Nastavak? Ovo su previsoke temperature za mene. Malo mi kvare raspoloženje.
Ne ću previše duljiti. Samo ću navesti jedan zaključak koji može poslužiti kao početak.
Dok sam štihajući *#$"%%#%- te jagode u već utvrđenom raspoloženju gunđala protiv mame i države i katolika i bake i svih ostalih koji žive da bi MENE maltretirali, pala mi je na pamet jednostavna zamisao- koliko bi mi bilo lakše kad bih znala raditi s veseljem. Raditi bilo što, što god da je potrebno, ne očekujući ni nagradu ni hvalu ni zaslugu.
Uživati u samom činu. Onda bi mi ono što moram raditi bilo istovremeno i ono što volim raditi ^^ Ima li veče sreće? :)
Trenutno radim na provođenju ideje u praksu. Što će se izroditi, tek ćemo vidjeti :)
*mah mah* svima ^^
Svijet se ponovno stisnuo i zgusnuo, kao prokuhani griz. Postoje ljudi na čije osmijehe mogu računati. Koliko god to bilo kukavički,
ipak me drži dovoljno ludom i hrabrom da sama sjednem u prvi red.
Da se ponekad ne ljutim na svijet što se vrti bez Moje dozvole.
Da posve nepoznatog kolegu pitam kaj radi nakon nastave, jer imam pola sata za utući. Da se smijem njegovoj zbunjenoj reakciji.
Vjerojatno to ne bih trebala raditi.
Ali ljepo je izaći iz Svoje kože.