Raspjevani dikobraz
petak, 18.11.2005.
other life
Tako se sad nekako čudno osjećam.Malo prije sam pročitala post kod Priestess...i ne znam,tako...
podsjetio me na sve loše stvari koje nam se događaju...
i slušajući Speed of sound od Coldplaya...tak mi je sve ispalo u glavu...
kak mi je život u neredu.Ništa nije kako je trebalo biti,ili barem kako bih ja to željela
al ono...ovo je najbliže miru i onoj nekoj sreći kaj ću ikad doć
Teško je kad si apsolutno ne sposoban napisat ono kaj osjećaš.Al to je to.Ono ,uvijek će bit nešto.
Uvjek će bit problema,al ono njihov umnožak je uvjek konstantan :P kad se rješimo jednih,smislimo druge...
takav je život sam po sebi.Jer živjeti i biti sretan znaći biti pomiren sa
sadašnjom situacijom,ne pokušavati ništa promjeniti...biti statičan
a ja to ne mogu.ja moram nešto...nešto bilo što...samo da ne budem u miru
i zapravo je taj cjeli kaos od života najljepša stvar...njegov nered,improvizacija u svakom trenu
sad je točno onako kako je i oduvjek trebalo biti
Sad ne znam jesam ja to samo čudna...al ono,ja uvjek osjaćam takve čudne stvari...zato mi i pisanje ide ušljivo...
u sve pokušavam staviti ...nešto ne znam ni sama.Znam kako sve izgleda.
Znam što se događa u glavama likova al...ono...ne ide...
nikako to ne mogu dostojno ospisat...možda dubinu...
ne znam,možda to mogu nazvat ljudske emocije?
ne bih rekla,ja sve to više doživljavam kao ... neku svjest o postojanju ostaloga...
postojanju stvari koje ne vidimo...možda Boga,ne znam...
kao da ja znam da postoje i druge stvarnosti...osjećam ih,ali ne mogu otići ovdje sam,
gotovo zarobljena u životu koji zapravo i nema neki smisao...
kao da sam samo jedna velika greška sudbine,
jer su mi jedini talenti koji su mi dati u ovome svijetu potpuno beskorisni
kao da sam trebala biti negdje drugdje...ali sad je kasno i više ne mogu pobjeći
tak sam nešto i prije napisala...ovdje sam osuđena da vječno osjećam ono dio čega ne mogu biti
điiz...zbilja bi si trebala nabavit psihića
i to dobrog psihića.Al oni mi idu na živce.Sad će oni moj unutarnji doživljaj svijeta
koji je ionako jedino od čega se moj svijet satoji ,svest na neku glupu dijagnozu...
Sad ćete msilit da sam luda...al ono...kak je tak je.kaj mi vrijedi vaše prihvaćanje
ako ne prihvaćate mene nego moju namještenost...
pa stoga,eto jednom sam napisala...prvi dio je uvjek istina.Drugi nekad.Kad sam jaaako gladna :)
Sve u svemu,ako me ne možete smislit,nema veze,ni sama sebe ne mogu smislit ;)
Pozdravi!!
P.S. več vidim kamo komentari vode,pa da vas osma upozorim!! ja sam ponosna kaj sam čudna zaboga,nemojte reč da nisam...ono...oduzimate mi indentitet :P I sad mi je koma kaj si to već vidla Seni...nije dobro...
moram potražit orgionalnost...mislim da sam ju vidla nedavno,sjećam se da sam ju poslala po krafne i od onda ni traga...
još ću se i zabrinut :)
18.11.2005.
Pozdrav ljudi!!
Khm...i mislila sam da će "prošli" tj. ovaj post biti krivo shvaćen...al nema veze,ko što sam rekla,od vas ni ne očekujem da me skužite :P
Uglavnom...trebala bi se prestat tolko svojski trudit da budem čudak...mislim ono još malo pa ću propovjedat smak svjeta.
Glupo je biti čudak ono...da svi znaju.Cool je bit čudak tak da niko ne skuži.E,onda si faca :P
Uglavnom...sad sam na inf i umirem od dosade.Toliko da pišem post.Pa bude možda malo duži,ne znam ono...da se zabavim.
A mogla bih vam sve ovo vrijeme komentirat.Al ne da mi se pa onda...eto.
Uglavnom.Doosadno je :) To sam več rekla.Ne znam...đđđđ...bilo bi zgodno da nabavim život.Al ono.
Ne ide to tak jednostavno.A i ne da mi se.
I sad se vi pitate...pa nek.Ne da mi se radit novi post jer stari nije dosta ljudi vidjelo,a i slikica mi je baš cakana pa će ostat neko vrijeme.
I to bi bilo to...ono...ne da mi se više ni ponavljat kak je dosadno.Pa idem ja,byee...