...heaven wasn't made for me...

Ej........
Nisam već poprilično pisala........
Uglavnom mi se nije dalo.........
Bila sa lijena............
A i nije se ništa pretjerano događalo, tako da nisam ni imala ništa važno za napisati.......
Uglavnom čekam praznike.............
Sad mi je konačno došlo lijepo vrijeme, pa se mogu zezati.............
I tako.....
Jednostavno ne znam šta bi pametno napisala.......
Kako trenutno ne razmišljam o ničemu ''mudrom'' ne znam šta da pišem...........
Pa eto.............

šta god učinila, zažalit ću..............
na kraju ipak nisam ništa učinila...................

sad ne znam dali da gledam titanic............
ne volim taj film jer znam da takva ljubav ne postoji...............
uvijek me ubiju ti ljubavni filmovi...............
sve mogu preživjeti................
smo ljubav ne...........
ide mi na živce!!!!!!

Čim sam se probudila, znala sam da će ovaj dan biti jadan.......... No, on je bio i gori od toga....... Doživjela sam par tolikih razočaranja............ U život, sebe, ''prijatelje'', njega............ Tako sam plakala............. Kao nikad do sada............... Osjećala sam se kao da...... Ne znam ni sama............ Bilo mi je užasno............. Sad sam malo ok, ali rekla sam nema šanse da se ikad više tako osjećam............Mislim da taj plan neće zaživjeti, jer svi takvi propadnu............. Jedino što me stvarno začudilo da mi je u svemu tome na neki način potpora bila jedna osoba koju sam čak počela prezirati............. Fakat ne kužim koja je poanta života, ali ok....................

Jedan depresivan tekst................
Ovaj svijet ne dopušta čovjeku da umre.....................
Jednostavno te žele ostaviti na životu................
Samo da bi što više patio.................
Onako polako.............
Da ti životnu energiju sisaju na slamčicu.................
I to slamčicu, samo da što duže traje.................
Iako uopće ne kužim zašto živjeti...............
Negdje sam pročitala jednu baš cool stvar..........
'' Sve dobro u životu je ili nemoralno ili nelegalno ili deblja.''
Mislim da je ta rečenica priča mog života....................
Kako glupo......................

evo, samo da pozdravim svijet..............
sinoć je bilo LUDNICA.................

i tak...........
živi se.............
sutra se mora u školu............
pa se mora nešta i učiti................
pusa svima................


...............volim vas................



''Life is a game which nobody has survived!''


.....................................

Znam da ga ujutro neću vidjeti...............
Sve zbog moje lude želje da ga vidim................
Uvijek bude tako.........
Apsolutno nikad se nije dogodilo nešto što sam ja željela.............
Čak i kad bi ja okrenula čitav svemir i sredila da apsolutno sve bude kako treba, uvijek bude nešta..........neka mala sitna mrvica ispadne te na njeziu mjestu nastane rupa, i priča više ne drži vodu.............
Moje moći su ionako premalene da bi mogla čarati, pa da ga začaram............ a n žalost, nisam ni wampirica, pa da ga ugrizem i učinim mojim.............
Šteta, ............
Kako je ljubav strašna stvar.............
Ja inače mislim da se za sve može reći da je potpuno nevažno.............
Ali, ovo je jedino važno...........
I mislim da ljubav i savršenstvo treba tražiti čitav život.................
Možda se nikad ne pronađu, ali mislim da je ipak vrijedilo pokušati..............
Sve u svemu..............
''znam, nema nade
Znam, idu zime,
Samo noćas da sam tvoja......''

Uopće ne kužim zašto razmišljam o njemu...........
Možda zato što sam preslaba da se oduprem toj prejakoj želji.................
Kad objektivno razmišljam, uopće nije tako svršen, tako prekrasan.........
Samo običan i malo sladak.............
Na kad razmišljam subjektivno..............onda je savršen, idealan, sve ono što tražim...........
Mislim da sam jednostavno mogla lijepo živjeti u svojoj zemlji djetinjih snova, bez ikakvog dodira sa tim stranim svijetom...........
Onda sam vidjela njega..............
Učinio mi je tak moj svijet tako nedovoljan i bezvezan.........
Poželjela sam ga..............
Učinio je ono što niko već duže vrijeme nije..............
Unio je svjetla..........
Premda je moj svijet bio svijetao, od vremena je već izblijedio da nisam ni skužila..........
Živjela sam u uvjerenju da je prekrasan i sjajan............
Zatim sa pojavio on, i unio to svjetlo...........
Samo na trenutak...........
No, samo taj blijesak je bio dovoljan da mi postavi novu težnju u životu............
Mada sam mu i zahvalna, jer sam počela upadati u rutinu........
Ništa me nije zanimalo...........
Ali sad imam novi cilj.............
Novi pokretač u životu..........
Razlog da se svako jutro ponovo probudim.................
Da odem u školu.............
Da imam energije.................
Ali znam da on ne osjeća ni približno isto...............
On ima neki svoj svijet................
Neki koji nema veze sa mojim.............
Tako bih ga željela.............

Ej................
Danas sam bila baš nekako neraspoložena...............
Nije mi bilo ništa posebno........
Nije mi se ništa dogodilo................ali sam svejedno bila neraspoložena....
Možda je samo ljubav u pitanju...... stvarno ne bi znala.......
Vidila sam ga danas, i nije bilo ništa važno...............
Možda sam zbog toga nesretna...........
Usput me je i jedna osoba užasno živcirala............
Sama njezina pojava mi je dizala tlak.......
Njezin glas...............
Tako me ja živcirala.............
Jednostavno me iritira..........
Nije učinila ništa da bi mene naživcirala.....
Dapače, čak stalno pokušava da mi se približi.............
Možda mi to diže tlak?!?!?!?!?!?!?
Ne znam.........
Inače se rijetko kužim, pa tako da mi je i ovo sad nepoznanica.......
Ma komplicirana sam ja......
Voljela bih biti bolje raspoložena, mada ne kužim što me u tome sprječava........
A ne znam.....

Danas sam pročitala prekrasnu priču..............Baš mi se sviđa......... Naslov mi je isto simpa......
Čak je i prigodna, jer je vani pola metra snijega, samo još fali krv............

''Mora sam slijediti trag moje krvi u snijegu.........''

Priča je fakat tužna........ uglavnom, neki dvoje koji su btw čiste suprotnosti se zaljube i vjenčaju, i onda oni putuju te ženska dobije buket ruža.......
I ona se ubola na ružu te joj je curila krv........

'' U predgrađima Pariza prst se pretvorio u nepresušan izvor i ona je odista osjetila da joj zbog te rane odlazi duša...............''

Krv joj je stalno curila, te je ona otišla u bolnicu............
Njemu su pak zabranjivali da ide u bolnicu, te je on na sve načine pokušavao doći do nje.......... no nije mogao...........
Njega su pak u isto vrijeme svi tražili......


''...u tih četrdeset sati, bio je najtraženiji čovjek u Francuskoj''

I tako je on za tjedan dana uspio doći u bolnicu, te su mu tu rekli da je ona............umrla......

''Pogreb je održan u nedjelju u dva poslije podne samo dvjesto metara od odurne četvrtu s hotelom u kojem je Billy Sanchez proživljavao agoniju usamljenosti zbog ljubavi prema Neni Daconte.''

a on je za sve to vrijeme bio u nekom jadnom hotelu koji je bio odma do bolnice......kako ironično............ i tu ga nitko nije tražio.......

''Kad je izašao iz bolnice, nije ni zamijetio da s neba pada snijeg bez tragova krvi, čije su nježne i bistre pahuljice izgledale kao golublja perca, i da se na pariškim ulicama osjeća neki slavljenički dah jer je to bilo prvo veliko sniženje u deset godina.''

Meni je priča tako tužna........................ja sam plakala........

............ja bi to........................

Danas kad smo išle kući, yo mi je rekla kako smo nešta mogle učiniti...........
Pa sam sjetila nečeg što sam u nekoj knjizi pročitala.................

''Mogla sam.
Nikad nećemo do kraja razumjeti značenje te fraze. Jer u svakom trenutku našeg života, postoje stvari koje su se mogle dogoditi, a nisu. Postoje magični trenutci koji prolaze nezamijećeni i odjednom – ruka sudbine mijenja čitav naš svijet.''

Ja baš i ne vjerujem u to da sam nešta mogla učiniti.......da sam mogla, sigurno bi to i učinila...... da se vratim na ono sa yo, da smo to mogle učiniti, sigurno bi i učinile......ali nismo.....nešta nas je sprječavalo, vremenska prilika, nedostatak vremena, neki naš osobni osjećaj, i mi to jednostavno onda NISMO MOGLE.................

Jednostavno mi se osobno ne sviđa ta fraza, jer zvuči vrlo ograničavajuće, sjetno.........imam osjećaj kako da sam nešto izgubila.................kao da mi je nadohvat ruke bila neka super stvar, a ja sam bila preslaba da ju dohvatim.........................

...ako kažeš tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja...

''Pad s trećeg kata smlavi čovjeka jednako kao da je pao i sa stotog.
Ako već moram pasti, neka to bar bude sa dostojne visine.''

''Dobro i zlo imaju isto lice; sve ovisi o tome u kojem će nas životnom razdoblju presresti na putu.''

evo da i ja napravim svoj blog..........

.....danas je bio sasvim običan dan......

ova kiša što pada me sasvim ubila u pojam..........
ne volim kišu......
to je tako iritantno.....
sva se smočim i šta ti ja znam, a kišobrane (premda su to korisni izumi) ne volim.....
uvijek ih izgubim, pa ih zbog toga i ne volim nositi......
........nadam se da će ta kiša uskoro prestati...............
dosadno mi je biti u kući, a kad kiša pada, neda mi se nigdje ići...........
pa se onda samo izležavam, i na radim ništa korisno, a ne volim kad ne radim ništa korisno......
ali ja sam bila uvjerana da je kišno i snježno vrijeme ZAVRŠILO....................
.............to nije fer...............