za uvod....
Pa ja nechu puno duljit i filozofirat....
WELLCOME TO MY WORLD....

I...I feel SAFE
I...I feel scared
I...I feel ready
And yet unprepared....
| 11:36 | Gukni...ako mosh.. :p (1) | A ono...prilipi na papir.. | #

Sljedeći mjesec >>