neznam kako bi bilo dobro da se ovaj post zove...zapravo vjerojatno vam se neæe svidit ovo šta æu napisat ali nije fer da ono šta mislim,bilo to ružno ili lijepo, zadržim za sebe...
Veæ neko vrijeme dajem sve od sebe da vam pomognem...supsjeæam s vama kad vam ne ide...tužna sam kad vidim da patite...dijelimo sliæna razmišljanja,sliæne ciljeve i u tom pogledu razumijem zašto sve to radite...Znam da sve želimo biti lijepe, osjeæati se ugodno u vlastitoj koži...da možemo obuæi baš svaki komad robe koji nam se svidi a da se ne brinemo dali nam je guzica u njima veæa...dali su nam bokovi širi i sl.meðutim...
možda uopæe nije problem u vama...možda sam kriva ja šta sam sve ovo shvatila preemotivno...
dugo...predugo ovo traje...
i postajem umorna...
nemogu se otvoriti oèi onima koji ih ne žele otvoriti...
sad veæ pomalo nasluæujete da je ovo zapravo oproštajni post.
žao mi je što vas ostavljam ali vama neæe biti...nastaviti èete po svom...
bojim se da æe malo koja iz svih tih utrka koje vodite izaæi kao pobjednica mada bi vas ja sve voljela viditi dignute glave...ali moja uvjerenja se uvelike razlikuju od vaših...
u ovih godinu dana koliko se hranim zdravo nauèila sam dosta stvari...proèitala sam puno knjiga...otvorila mnoge stranice...svi ti savjeti su vam bili izreèeni u najboljoj namjeri jer sam htjela da osjetite radost kakvu sam osjetila i ja...da smršavite!
tužno je da nisam uspjela niti jednu probuditi...ali nisam ja bog da spašavam okolo živote.
kad sam prije nekih pola godine poèela s pisanjem bloga nisam ni slutila koliko vas ima...koliko se uništavate.
mislila sam da æu ovdje pronaæi osobe koje razmišljaju kao i ja, koje teže ovozemaljskim ciljevima, koje su realne.
ali umjesto toga naišla sam na cure koje žele preko noæi postati 10-15 kg lakše...na cure koje uopæe ne razmišljaju ni u jednom trenutku na to što rade svom tijelu...tijelu s kojim æe živjeti ostatak života(ma koliko to vremena bilo)...tijelu koje je samo jedno jedino njima dano na brigu...
naišla sam na cure koje uništavaju svoj želudac...koje uništavaju svoj mozak...svoju psihu...
nisam htjela sve to pronaæi.
ja jednostavno nemogu više èitati vaše postove u kojima nagovarate sebe i druge da danima ne jedete ništa nego pijete samo vodu...nemogu gledati da se ubijate i mrzite zbog jednog zalogaja više...ja to više nemogu. I zato odlazim.
Ima cura koje su isto uradile i prije mene...otišle su jer se više nisu nalazile na istoj valnoj duljini...
ja sam sljedeæa.
i što da vam kažem za kraj;
nadam se da èete se opametiti i da èete shvatiti da je zdravlje bitnije od neznam kakvog izgleda...
da èete isto tako shvatiti da svoje tijelo možete promijeniti ali ne preko noæi...
da je potreban rad i disciplina...jedna jaka motivacija na koju neæete nikada zaboraviti...
da izgladnjivanjem neæete postiæi ono šta želite...
zapamtite da treba jesti zdravu hranu...a ne ne jesti uopæe.
šta se vodenih dana tiæe...ako vam toliko znaæe imajte jedan dan u tjednu...èak mislim da je dobro da se oèistite toksina i sliænog...ako ih imate svaki drugi dan a one dane izmeðu pojedete jednu jabuku baš me zanima šta toèno izbacujete?!Svoju dušu,eto šta.
nadam se da se ne ljutite ako sve ovo zvuèi pregrubo...ja i ne uljepšavam ništa.
stavit æu sa strane moj mail ako se ipak naðe cura koja želi smršaviti a pritom ostati normalna u svakom pogledu da se slobodno javi.
a sve moje ostale leptirice...šta da vam kažem za kraj?
èuvajte se. život je prekratak, ne skraèujte ga još više.

biti æu tu,možda, ponekad...

OD DANAS SAM NA GODIŠNJEM!
JUPI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


A NAKON VESELJA ÆE USLJEDITI OVO:

U KOMBINACIJI SA

I NARAVNO NIKAKO BEZ

A SVE TO DA BI IMALA OVO:)

KISS:)

Here's a little song i wrote,
you might want to sing it note for note,
don't worry, be happy

in every life we have some trouble,
when you worry you make it double
don't worry, be happy

dont worry be happy now
dont worry be happy
dont worry be happy
dont worry be happy
dont worry be happy
aint got no place to lay your head,
somebody came and took your bed,
don't worry, be happy

the landlord say your rent is late,
he may have to litagate,
dont worry be happy,

look at me im happy,
don't worry, be happy

i give you my phone number,
when your worried, call me,
i make you happy

don't worry, be happy

aint got no cash, aint got no style,
aint got no gal to make you smile
but don't worry, be happy

cos when you worry, your face will frown,
and that will bring everybody down,
so don't worry, be happy

don't worry, be happy now...

don't worry, be happy
don't worry, be happy
don't worry, be happy
don't worry, be happy

now there this song i wrote
i hope you you learned it note for note
like good little children

dont worry be happy

listen to what i say
in your life expect some trouble
when you worry you make it double
dont worry be happy
be happy now

dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry
dont worry be happy
don't worry, don't worry, don't do it,
be happy,put a smile on your face,
don't bring everybody down like this

don't worry, it will soon pass whatever it is,
don't worry, be happy,
i'm not worried



Jedna od meni dražih pjesama...Nemam posebnog razloga za nju...jednostavno se danas osjeæam dobro...zadovoljno....danas me opet preplavljuje onaj osjeæaj poduzetništva kad sam uvjerena da mogu sve...da æu skinuti te kile i biti sretna i ponosna na uspjeh...moj uspjeh...
I onda æu napokon moæi probiti pupu...kad mi stomak bude èvrst. Ravan.
A ne salast...ali nekako mi danas ne idu ružne rijeæi...ne pašu mi...
Danas je sve super...sve je zaista super!

Znala sam...ali ipak sam se dala isprovocirat.
Nije vaga kriva za ništa...kad sam prekjuèer stala na nju pokazala je kilo više...
nije mi bilo svejedno...ipak sam odluæila iæi polako i prihvatila èinjenicu da èu mjeseæno na taj naæin gubiti jedan do max. dva kilograma...ali u mom planu nigdje nije bilo nikakvo poveèavanje tjelesne mase...
Zakljuèila sam da mi je probava nikakva...neznam dali je to vezano uz dijetu...jeli vama probava redovita?
Mislim da mi se cijeli metabolizam promijenio otkad sam na njoj...
uglavnom ja sam se tako utješila sa tim da èe biti bolje kad se..hm...hm...znate veæ šta...
ipak kako je dan išao dalje sve sam bila lošije raspoložena...sve sam više vjerovala kako sam prasica...kako mi nema uspjeha...
i gle...popodne sam obavila šta sam trebala i jutros je kilaža kakva je bila i prije mjesec dana...66.
Prvo sam bila sretna nakon onog šoka od juèer a sad sam opet nikakva jer to znaæi da cijeli mjesec nisam skinila ni grama...a to nije dobro...ni zadovoljavajuæe...èak štoviše...tužno je.
Pa se mislim kako sve to malo ubrzati...da više gubim...ova me sporost izmrcvari...cijeli mjesec paziš šta i koliko jedeš...i onda na kraj mjeseca ništa se nije promijenilo...
sigurna sam da ne želim biti na vodi...možda dan...ne više.
Isto tako ne mogu bez povrèa...navikla sam na jedan kuhani obrok s povrèem na dan i kad ga ne pojedem luda sam...možda nebi škodilo da ga se ostavim 2 puta tjedno...da te dane jedem juhu ili tako nešto...
Ma neznam više ni sama...
Opet sam stala s vježbanjem, evo èetvrti dan danas...najviše zato jer su krenili godišnji pa radim dvokratno a nakon cijelog dana provedenog na poslu nemam baš volju za trèanje...ili išta osim kreveta!
Lako je kad tek kreneš s dijetom...za èas izgubiš par kilograma, riješiš se viška vode u organizmu i to je to...vode sam se riješila davnih dana...
ALI SE OVE MASNE STANICE SPORO TOPE...


A one tako dobro izgledaju...
(Valjda su zato one tamo gdje jesu a ja ovdje.)

...not happy...
...k vragu i vaga!