...heaven wasn't made for me...

Uopće ne kužim zašto razmišljam o njemu...........
Možda zato što sam preslaba da se oduprem toj prejakoj želji.................
Kad objektivno razmišljam, uopće nije tako svršen, tako prekrasan.........
Samo običan i malo sladak.............
Na kad razmišljam subjektivno..............onda je savršen, idealan, sve ono što tražim...........
Mislim da sam jednostavno mogla lijepo živjeti u svojoj zemlji djetinjih snova, bez ikakvog dodira sa tim stranim svijetom...........
Onda sam vidjela njega..............
Učinio mi je tak moj svijet tako nedovoljan i bezvezan.........
Poželjela sam ga..............
Učinio je ono što niko već duže vrijeme nije..............
Unio je svjetla..........
Premda je moj svijet bio svijetao, od vremena je već izblijedio da nisam ni skužila..........
Živjela sam u uvjerenju da je prekrasan i sjajan............
Zatim sa pojavio on, i unio to svjetlo...........
Samo na trenutak...........
No, samo taj blijesak je bio dovoljan da mi postavi novu težnju u životu............
Mada sam mu i zahvalna, jer sam počela upadati u rutinu........
Ništa me nije zanimalo...........
Ali sad imam novi cilj.............
Novi pokretač u životu..........
Razlog da se svako jutro ponovo probudim.................
Da odem u školu.............
Da imam energije.................
Ali znam da on ne osjeća ni približno isto...............
On ima neki svoj svijet................
Neki koji nema veze sa mojim.............
Tako bih ga željela.............