IZGLEDA DA GOSPODIN PLENKOVIĆ NIŠTA NE SHVAĆA


Kada su u listopadu 2008. u sred Zagreba u mafijaškim sačkušama ubijeni Ivana Hodak, mlada odvjetnička pripravnica i kćer mnogo poznatijeg i u brojnim procesima djelatnicima kriminalno političkog miljea angažiranog Zvonimira Hodaka i vlasnik Nacionala Ivo Pukanić, autor brojnih članaka koji nikako nisu mogli biti po volji djelatnicima iz, također, kriminalno političkog miljea uz koga je kao kolateralna žrtva na asfaltu parkirališta ostao ležati u lokvi krvi i njegov direktor Niko Franjić, nastala je kriza vlasti jer je to bila samo kulminacija svega onoga što se do tada događalo po Metropoli pa su građani, napokon, shvatili da više nitko nije siguran niti na ulici niti na svojim kućnim vratima.

Ta su ubojstva bila krvava kulminacija do koje je došlo nakon što im je prethodilo nekoliko desetaka ubojstava, od kojih većina ni dan danas nije riješena a počinitelji pronađeni, koja jesu u javnost unosila uznemirenje ali nisu imala nekakav posebni politički naboj jer se smatralo da je to nešto kao nekakva unutrašnja stvar podzemlja pa nisu potaknule vlast na djelovanje ali se nakon ovih ta ista javnost sjetila i nesretnog građanina Dominija koji je, također, stradao samo zato što se u krivom trenutku našao na krivom mjestu pa je počela povezivati sve u jednu cjelinu i došlo je do krize Sanaderove vlasti.

I onda se Sanader razmahao. Umjesto da javnosti položi račune za pet godina ne funkcioniranja vlasti koja je na zagrebačkom asfaltu i u jednom hodniku puknula kao dinja on je iskoristio trenutak da od svega napravi sebi epp.

On, koji nije poduzeo baš ništa za cijelih pat godina svog premjerstva da makne kriminal sa hrvatskih ulica i tako bio najodgovorniji za kolaps cijelog sistema umjesto da podnese ostavku uhvatio je krizu za rogove. Pa je odmah javno na svim dalekovidnicama objesio Pedra, dotadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića što nije bila nikakva šteta a onda uz veliku pompu doveo kao spasitelja i hrvatskog McClouda nikoga drugog do Tomislava Karamarka, dotadašnjeg šefa SOA koji nije bio ništa manje kriv od šeprtlje Rončevića jer je od 2000. pa do ubojstava bio sve i sva u obavještajnoj zajednici pa je nemoguće da nije sve znao ali, očito, nije ništa poduzimao.

I javnost je popušila pa je rezultat bio ga je umjesto da ona od njega iskamči ostavku, Sanaderu porastao rateing.

Sad imamo ovu katastrofu sa opožarenom Dalmacijom.

Da postoje svi uvjeti da se ovako nešto dogodi nikada nije bila tajna. Znalo se to još u prošloj državi samo je ona bila mnogo pripremljenija za reakciju. Sistem tkzv. društvene samozaštite koji je bio izgrađen bio je doveden gotovo do savršenstva i kao takav uzor čija su iskustva kopiraili mnogi u svijetu. Onda se nije moglo dogoditi da u poplavljenim područjima ljudi danima čekaju u svojim kućama prehrambene namirnice ili da jedni te isti vatrogasci padaju s nogu jer ih danima nema tko zamjeniti na pumpama. Ili da službe jednostavno ne funkcioniraju a građani trpe.

A nitko se nije "slikao" pred kamerama i sakupljao političke poene.

Odgovornost trenutačnog premijera gospodina Plenkovića za očito ne funkcioniranje državnog aparata, ne postojanje niti strategija niti potrebne organiziranosti društva za postupanje u sovakvim kataklizmama je samo djelomična. On je za razliku od Sanadera u vrijeme ubojstava prekratko na tom mjestu da bi mogao odgovarati za naprosto očajnu neorganiziranost zemlje za reakcije na ovakve katastrofe. To što mi danas nemamo ni jednu organiziranu društvenu snagu osim vatrogasaca, kanadera, air traktora i njihovih pilota, što je puno premalo za potrebe, nije njegov grijeh ali rješavanje ovog problema može biti otponac za njegov uspjeh.

Mi nemamo riješenu odgovarajuću zakonsku regulativu. Neka se pobrine da je dobijem.
Mi nemamo "organizaciju" pa se građani samoorganiziraju. Neka se pobrine da je stvorimo.
Mi nemamo potrebnu opremu jer je ona koju smo imali netragom nestala. Neka se pobrine da je opet imamo.
Mi nemamo odgovornost državnih institucija i dužnosnika.
Neka ih dovede u red ili pošalje k vragu..ali
Mi imamo ono najvažnije

Mi imamo ljude ljude koji se samoorganiziraju, dakle, ljude koji nesebićno hoće pomoći.

To je kapital sa kojim g. Plenković raspolaže i sve ovisi samo i jedino o njemu.

Ako ovo ne iskoristi za to već samo , kao što je učinio njegov prethodnik Sanader, za samoreklamu, ovo će nam se ponoviti pa možda i sa još gorim posljedicama kao što je npr. bila ona katastrofa na Kornatima nakon koje se očito nije baš ništa promijenilo.

Koliko upravo čujem na presicama g. Plenkovića, on ništa ne shvaća.

Pa baš kao i Sanader, više ostavlja utisak čovjek kojem je jedino stalo do toga kakav će ostaviti utisak na gledatelje i potcjenjuje ih misleći da će ih nabrajanjem statističkih podataka u kojima požar skoro pa da se nije ni dogodio a i ono malo dima što se pojavilo na nekoliko mjesta je bilo pod kontrolom, pogoditi u žicu i još si malo više podići rateing.

Jedva čekam da nam IPSOS kaže je li mu uspjelo...

Oznake: požari

MINISTAR MARIĆ, IPAK, TREBA KAO MORALNI ČIN PODNIJETI OSTAVKU

Kada je 2001. tadašnja ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina podnijela ostavku zbog pomora pacijenata na dijalizi prouzrokovane neispravnim filterima u aferi Baxter ona je to učinila kao moralni čin. Sama nije bila kriva ali se smatrala moralno odgovornom za ono što se dogodilo u njenom resoru i učinila je jedino što je smatrala odgovornim, zahvalila se na časti. Osim gospođe Rukavine ostavke su kod nas iz moralnih razloga podnijeli još samo samo Niko Bulić i Ivica Kirin,,,

Kad bi netko iz svijeta gdje se ministri smatraju moralno odgovorni ako vlak kasni ili ako si ministrica kupi na službenu karticu hulakopke zaključivao na temelju ovog podatka stanje morala u hrvatskih ministara i ostalih dužnosnika sigurno bi nam pozavidio na njihovoj visokim standardima kojima se rukovode, no, to bi bilo samo za to što ne postoji nikakva evidencija dužnosnika koji su zbog moralnih razloga trebali dati ostavke a nisu ( a neki i odbiti postavljanje na tu funkciju).

A ta bi bila poduža .

Zbog izgubljenih ljudskih života najdrastičniji slučaj koji je do neba vapio ako ne baš za kaznenim progonom onda u svakom slučaju za ostavkom iz moralnih pobuda se svakako zbio kada se 2009. dogodila željeznička nesreća u Rudinama kod Kaštela u kojoj je poginulo šestoro putnika za koju tadašnji ministar prometa i veza gospodin Kalmeta navodno nije bio osobno kriv ali mu, za razliku od gospođi Rukavini, nije bilo ni na kraj pameti da sebe smatra moralno odgovornim za ono što se događa u njegovom resoru pa nije podnio ostavku.

Nakon ovakvog primjera samo po sebi se razumijeva da su i ministri i drugi dužnosnici i dalje bili ministri i dužnosti i ni na kraj pameti im nije bilo da se odreknu svojih apanaža iako su se protiv njih vodile istrage a neki su u džepovima imali čak i optužnice iz čega je očito da je praksa kod nas da se ministarska fotelja ne napušta samo tako a pogotovo ne zbog nekakvih moralnih razloga.

U duh te prakse sasvim se uklapa i ova trakavica sa odgovornošću ministra Marića za 48,3 miliona eura koje je komisija HBORa na sjednici kojoj je on predsjedao dodijelio tvrtkama povezanim s tvrtkom u kojoj je on radio prije nego je postao ministar, Agrokorom d.d. čiji je vlasnik gospodin Ivica Todorić, zbog čega je sumnjiv da je radio za njega a ne za državu.

Gospodin Ivica Todorić je čovjek koji širenje svojeg imperija dobrim djelom može zahvaliti i svojoj vještini baratanja sa onim što se zove "ljudski faktor"… Točno je da je on bio pomazanik bogova Gregurića, Barbića, Vlahovića, Lukovića, Prke, Šexa & co…. ..i naročito vrhovnog, Tuđmana, ali mu se mora priznati i da je znao dobro kormilariti sa brodom koji su mu dali u ruke naročito zato to što je znao odabrati dobre mornare. Dugačak je to spisak posada jer je on zapošljavao i bivše i buduće pa su tako kod njega radili ili upravo rade i ljudi poput bivšeg guvernera Rohatinskog, sina državnog odvjetnika Cvitana, top policijota Marijana Benka, Seka Tuđman, Nataša Rohatinski, Ognjen, Ivana, Krajačić, Mislav, Mirka, Galić, Damir Kuštrak, Vedran Cvitan…Sonja Grčić…pa se taako na jednoj plaubi našao i doktor Marić.

Zbog čega je doktor Marić 2012. kad je sa vlasti otišao HDZ kojemu je on služio kao državni tajnik u ministarstvu financija odbio Linićevu ponudu da nastavi raditi u tom ministarstvu i rađe otišao raditi u Agrokor d.d. on sam nikada nije ništa rekao ali se može pretpostaviti da je kao mogući razlog bila ona ogromna crna rupa od 50 milijardi nenaplaćenih poreza i koncesija koja je ostala iza ministarskog tandema Šuker- Dalić i njega državnog tajnika za koju se saznalo tek kad je Slavko Linić ušao u posjed ključa ministarstva. Za tu rupu koja je bila najstrože čuvana državna tajna do danas nitko od njenih tvoraca nije bio pozvan na odgovornost ali se u vrijeme odlaska gospodina Marića iz ministarstva nije moglo znati da će biti dozvoljeno da je prekrije zaborav a nacija iz svojih džepova zatrpa pa je razumljivo da je gospodin Marićvjerojetno izračunao da mu je probitačnije otiči pod Gazdin kišobran nego ostati u ministarstvu i odgovarati na neugodna pitanja.…

Osim toga poznavajući način na koji je funkcioniralo Todorićevo carstvo itekako ima mjesta i sumnja da je Todorićev dio u toj rupetini neplaćenih poreza i koncesija bio lavovski što je Marić svakako morao znati jer je nemoguće da službenik koji planira i izrađuje proračun ne prati efekte njegove primjene i da ne zna kako mu se proračun puni i tko ga ne puni pa je amnestiranjem Gazde od izmirivanja obaveza Gazdu zadužio i tako mu se preporučio…

Doktor Marić je ostao u Agrokoru četiri godine, točnije do ponovnog povratka na vlast HDZ i njegovih ortaka. Radio je na mjestu izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala pa je naprosto nemoguće da nije znao kolike su potrebe Agrokora za kapitalom, zašto su takve kakve su, kakve su mogućnosti Agrokora da servisira svoje obaveze, kakve su preference kapitala na tržištu..itd.. jer je na tom mjestu morao imati roentgensku sliku novčanog krvotoka i komapnije i tržišta, u tančine točnu, kako bi imao podlogu za donošenje kvalitetnih analiza koje su preduslov za prilagođavanja strategije prema stvarnim potrebama i mogućnostima svake kompanije pa i Agrokora.. .

Gospodin Marić je nedvojbeno vrlo inteligentan i školovan pa mu sa svim saznanjima koja je imao nije trebalo biti naročito teško zbrojiti dva i dva i shvatiti da priča pomalo ide u gadan zaplet u kojem će perje letjeti na sve strane i zaključiti da bi bilo uputno, opet, promijeniti zrak što je sasvim prihvatljivo objašnjenje zašto je on prihvatio poziv mr. Oreškovića da uđe u njegovu vladu i preuzme ministarstvo financija.

Za pretpostaviti je da je i gospodinu Ivici Todoriću bila draga ideja da na tom mjestu vidi svog čovjeka.

Meteorska vlada gospodina Oreškovića je brzo izgorjela u ubitačnoj političkoj atmosferi koja joj je nametnuta i iz vana i iz nutra a, budimo iskreni, i nije je bila ni šteta, no gospodin Marić se zbog iskazanih kvaliteta i lagane karizmatičnosti mladog i pametnog momka uspio spasiti i sa preferencama koje je imao ostao je i u novoj, Plenkovićevoj, vladi, ministar u istom resoru.

No, priča kaže da se, kako se situacija u njegovoj mega kompaniji sve više približavala rubu kada se više neće moći sakrivati stvarno stanje, gospodin Todorić predomislio i krajem prošle godine pozvao Dr. Marića da se vrati u kompaniju. Što je ovaj glatko odbio pa je da se ne zamjeri Gazdi sredio istom inkriminirani 48,3 miliona eura kredita i tako se otkupio za što ga sada razmazuju i oporba i mediji tvrdeći da je sve to skupa krunski dokaz da je znao da se približava Agrokorov sudnji dan i da je lagao javnost kad je početkom godine na izravne novinarske i ine upite izjavljivao da je sa Agrokorom sve O.K,.

I, naravno, traži se njegova ostavka...


Gospodin Marić, a što bi drugo, poriče da je znao da će Agrokor d.d. "kleknuti" kao što kažu kuloari da je navodno lani rekao na košarci svojim prijateljima, no, ma koliko se on pozivao na svoj kućni odgoj koji mu brani da laže ipak stoji činjenica da je on u Agrokoru bio izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala! I da je baš kao što je morao znati za onu "crnu rupu" od 50 milijardi kuna nenaplaćenih poreza i koncesija u prihodima države morao znati i za njenu sestru u Agrokoru. Iz čega proizilazi da je njegova osobna odgovornost za bačenih 48,3 miliona eura nedvojbena. Pri čemu ga audio snimka razgovora na suspektnoj sjednici u HBOR na kojoj se odlučivalo o dodijeli spornih kredita iz koje je razgovjetno da se izostavio od glasanja i da nije nikoga nagovarao da glasa za njihovu dodjelu, u oće ne abolira od odgovornosti jer je razgovjetno i da je propustio učiniti ono što je naprosto po službenoj dužnosti morao: intervenirati u izlaganje zajmotražitelja i odbiti procjenu boniteta tražilaca koja je bila " vrlo kvalitetno" a koja je preporučila HBORu zajmotražitelje kao solidne i ne previše zadužene kompanije jer je znao da je lažna! On je morao obavijestiti članove komisije o stvarnom stanju! Ali nije. Jer bi to rezultiralo odbijenicom pa bi gospodin Todorić bi ostao kratkih rukava a on se ne bi otkupio..

No, ni to nije sve. Podnošenje krivotvorenih podataka da bi se ne osnovu njih izvukla materijalna korist je kazneno djelo pa se ministar Marić kao visoki državni djelatnik nije u opće imao ni moralno ni zakonsko pravo izuzeti od odlučivanja o dodijeli ili ne dodijeli inkriminiranih kredita.

Kad se sve zbroji i oduzme očito je da je dozvolivši da sve prođe kako je prošlo, ministar Marić utjecao, i to aktivno, na odluku o dodijeli kredita.


Činjenica je da doktor Marić kao ministar financija ima već neke rezultate iza sebe. Doduše, u njima ima mnogo toga što je ostalo post festum iza Milanovićeve vlade no, čini se, da se on uspješno nadovezao na taj val i financije nam stoje sve bolje i bolje zahvaljujući i njemu. Činjenica je i da ga svi hvale i kao stručnjaka i kao čovjeka, kako to reče gospodin Pernar : " On je privatno O.K. tip." ali, evidentno je da je napravio veliku štetu državnom eraru pa bi se , ipak, trebao zahvaliti na povjerenju, koje je već tako i tako izgubio.

Ili će biti samo još jedan dokaz da kod nas u politici vladaju zakoni balkanske krčme u kojoj je najvažnije da ništa ne priznaš.

Jer onda nisi kriv pa ne moraš podnositi ostavku.....

Oznake: marić ostavka