Već sat vremena stojim u crkvi u štiklama koje me prokleto žuljaju. Oslanjam se na jednu nogu i, nadam se neprimjetno, olabavljujem stisak cipele oko slobodne noge, pokušavam uhvatiti malo odmora i oporavka za iduću rundu, u kojoj će se druga malo odmoriti. Kaj mi je ovo trebalo ... a da, znam kaj.
Bila sam jako naivna i mislila da možeš doći sav fino zbegecan na centralni događaj našeg društvenog života ( svi susjedi i rodbina su tamo) bez neke cijene.
Nadam se da sam nešto naučila iz tragikomičnog šepanja do doma. I ne, nije me nitko natjerao. Cipele su zapravo jako ljepe. Estetska funkcija skraćenja stopala u svakom slučaju ispunjena.
Ne shvaćam poantu cipela s špičastim vrhom. Jel to daje stabilnost ili kaj? Koja je poanta kratiti stopalo ( kako bi što više nalikovalo kopitima - tko je rekao da kopita nisu fancy? ) i onda isti taj trud poništiti dodajući ... to. Prosvjetlite me.
Crkveni strop prepun je zvijezdica. Inspiriraju. Možda i ohrabruju.
Ne radi mi MSN. Error 80048820, ako je kome poznato. Ali nije bitno. Zanimljiv zaokret. Odsjecaju me na svim frontama :D
Možda postanem pustinjak, ako ništa. Uvijek sam bila fan devine dlake ^^
Erich Fromm- "Bit ćete kao Bog". Nakon njegove interpretacije Starog Zavjeta gotovo i je žao što nisam židov. Gotovo.