subota, 28.05.2005.

....Ima dana kada osjećam.... (Parni Valjak)

Opet neka praznina u meni...polako nestajem & postajem jedna od mnogih koji tragaju za nechim... A to ne zhelim, zhelim zhivjeti bez tog osjechaja izgubljenosti, ali ne mogu.... Osjecham se kao beskuchinica, zhelim pronachi svoj dom, zhelim ZHIVJETI....
Vani je uzhasno vruche, ali ta vruchina ne dopire do mene, sve oko mene je hladno.... Mozhda je problem u meni... U meni nema vishe onog zhara koji je bio pokretach svega, mozhda ga ima josh malo, mozhda lagano tinja neprimjetan duboko u meni.... mozhda che se jednoga dana rasplamsati i biti vechi nego ikad.... Ali chekati,ja ne zelim chekati.... Sve se u zivotu svodi na chekanje....pa chak i cijeli zivot je chekanje smrti...samo shto neki zhele to chekanje sebi prilagoditi i uchiniti ga zanimljivijim i korisnim, a neki sve prepustaju sudbini.... Ne, ja ne zhelim biti ta, zhelim zhivjeti punim pluchima, zhelim sve napraviti sama, zhelim jednoga dana kada dodjem blizu smrti, kada vech budem stara i naborana, se sjetiti svoga zivota sa osmijehom na licu i zadovoljna svime rechi : "Zhivot je lijep!" ; i napokon spokojne dushe otichi na neki drugi, mozda sretniji i bolji svijet... Chemu uzaludno chekanje "sudbine" da odluchi umijesto tebe i upravlja tvojim zhivotom, kadati sam mozhes biti ta "sudbina".....
| 13:17 | Gukni...ako mosh.. :p (2) | A ono...prilipi na papir.. | #

<< Arhiva >>