Kategorije Slika Komentari Odaberi
Uredi post
28.05.2017.
18:41
I tako. Kao kontrapunkt svim aktualnim događanjima s i oko Agrokora od kojih nam cijela država kuha kao Papenov lonac i svaki dan smo nekoliko desetaka stupnjeva bliži trenutku kada će nam sve to eksplodirati u lica, iz susjedne nam i bratske države Srbije stižu vijesti da ona nema baš ništa protiv Gazde. I to ne zato što je ovaj rasturio pola Hrvatske već zato što njegove firme u njoj posluju u skladu sa njenim zakonima pa od repertoara njegovih poslovnih ideja s kojima je dva i pol desetljeća đogirao po Hrvatskoj ona na svom ozemlju nije vidjela ništa.

A u našoj državici, ponosnoj članici EU, građani se čudom čude tim vijestima i pitaju kako to da Gazda tamo nije napravio ni približno tako veliku poharu kao u domaji. U stvari, nije napravio ni p od pohare.

A stvar je jednostavna: Gazda si tamo nije dozvoljavao ništa od onoga što ovdje je.

Pa si tako nije dozvoljavao da upada u monetarni sistem. A u Hrvatskoj je. Zato što je to u Srbiji kažnjivo. A u Hrvatskoj kako za koga. Jer u Hrvatskoj o tome što je a što nije kažnjivo odlučuje „ politička volja „. Pa kod nas za aktiviranje institucija nije dovoljno da se počini krimen. Za to treba još i amen institucijama od onih koji su se još 1990.pobrinuli da od države i njenih institucija naprave svoju prćiju pa sad imaju moć da nameću svoje interese cijelom društvu. A „politička volja“ je jedan od boljih instrumenata za to preko kojeg se oni staraju da ne stradaju njihova djeca, gojenci i miljenici. Već samo nepoćudni i stoka sitnog zuba. Pa je ona nešto kao kišobran pod koji se sklanjaju od odgovornosti sve sistemske lopine A kako Gazda tamo nije imao taj kišobran, tako tamo nije niti izdavao bonove. Kao u Hrvatskoj. S kojima je izmirivao svoje obaveze umjesto sa domaćom valutom. I usput si osiguravao monopolni položaj kod kupaca…Ali ne i keš za PDV. Bog će ga znati. Možda je on mogao i PDV platiti bonovima. Koga bi to začudilo?

Kad „kišobran“ čini čuda!

Ništa manje čudno začuđenim građanima Hrvatske nije ni kako to da on tamo nije nikoga zavio u crno i zamračio milijarde? Kao što je u Hrvatskoj. Pa im nikako ne ide u glave da je on tamo plaćao robe svojim dobavljačima u rokovima zadanim srpskim zakonima. A u Hrvatskoj kad mu se htjelo. Kako mu se htjelo. Ako mu se htjelo. Pa zato tamo nije uništio na tisuće malih, srednjih i velikih dobavljača. Kao u Hrvatskoj. Iako se, to mu se mora priznati, i ovdje držao zakonskih rokova. Samo što je ovdje slabo poznato da postoji jedna sitna razlika između srpskog zakona i hrvatskog. Naime, kod nas se netko pobrinuo da uz pomoć sabora u naš zakon ugradi detalj kojega u srpskom nema a u kojem leži vrag: da je valuta 60 dana osim u „izuzetnim slučajevima“. A kad nastupa izuzetan slučaj, to odlučuje Gazda. Obično: ad calendas graecas. Pa Hrvatski zakon tako štiti dužnika a ne vjerovnika. Naravno, samo ako je dužnik iz plejade stupova društva. Kao što je Gazda. Pa mu može biti da duguje milijarde. Na ostale građane se odnosi ovršni zakon. Pa oni kako je to izrijekom rekao sudac Kolakušić mogu zbog jedne kune duga ostati bez stana i završiti u Caritasu. A Gazda zbog milijardi, u Kulmerovim dvorima.
Jer je on ispod „kišobrana“ a oni nisu.

A nije ni to sve.
Iako je zemlja Srbija čuvena i po omiljenoj nam leskovačkoj mučkalici iz čega bi se moglo zaključiti da i Srbi imaju genetske sklonosti mućkanju, Gazda tamo, i to smo saznali, iz istog razloga zbog kojeg nije izdavao bonove nije nikada mućkao niti sa mjenicama niti sa obveznicama. Pa tako tamo nije izdao niti jednu jedinu mjenicu bez pokrića a nije se bavio ni njemu tako omiljenim hobbyem, fakturingom? Kao u Hrvatskoj. Gdje ih je štancao na tekućoj liniji u tri smjene. I pritom još nešto njih „zaboravio“ provesti kroz knjige. Da mu ne nagrđuju bilance. Pa sad financijski forenzičari pokušavaju složiti Agrokorov financijski kadaver i deru potplate obilazeći njegove dobavljače tražeći od njih podatke o njima. A zato vrijeme banke prijete da će početi hvatati za vrat te iste dobavljače. Jer su kako bi njihove robe dobile mjesto na njegovim policama morali dizati kredite kod njih i mijenjati ih sa Gazdom za nekakve obveznice. Čija je vrijednost sada ravna vrijednosti toalet papira ali ih banke žele naplatiti svojim dužnicima, dobavljačima, po nominalnim iznosima….A kako u Hrvatskoj oni imaju pravni status lošiji od divljači to na njih nema lovostaja. I zato su sad u škarama između velikih od kojih je jedan, Gazda, miljenik sistema dužan njima pa se boje da tu lovu nikada ne će vidjeti a drugi, banke, osvjedočene po svojoj socijalnoj osjetljivosti,su im je vjerovnici pa se boje da će im oderati kože. Zato ti dobri ljudi već danima ne spavaju. Za razliku od srpskih dobavljača koji spavaju kao puhovi. Pa ako na ulici sretnete čovjeka sa podočnjacima do asfalta i da još da k tome priča sam sa sobom kako će, majke mu mile, iz ovih stopa obustaviti nekakve isporuke, imajte razumijevanja za njega: on je bio Gazdin dobavljač što znači da nije pod „ kišobranom“

A ni to nije sve.

U državi Srbiji, zemlji seljaka na brdovitom Balkanu sa kojega mi tako neuspješno bježimo i nikada pobjeći nećemo jer se sam od sebe pobjeći ne može pa bi nam bilo pametnije da ne gubimo generacije falsificirajući našu povijest: Gazda se nikada nije mogao služiti sa njihovim pandanom našem HBOR kao bankomatom. Pa tražiti da mu je otvaraju u dva sata poslije ponoći i zavlačiti u nju ruke do ramena i uzimati kredite za koje se unaprijed znalo da će biti otplaćeni njegovim zahtjevom za otpis. Kao ovaj zadnji kojega mu je Marić dao iako je znao da te novce državna banka nikada više neće vidjeti. Za što neće odgovarati ni Gazda ni Marić a ni Plenković. Odgovarati će porezni obveznici.

A nije da on ne bi . Samo,tamo nije imao „kišobran“.

Svakako najčudnije je građanima Hrvatske kako to da je u zemlji Srbiji Gazda uredno plaćao svom domaćinu poreze!
Tko bi se tome nadao? Da Gazda nekome uredno plaća poreze? I da on tamo nije nikada bio dužan ni pare? Kad je u Hrvatskoj stalno dužan. I to preko glave. Pa i po nekoliko stotina a priča se i o cijeloj milijardi pa i dvije kuna. Naravno, namjerno. Jer ga je štitio „ kišobran“ koji je osigurao ne samo prešutno dopuštenje svih ministara financija i vlada u kojima su oni plandovali već i uz njihovu obilatu pomoć. Kako bi se on onda mogao pogađati sa tim istim vladama i ministrima koliko će biti diskont a koliko će platiti. Po uigranom sistemu: što veći duga napravim to će mi više ostati. Jer nije ista ušteda ako se traži oprost 30 % duga koji je 100 miliona kuna ili onog od pola milijarde.I uvijek bi mu uspjelo. Pa bi bilo uputno istražiti koliki je njegov cut u onih 50 milijardi kuna poreznog duga kojega Šuker i Dalić nisu naplatili za svojih ministriranja u vladi Sanader – Kosor? Zbog čega su u potrazi za lovom bili u stalnom road showu po cijelom svijetu i tako nas temeljito zadužili da će to otplaćivati i naši unuci. Jer je sasvim u skladu sa hrvatskom pravnom stečevinom da lova završi kod Gazde a dug kod plebsa. A u Srbiji to već od davno nije. Pa je nedavno njegov najbolji frend tajkun Miroslav Mitrović, težak oko 2 milijarde eura, dobio 5 godina Padinjaka, kako tamo od milja narod zove zatvor u Padinskoj skeli zbog utaje pišljiva dva miliona eura. Koje je u stvari utajio njegov sin ali uz debelu ćaletovu pomoć pa se sad ćale grebe i rukama i nogama na apelacionom sudu da ne završi u buksi . Stvarno čudni običaji u toj Srbiji…a još k tome sudanija nije trajala ni sto godina i nije bilo ni dvjesto odgoda ročišta?

Pa kako neš u takvoj državi uredno plaćati poreze? U kojoj nemaš „kišobran“!

Sve to a i još puno puno toga što je smio raditi u Hrvatskoj o čemu svaki dan saznajemo ponešto novo, nije smio raditi u Srbiji na istoku a niti u Bosni kojoj smo mi Zapad što god mi mislili o njima i funkcioniranju njihovih državnih institucija. Srbija i BiH nisu a Hrvatska je u EU pa svi u Hrvatskoj mislimo da je Srbija a pogotovo BiH pravno daleko iza nas. No, činjenice govore drukčije. Već spomenutom primjeru procesuiranja srpskog pandana Todoriću, Mitrovića može se dodati i primjer iz BiH. Tamo su se zbog kupovine i pljačke njihovog Energopetrola u organizaciji konzorcija INA Mol na optuženičkoj klupi našlo ni manje ni više do 25 umiješanih. I to od drirektora koji su radili u Energopetrolu pa do ministara i predsjednika vlade. Neki su već i osuđeni a postupak istrage nad Dragićevićem i Hernadijem je još u toku pa će oni biti 26 i 27 optuženi. A cijeli lopovluk je težak samo oko 120 miliona eura! Za razliku onoga kod nas gdje se štete mjere još neutvrđenim brojem milijardai eura a na odgovornost je pozvan samo jedan čovjek - Ivo Sanader. A o tome kakvo je ruglo postao proces protiv njega ne treba trošiti riječi jer je svima znano. No, iz ovih primjera se vidi i razlika između na jednoj strani Srbije i BiH i Hrvatske na drugoj. Iako su sve tri zemlje teško napadnute od kriminala koji je premrežio gotovo sve pore njihovih društava Hrvatska se izdvaja po nečemu a to je da je kriminal u njoj institucionaliziran kroz paralelnu paradržavu koja u stvari vlada onom zvaničnom i našim životima.

Parafraza tvrdnje da svaka države ima svoju mafiju a samo u Hrvatskoj mafija ima svoju državu najbolje se očituje upravo u postojanju kod nas tog famoznog " kišobrana " koji pruža zaštitu ali i potiče na pljačke kojega očito već duže vrijeme u Srbiji i BiH nema.

Pa je Gazda tamo bio lojalan gospodarstvenik a ovdje državni razbojnik...