Raspjevani dikobraz
ponedjeljak, 23.04.2007.
Cigla. Cigla Cigla. Cigla. Cigla. Cigla. Cigla. Cigla. Cigla. Zid.
I, kako ste ? Ja sam odlicno, hvala na pitanju. Bila bih i bolje da nisam ovo već napisala, ali ej, ne ćemo sitničariti :)
Sjedim ovdije, želim da sam u sobi i učim. Da se borim. Da pogledam taj strah u oči i kažem mu da mi više nikada ne će govoriti što da mislim, što da radim.
Imam san i ostvariti ću ga, ostvariti ili umrijeti pokušavajući.
Sretno.
utorak, 17.04.2007.
" ... I ja bih ti mogao nastrugati i istančiti takove poezije, koji sam za nju stvoren kao krastavac za paštetu!... " Ante Kovačić ( 1854- 1889 )
nedjelja, 15.04.2007.
Mišljenja više nisu dovoljna, sada su potrebna uvjerenja.
ponedjeljak, 02.04.2007.
Crveni flomaster
Pitam se koliko će trebati ovom djetetu da nauči. Možda nikada ne će.
Pomalo se užasavam toga, misli da će me iste stare mane zauvijek pratiti.
Svakako hoće ako nastavim u ovako pozitivnom tonu. A možda nije ni bitno.
Progoni me ova pjesma, iz one bedaste reklame za Coca colu. Posebno su me se dojmili oni štakori.
Sad ću sigurno kupiti Colu, je sigurno.
Svejedno, ljepo je vjerovati u tako nešto ... makar ... makar što?? Ha ha, ko je to mene ošamario, pitam se ... lol. Mah, zapravo se svi stalno šamaramo. Teško je prestati.
Suzdržavam se da ne počnem pisati ne engleskom. Loše je miješati te dvije stvari.
Hrvatski i engleski. Droga i alkohol. Pokazuje nedostatak kontrole misli, pretpostavljam.
Kao i ovo iznošenje u javnost nekontrolirane hrpe stvari koja mi padne na pamet.
Poruka, treba mi poruka. Da učinim dobro djelo. Citat gore je vjerojatno najbolja poruka ...
možda se čini bedasto, ali dok god vjerujete, nitko vam ne može ništa.
And don't forget to ... give a little love :)