Ovo je moja službena pritužba na mene koja ništa ne radi u ovim vodama dulje vrijeme.
Ja zaslužujem da me se premlati izuzetno tupim predmetom. Nije da nemam vremena zbog škole. To bi bila beskrupulozna laž, jer ionako većinu vremena spavam. Tj. ne većinu, ali više od onoga što mi je potrebno ili ljudski. Mogu reći, ha kaj, promijenila su se vremena, ali ne bi bilo u redu. Možda je popularnost bloga pala, ne znam. Nije dovoljan izgovor, rekla bih. Ne ako sam ikada vjerovala u ono što sam vjerovala da blog je. Valjda sam bila u krivu. A možda mi samo fale neki ljudi iz ovih voda koje je davno davno zameo vjetar.
Valjda mi fale ona naivna dječica koja su nekada ispisivala svoje snove po ovim stranicama ...
dovraga i s tim
U urođene granice vjeruju ljudi koji traže ispriku za svoj neuspjeh.