|
|
SAMO U SNU
I tko se zove dijete sna,
njegove oći sjaje i bude se
s drugim pogledima.
Kad utoneš u san,otvara se novi svijet
i živiš u tom svijetu,
živiš za taj san, kao da je stvaran.
Ponekad sanjš predivan san,
probudiš se i shvatiš
da nije stvaran,bude ti žao,
još si pod dojmom.
A ponekad sanjaš san od kojeg ti se sledi
krv u žilama.
Vjeruj,bolji su ti snovi jer
kad probudiš se shvatiš
hvala Bogu bio je to samo san
Ponekad je stvarnost lijepša... 
Komad tamno-plave tkanine
Hvatam te za ruke.
Ti padaš.
Pokušavam ti uhvatiti poljubac
zaleđen u vremenu.
Dobro je.
Još te drži za rukav.
Rukav se poderao
Ti si pao.
držim komad tamno-plave
tkanine čvrsto u ruci,
ne shvaćajući da to nisi ti.
Nisam željela znati
da si pao.
Hladno mi je.
Tresem se
Počinjem se histerićno smijati
Param onaj komadić tvog rukava
Nema te.
Sada plačem,
ljubim taj komad tkanine
Šapućem tvoje ime
tiho,tiho,tiho.
Sve će biti u redu...
Počinjem shvaćati da te nema
al ne još onako kao treba
Pokušavam, ali ne mogu.
Okrećam se.
Tražim te poput djeteta.
pogledam prema dolje.
Vidim tvoje smrskano tijelo
kako leži
NIsam toga svjesna.
Umišljam da me čekaš.
Da mi vičeš da se požurim.
Skačem.
Padam.
Nestajem.
Ležim sad pokraj tebe.
A u zgrčenoj ruci
još držim poderani komad
tamno-plave tkanine...
pjesma govori o djevojci koja je izgubila svog
dečka,koji je pao ( s nekakve litice)
Bila je u šoku.
Dok nije bila pri zdravom razumu i od tuge bacila se za njimi oboje su umrli...
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O MENI: Ja sam Petra,idem u 2. srednje i imam 16 godina.Oni koji me poznaju znaju kakva sam...Sve ostalo ćete saznati...color=#FFFF33>:-) :-))
border="0" alt="Chad Michael Muray">
Eto tako nešto ću napisati da dodan malo teksta na svoj zastarjeli blog...
Ovako:U zadnje vrijeme čitam knjigu
Dnevnik Anne Frank. Knjiga mi je zanimljiva pogotovo jer znam da je to pisala jedna četrnaestogodišnjakinja i to istinu o svom životu iz tajnog skrovišta tijekom 2. svj.rata. A nija ni znala što će joj se dogoditi te da će se nakon njene smrti objaviti svi njezini zapisi i da će to ćitati cijeli svijet.
Dalje:Ajme ima malo neugodnosti tijekom ovih blagdana pa ih neću zapisati...
Što još...hm...ne znam ali znam da mi nedostaju svi moji prijatelji iz škole koje dugo nisam vidila,ali škola nimalo,a kad se samo sitin svih muka,ispita,uf...ne ne,prominimo temu...A slušan muziku,crtan,gledan tv,al ne ne ne linčarin baš jer naravno moram pospremit sobu,usisati,oprati pod,ovo ono. Ma nije to ništa aj...Al kad mi počnu nabijat na nos,kad ćeš ponovit za školu,vrime ti prolazi, brzo će škola,uvati se knjige. E tek onda mi se niš neda.. Nova mi nije bila posebna. O tome se nema što puno pričat...Baš mi je došlo na Novoj a se razbacan,rasplešen,al oko mene su bile neke osobe,hm,pa nisam...Jadno...Al štoš... Nadoknadit ću ja to. Moran se požurit i samo da kažen da stvarno nisan imala vrimena pisat ni ostavljat komentare...
Al ipak vas sve puuuuuno pozdravljan!
:
I puno sriće,ljubavi,zdravlja,uspjeha,da van se ostvare sve želje i snovi!!! kiss:
