| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
U meni se stvara život... Ponovno... Hoće li ovoga puta uspjeti?
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Moje drage Rode
Pretrage i važni datumi
22.03. - zadnji M.
19.04. - kućni test pokazao +
24.04. - betaHCG: 395,5
27.04. - betaHCG: 1400 + još nešto (dodam čim saznam)
3.05. - prvi pregled. Pravilan, još uvijek prazan gestacijski mjehur. Odgovara 5/6 tjedana amenoreje.
17.05. - UZV. Lijepi, veliki gestacijski mjehur i plod veličine 1,07 cm. Zabilježena je srčana aktivnost.
25.05. - pregled u Petrovoj. Cerviks 1čl., tvrd, zatvoren, uterus smekšan, veličina odgovara za 9 tjedana... Naručena za boravak u bolnici od 1.06.
01.06.-05.06. - "obrada" trudnoće u Petrovoj. E. choli u urinu, ostalo je sve uredno. Mrvica je dosegla 3,5 cm
16. i 19.06. - rutinska kontrola u Petrovoj. U cervikalnim brisevima našli Mycoplasmu hom. Ništa strašno, još jedna kura antibiotika, ostalo sjajno. Beba je duga 6,5 cm i luduje u maternici. Liječnik oduševljen, sve mjere su odlične.
|
Danas mi se dogodilo nešto što nikada nije... Otišla sam na plac i vratila se s punim kolicima voća i povrća. Kada sam ugledala prve domaće trešnje (iako majušne i ne hrustave), doslovno su mi se zacaklile oči. Kupila sam od svega po malo: trešnje, velike šljive, domaće jagode, grožđe, nektarine i na kraju komad lubenice. Pukla sam od jada kada sam kod kuće shvatila da je prezrela... Došlo mi je da sjednem i plačem. No, strpit ću se još malo, ima drugih finih stvari. Od povrća su mi potekle sline na mlade mrkvice. Sve više gubim apetit na teška i masna jela. Mogla bih živjeti na piletini, riži, salati i voću. Zato sam si i napravila rižoto s piletinom i graškom. Govorim o svemu u jednini jer sam sama kod kuće. Muž je otišao k svojima u Makarsku na tjedan dana, što je meni, na svoj način, dobro došlo. Bliži se pregled i sve sam nervoznija, a da ne kažem da sam emocionalno totalno pukla. Plačem svako malo, a raspoloženja se mijenjaju iz minute u minutu. Sad mi je zaista samoća najpotrebnija. Kažu da ovakav emotivni dar-mar traje prva tri mjeseca, a onda se stvari malo smiruju... Nadam se, jer najteže od svega je raditi u ovakvom stanju. I nemam koncentracije, jedva pišem, a kamoli čitam... Bit će bolje, valjda... |
