|
|
SAMO U SNU
I tko se zove dijete sna,
njegove oći sjaje i bude se
s drugim pogledima.
Kad utoneš u san,otvara se novi svijet
i živiš u tom svijetu,
živiš za taj san, kao da je stvaran.
Ponekad sanjš predivan san,
probudiš se i shvatiš
da nije stvaran,bude ti žao,
još si pod dojmom.
A ponekad sanjaš san od kojeg ti se sledi
krv u žilama.
Vjeruj,bolji su ti snovi jer
kad probudiš se shvatiš
hvala Bogu bio je to samo san
Ponekad je stvarnost lijepša... 
Komad tamno-plave tkanine
Hvatam te za ruke.
Ti padaš.
Pokušavam ti uhvatiti poljubac
zaleđen u vremenu.
Dobro je.
Još te drži za rukav.
Rukav se poderao
Ti si pao.
držim komad tamno-plave
tkanine čvrsto u ruci,
ne shvaćajući da to nisi ti.
Nisam željela znati
da si pao.
Hladno mi je.
Tresem se
Počinjem se histerićno smijati
Param onaj komadić tvog rukava
Nema te.
Sada plačem,
ljubim taj komad tkanine
Šapućem tvoje ime
tiho,tiho,tiho.
Sve će biti u redu...
Počinjem shvaćati da te nema
al ne još onako kao treba
Pokušavam, ali ne mogu.
Okrećam se.
Tražim te poput djeteta.
pogledam prema dolje.
Vidim tvoje smrskano tijelo
kako leži
NIsam toga svjesna.
Umišljam da me čekaš.
Da mi vičeš da se požurim.
Skačem.
Padam.
Nestajem.
Ležim sad pokraj tebe.
A u zgrčenoj ruci
još držim poderani komad
tamno-plave tkanine...
pjesma govori o djevojci koja je izgubila svog
dečka,koji je pao ( s nekakve litice)
Bila je u šoku.
Dok nije bila pri zdravom razumu i od tuge bacila se za njimi oboje su umrli...
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O MENI: Ja sam Petra,idem u 2. srednje i imam 16 godina.Oni koji me poznaju znaju kakva sam...Sve ostalo ćete saznati...color=#FFFF33>:-) :-))
border="0" alt="Chad Michael Muray">
ma neda mi se niš pisat i puno trabunjat...
Pa evo nekih smišnih videa i ostalo...
i..još jedna tužna pjesma...koja nema veze s mojim životom...
Ne dirajte cvijeće
Zbogom...
Moje zadnje rijeći...
Gledala sam te s mržnjom dok
si odlazila...
Željela sam ti sve najgore...
Napustila si me...
Zar se to zove prijateljica...
Zar si zaslužila da te tako zovem...
Zar si mislila da ću ti oprostiti...
Nikada...
Da,prošli su dani...
i mjeseci i godine...
Svaki me dan molila da
joj oprostim..
Čula sam joj tugu u glasu...
Ali ja je nisam željela vidjeti...
Nakon toliko godina
još još držim tu
mržnju u sebi...
Govore mi:Nisi zaslužila da te tako povrijedi
al ipak joj trebaš oprostiti...
Previše me razoćarala...
Ne mogu...
Došlo ti je pismo,rekla je majka...
Pismo? Za mene?
Uzela sam bijelu kovertu u ruke...
Otvorila je...
Dok sam čitala ruke su mi se tresle...
dok sam u pismo gledala,
suza po suza je padala...
Mrtva je...
Ona je mrtva...
Majka je došla do mene...
Uhvatila me da ne padnem...
Nema je,mama...nje nema...
Stradala je u prometnoj nesreći...
Umrla je na bolnićkoj postelji...
Jedina njezina želja bila je
da joj oprostim...
To je jedva izgovorila...
Vani je vjetar šibao granje
stare trešnje...
Zreli i crveni plodovi padali su na zemlju
pod stablom...I venuli...
Ja sam hodala...vjetar me gurao naprijed...
Mnogo je ljudi u crnini
bilo ispred mene...
A mene je bilo strah...
Bilo me strah vidjeti ju mrtvu...
Bilo me strah sjećanja koja će me ubiti
ako ju vidim...
A onda sam krenula prema grobu...
O Bože...
Oći su mi se zacrvenile...
Počela sam jako plakati,poput djeteta...
Tako sam ju željela zagrliti...
Reći joj da ustane...
Reći joj opraštam...
Teško je i duša me boli...
Ona te još uvijek voli...rekla je neka gospođa
meni iza leđa...
Držala sam bijele ruže u ruci..
A ruka mi se tresla...
Približila sam joj se...
Kleknula pored groba...
Počela sam šaptati u njeno lice kao da će me ćuti...
Opraštam ti...
Ustani se...Nemoj umrijeti...
Ona se nije micala....
Ustani!
Molim te!!
Počela sam se derati na nju...
Ustani! Bacala sam cvijeće po njoj...
Ljudi su me odvukli od groba...
Plakala sam...
Vidjela sam joj majku kako miće
ono cvijeće koje sam bacala u grob...
Ne!Ne! Ne dirajte to cvijeće...
Želim da bude kraj nje!
Ne dirajte cvijeće...
Jer i ona je cvijet...
Ne dirajte cvijeće...
Ljudi su gledali u mene...
Plakali su...
A meni je bilo žao...
Stvarno mi je žao..
oprosti mi prijateljice...
Oprosti mi molim te...
