
      Znate kad vam se dogodi da izgubite nešto što vam je bilo jako važno? Pa onda prolazite kroz hrpu onih stupnjeva k prihvaćanju. Al na kraju vam je to još uvijek važno i još uvijek smišljate razno razne planove kako ćete se toga domoći.
Ja ... sam izgubila snimke s europskog. I danas mi je teško o tome govoriti. Bio je daljinski. I DVD-i ... sve mi je u magli ... mislila sam da sam ih spržila, o u kakvoj sam zabludi bila!
I izbrisala sam ih s diska, jednim laganim pritiskom prsta na gumb, sve je nestalo. Tražila sam DVD i tražila. Uvijek je upravo idući bio baš taj, sve do trenutka kad sam shvatila da ga nema, da nikada nije ni postojao.
      I sad nakon duge i mučne borbe, obraćam se vama. Možda poznajete nekoga. Možda ... možda postoji još netko, još netko u ovoj državi tko je snimio Europsko prvenstvo u umjetničkom klizanju 2008., Zagreb. Nada umire zadnja zar ne?
Bacam pismo u boci ... možda ... možda nađe put do prave osobe ....