Misli ne priznaju, al srce sluti da ovaj dugi let je pad u sumrak.

Ovaj post je posvećen Mikiju.
Miki je jedno predivno stvorenje šta postoji na zemlji našoj.
Upoznala sam ga noćas i odmah ostala bez teksta.
Upoznala sam ga sa svima, i svi su ga zavoljeli. Neki su ga hteli povesti sa sobom, a neki su ga čak htjeli i zlostavljati.
Miki je predivan i zrači nekakvom plavom svjetlošću.
Ima on dobru karmu.
Vrtio se noćas kao nikada u svome životu. Sretan je s nama.
Kada je izašao iz baze malo je poblijedio.
Ali... Ivana ga je odmah razveselila sa svojim glupostima i skorim padovima.
Miki je među prvima čestitao rođendan mom prijatelju.
Neki su ga htjeli rastrgati, ali neda se on. Snažan je on, znate?
Moju pričicu će potvrdit svi koji su ga upoznali noćas!
On se sada odmara, te kreće u nove pustolovine!

Vidjela sam te večeras. U Ziheru.
Potrčala sam prema tebi, sretna kako dugo nisam bila.
Pokrila sam ti oči rukama, da prepoznaš tko je.
Okrenuo si se. Pogledao si me čudno.
To si nisi bio ti. Kako bi to uopće mogao biti ti?
Nisam te vidjela odavno.
Nedostaješ mi.

I was walking home from school on a cold winter day.
Took a shortcut through the woods, and I lost my way.
It was getting late, and I was scared and alone.
But then a kind old man took my hand and led me home.
Mama couldn't see him, but he was standing there.
And I knew in my heart, he was the answer to my prayers.

I believe there are angels among us.
Sent down to us from somewhere up above.
They come to you and me in our darkest hours.
To show us how to live, to teach us how to give.
To guide us with a light of love.

When life held troubled times, and had me down on my knees.
Theres always been someone there to come along and comfort me.
A kind word from a stranger, to lend a helping hand.
A phone call from a friend, just to say I understand.
And aint it kind of funny that at the dark end of the road.
Someone lights the way with just a single ray of hope.


They wear so many faces, show up in the strangest places.
To guide us with their mercy, in our time of need.

Preplašeno sam iskočila iz kreveta. Glupa melodija na mobitelu zbog koje ću jednog dana doživjet srčani infarkt! Dobro, jutro je, Gledam koliko je sati i koji je datum. Bliži se završetak prvog polugodišta. Križam još jedan dan na kalendaru, kao da sam u vojsci i vračam se doma za koji dan. Uzimam torbu i lagano krećem prema autobusnoj stanici. Hodam polako, uživam u svakom trenutku. Još nije pao snijeg, ulice su čiste i suhe. Kroz kosu mi prolazi vjetar. Jugo. Fuck, nisam uzela kišobran. Nema veze, obožavam kišu! Na ulici nema nikoga, možda pokoji pješak koji gleda u pod i brzim korakom kreće prema svom cilju. Ja bih najrađe vrištala, pjevala, skakala i plesala. Polagano se bliže blagdani. U trbuhu mi plešu leptirići dog gledam okićen grad.
Na uličnim svjetiljkama sviraju svjetlucavi anđeli. Postavljen je i veliki bor, i iako jiš nije okićen predivan je. Izlozi dućana su također okićeni...
Dolazi mi bus, i ulazim u njega. Čini mi se da nitko osim mene nije oduševljen. Svi se čine toliko zaposleni da ni ne primjećuju kako vrijeme leti oko njih. Odrasli se ne vesele prvom snijegu, kićenju bora, postavljanju božićnih ukrasa, i planiranja o novoj godini. Osjećam se kao dijete.Mali princ bi rekao:"Odrasli ne razumiju djecu." I ja se slažem s njim. Moja sreća je svakim korakom sve veća. Ona ulazi u bus a ja je čvrsto zagrlim i ne puštam je. "Volim te,", šapnem joj.

Scena 1: Mjesec je tanak, gotovo anoreksičan dok sije neopisivom ljepotom na tamnoplavom nebu. On gotovo zlatan, a iznad njega nazire se jedna jedina zvijezda koja se natjecala s njim sa svojom blještavoću. Mjesec je ipak pobijedio. Nedaleko ispod njih su tri duguljasta oblaka. Oni su sivo-roze boje i protežu se po čitavom nebu...

Scena 2: Iza rešetaka plave ograde mosta na Turnju vidi se Mrežnica. Iznad nje se digla magla, koja izgleda kao da tisuće duhova izlazi iz rijeke i dolazi natrag u život. Rijeka zaobilazi na lijeviu stranu, duhovi nestaju, a s obje strane rijeke nalazi se drvored drveća kojima ne znam ime.

Scena 3: Iza ogoljenih drveća čija mi imena ponovo nisu poznata naziru se oblaci. Zapravo to su sve, samo ne oblaci. Prekrasni su, ružićasti, protežu se dokle mi pogled seže, i ispod te linije su ružićaste bore. U jednom trenutku izgleda kao da je cijelo nebo ružićasto,

Scena 4: Ispod Gvozda je selo koje se ne vidi jer ga je prekrila magla. Kuće se uopće ne vide, samo se u daljini nazire nepoznata šuma. Ako dođete pola sata kasnije vidjet ćete cijelo selo. Ja ga još nisam vidjela.

Scena 5: Odjednom me zabljesnu zrake sunca, a nažalost nisam vidjela njegov izlazak jer je na suprotnoj strani busa. Prekrasno je, veliko, žuto... Uskoro toplo...

Scena 6: Vidim svoju bilježnicu iz biologije. NAžalost moram učiti. Pitat će me za koja 2 sata.
Ali zbog ovakvih jutra ništa mi ne može pokvariti dan!



Cross the border,
Into the big bad world
Where it takes you 'bout an hour
Just to cross the road
Just to stumble across another poor old soul from
The dreary old lanes to the high-street madness
Eye fight with my brain to believe my eyes
And it's harder than you think
To believe this sadness
That creeps up my spine
And haunts me through the night
And life is good and the girls are gorgeous
Suddenly the air smells much greener now
And I'm wondering 'round
With a half pack of cigarettes
Searching for the change that I've lost somehow

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

Where'd the days go? When all we did was play
And the stress that we were under wasn't stress at all
Just a run and a jump into a harmless fall from
Walking by a high-rise to a landmark square
You see millions of people with millions of cares
And I struggle to the train to make my way home
I look at the people as they sit there alone

Life is good, and the sun is shining
Everybody flirts to their ideal place
And the children all smile as a boat shuffled by them
Trying to pretend that they've got some space

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

Life is good, and the girls are gorgeous
Suddenly the air smells much greener now
And I'm wondering 'round
With a half pack of cigarettes
Searching for the change that I've lost somehow

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in our Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know
(Paolo Nutini:These streets)

Štafeta

5 stvari koje volim:

Mačke: obožavam mačke, najdraže su mi životinje na svijetu. Najpametnije su, bar moje!=)) Imam trenutno dvije mačke, a imam neke mačke u kući oduvijek..Poslije mačaka volim papige!

Boje: šareneee, trenutno sam u fazi šarenih boja, sve, sve, samo da je u boji!Najdraže: ljubičasta, narančasta, pa zelena, žuta i crvena =)
Bolje se osjećam čim imam tople boje na sebi i oko sebe...
Bongose: uh, mogla bih po cijele dane sjedit na nekoj zabačenoj livadi blizu rijeke, osjećajući miris jeseni u zraku lupati po tim divnim stvarima =)... Baš su mi savršeni za opuštanje!
MSN: jako mi drag način komuniciranja, savršen način za upoznavanje i bolje upoznavanje ljudi..
Cigarete: potrebno objašnjenje? =)

5 stvari koje ne volim:

Večinu seljačina iz busa, navijem mp3 do kraja a još uvijek čujem cajke s njihovih mobitela i prepiranje oko toga koji je grad veći i bolji;Vojnić ili Gvozd...
Kada sam loše volje:kada mi se dogodi nešto ili kada se sjetim loših trenutaka ili kada sam jednostavno tužna... užasan osjećaj.
Laž- ne podnosim laž najviše od svega, rađe bolna istina nego laž...
Najgore mi je kada vidim da osoba laže a ona ostaje pri svom...
Spavat popodne: uvijek se probudim umornija nego prije, a imam osjećaj da mi je cijeli dan prošao i odmah sam loše volje! JAo!
Prijevaru: ne podnosim je, neki već prilično dobro znaju moj stav o tome... Stvarno mi nema smisla da prevariš nekoga ako ga volš, i nikada neću shvatit te ljude...

5 stvari koje me fasciniraju:

Blizanci:: meni su oni fascinantni, ne mogu objasnit...
Afrička plemena: Toliko ih ima, a toliko su nam nepoznati... Svako je drugačije, svako ima svoj jezik, kulturu, običaje...
Željela bih to proučavati...
Podmorje: sasvim neki drugi svijet! Prekrasno!
Smrt:. ona mi je fascinantna jer ne znamo ništa o njoj, niti poslije nje...
Ljubav:

5 stvari kojih se sramim:

To što ponekad pričam previše, i kažem šta ne bih trebala reć, a nekad previše šutim! Očito sve ima svoju ravnotežu!

.Kada osjetim da nisam pretjerano dobra kćer!

Kada mi je soba preneuredna!

Kada zaspem u punom busu! uh,,,,

Kada sam prilično nespretna!=)

I još jedna dodatna: kada idem frendu sriktat curu a to ne uspije! XD

Savršenstvo

Postoji li nešto savršeno?
Šta je za vas savršenstvo?
Svatko ima nešto šta smatra savršenim, ali to je samo subjektivan osjećaj, a za objektivan me ni ne zanima.
Za mene je savršenstvo priroda. Lijepa priroda.
« U trenucima kada je priroda lijepa doživljavam strasnu jasnoću. Zaboravljam na sebe, slike se nižu kao u snu»
Van Googh
Savršenstvo je kada u zoru gledam maglu nad rijekom koja mirno teče prema nekom odredištu.
Savršenstvo je kada na modro plavom nebu nazirem blještavo bijele oblake, u koima vidim oblike, kakve samo ja vidim.
Savršenstvo je kada gledam izlazak sunca, narančasto žute boje, i kada se sve oko mene promijeni u roku od nekoliko minuta, samo zbog te divovske stvari..
Kada je već odavno dan, a sunce sija na nebu bez imalo obzira, i postaje sve toplije, toplije, i toplije.....
I baš tada kada to sunce sija i sve je toplije, tada je legnem da suhu, svjetlo zelenu travu, na kojoj su se prije par sati zadržale kapljice rose.
I tada smo važni sam priroda i ja...
Cvrkut ptiva, smijeh djece koja bezbrižno šeću parkom, šum slapa koji se nazire u daljini te zvona daleke crkve koja govore da je 12 sati.
Kada se penjem na Stari grad Dubovac, jer tamo još uvijek ima mira, i kada gledam taj predivni dvorac, tada se kotrljam po brežuljku!=)
Savršeno je kada je noć prekrasna, a na nebu zvijezde sijaju, toliko ih je puno, ali ih ja svejedno pokušavam prebrijat. Samo noć i ja.
Vječni prijatelji, družimo se, dok nas jedino mjesec i zvijezde osvjetljuju...
Kada se nazire promjena godišnjeg doba, pa osjetim onaj miris u zraku od kojeg mi proleti tisuću slika u glavi...
Počinje opadati lišće s drveća, i kesteni koji me pokušavaju pogoditi, ali ja im vješto izmičem! Kada predvečer svratim do Korza na pečene kestene kod onog simpatičnog čovjeka koji je uvijek crn od njih...
Kada padnu prve pahulje snijega, kada zahladi i oblače se kaputi. Kada se bacim na livadu preko puta kuće i snijeg mi je do koljena, i radim bijele anđele... Sva se smočim i hladno mi je ali sam Sretna. Najsretnija na svijetu!
Navečer idem na klizalište koje se tek otvorilo, a led pod nogama je neravan i hrapav, ali je savršen!
Te kada počinje nazirat proljeće jer visi baba ispod prozora, tada je moj rođendan, na koji gotovo svake godise pada kiša, ali nema veze, jer je to moj rođendan!
I na kraju... Dolazi ljeto... Koje svi željno iščekuju i obožavaju.
Završava škola, ponovo je toplo, i odlazim na more..
Ležim na pješćanoj plaži i gledam valove koji mjenjaju obali smisao.
Noću je topao zrak, a onda zapuše hladna bura...
More...

Plovim, jedrim preko mora
Gledam more, pusim cigaretu
Plovim, jedrim preko mora
Sunce grije, more igra bal.

Osjećam se izvanredno, ja sam najbogatiji na svijetu
Osjećam se izvanredno, jedrim i uživam.

Plovim sve dalje i dalje i dalje
I dalje i dalje u nepoznat kraj (i opet)
Plovim sve dalje i dalje i dalje
I vjetar me nosi u nepoznat kraj.

(ref.)
Valovi igraju, valovi igraju
Koža mi upija bakreni, sunčani sok
Valovi igraju, valovi igraju
A more, more mi tuče o bok
A more, more me dize i nosi
Osjećam, vjetar mi struji u kosi
Osjećam vjetar i uzivam.

Plovim, jedrim preko mora
Gledam more gdje se meni penje
Plovim, jedrim preko mora
Slušam more, dobro jutro veli.

Osjecam se izvanredno, ja sam najbogatiji na svijetu
Osjecam se izvanredno, jedrim i uzivam.

-Daleka obala

Prošli blog mi se već mjesecima ne želi otvorit i to mi je dopizdilo pa sam napravila novi, isti blog! =)
Idu novi postovi, ali prije njih ću copy-paste one stare, tek tako da ih imam na blogu! =)
Zamolila bih sve koji me imaju u linkovima da promijene link.