| |
neznam kako bi bilo dobro da se ovaj post zove...zapravo vjerojatno vam se neće svidit ovo šta ću napisat ali nije fer da ono šta mislim,bilo to ružno ili lijepo, zadržim za sebe...
Već neko vrijeme dajem sve od sebe da vam pomognem...supsjećam s vama kad vam ne ide...tužna sam kad vidim da patite...dijelimo slićna razmišljanja,slićne ciljeve i u tom pogledu razumijem zašto sve to radite...Znam da sve želimo biti lijepe, osjećati se ugodno u vlastitoj koži...da možemo obući baš svaki komad robe koji nam se svidi a da se ne brinemo dali nam je guzica u njima veća...dali su nam bokovi širi i sl.međutim...
možda uopće nije problem u vama...možda sam kriva ja šta sam sve ovo shvatila preemotivno...
dugo...predugo ovo traje...
i postajem umorna...
nemogu se otvoriti oči onima koji ih ne žele otvoriti...
sad već pomalo naslućujete da je ovo zapravo oproštajni post.
žao mi je što vas ostavljam ali vama neće biti...nastaviti čete po svom...
bojim se da će malo koja iz svih tih utrka koje vodite izaći kao pobjednica mada bi vas ja sve voljela viditi dignute glave...ali moja uvjerenja se uvelike razlikuju od vaših...
u ovih godinu dana koliko se hranim zdravo naučila sam dosta stvari...pročitala sam puno knjiga...otvorila mnoge stranice...svi ti savjeti su vam bili izrečeni u najboljoj namjeri jer sam htjela da osjetite radost kakvu sam osjetila i ja...da smršavite!
tužno je da nisam uspjela niti jednu probuditi...ali nisam ja bog da spašavam okolo živote.
kad sam prije nekih pola godine počela s pisanjem bloga nisam ni slutila koliko vas ima...koliko se uništavate.
mislila sam da ću ovdje pronaći osobe koje razmišljaju kao i ja, koje teže ovozemaljskim ciljevima, koje su realne.
ali umjesto toga naišla sam na cure koje žele preko noći postati 10-15 kg lakše...na cure koje uopće ne razmišljaju ni u jednom trenutku na to što rade svom tijelu...tijelu s kojim će živjeti ostatak života(ma koliko to vremena bilo)...tijelu koje je samo jedno jedino njima dano na brigu...
naišla sam na cure koje uništavaju svoj želudac...koje uništavaju svoj mozak...svoju psihu...
nisam htjela sve to pronaći.
ja jednostavno nemogu više čitati vaše postove u kojima nagovarate sebe i druge da danima ne jedete ništa nego pijete samo vodu...nemogu gledati da se ubijate i mrzite zbog jednog zalogaja više...ja to više nemogu. I zato odlazim.
Ima cura koje su isto uradile i prije mene...otišle su jer se više nisu nalazile na istoj valnoj duljini...
ja sam sljedeća.
i što da vam kažem za kraj;
nadam se da čete se opametiti i da čete shvatiti da je zdravlje bitnije od neznam kakvog izgleda...
da čete isto tako shvatiti da svoje tijelo možete promijeniti ali ne preko noći...
da je potreban rad i disciplina...jedna jaka motivacija na koju nećete nikada zaboraviti...
da izgladnjivanjem nećete postići ono šta želite...
zapamtite da treba jesti zdravu hranu...a ne ne jesti uopće.
šta se vodenih dana tiće...ako vam toliko znaće imajte jedan dan u tjednu...čak mislim da je dobro da se očistite toksina i slićnog...ako ih imate svaki drugi dan a one dane između pojedete jednu jabuku baš me zanima šta točno izbacujete?!Svoju dušu,eto šta.
nadam se da se ne ljutite ako sve ovo zvuči pregrubo...ja i ne uljepšavam ništa.
stavit ću sa strane moj mail ako se ipak nađe cura koja želi smršaviti a pritom ostati normalna u svakom pogledu da se slobodno javi.
a sve moje ostale leptirice...šta da vam kažem za kraj?
čuvajte se. život je prekratak, ne skračujte ga još više.
biti ću tu,možda, ponekad... |
|
