.::.Vučja.::.

ponedjeljak, 27.06.2005.

Niste li Vi samo..

..voajeri «moje nutrine»?
Ne, to nije etiketa, nije pogrdni naziv niti kategorija u dijagnostičkom priručniku..to ste upravo Vi, istraživači mojih najskrivenijih kutaka, najzabačenijih mjesta do kojih jedva da i dopire kakav tračak svjetla. Duboko skrivene misli, duboko u tmini velikog plavetnila, što svoj životni prostor dijele sa tajanstvenim, oku skrivenim bićima, a opet tako pristupačne.
Vi ste speleolozi mojih emocija, koje se zrcale na dnu jezera u neprohodnim spiljama zaboravljene prošlosti, gdje se kao sige spuštaju sjećanja, a cijela njena unutrašnjost odiše nostalgijom i sjetom, ponekad bolnom, a ponekad samo neprežaljenim, jednom uhvaćenim i zauvijek spremljenim trenucima vječnosti. Sjedite u kinodvorani i promatrate projekcije živih sjećanja, čije je platno dovoljno veliko da uhvati sve i jedan pogled koji me posjeti ovdje.
A sadašnjost? Potpuno sam gola u tim stihovima. Dok duša skida i zadnji komad odjeće i dok se sramežljivo i suzdržano namješta za poziranje, Vi imate izbor: doći i otići, doći, boraviti i otići ili doći i zauvijek ostati. Kako god da odaberete, u bilo koje vrijeme, i bilo tko da jeste, Vi ste dobrodošao gost u ateljeu slikarice mog akta, moje duše.
Zato uživajte, jer biti voajer nutrine još uvijek nije kažnjivo, još uvijek Vam je dopušteno i naprotiv, inzistiram da me posjetite kad se predam...

- 15:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Bol

Prvi put uputio sam posljednji pogled.
Prvi put bio sam voljen i voljena
duša pustila je korijenje
na tlu uplakanom tugom,
na zemlji, crnoj poput ove
zadnje noći.

Prvi put poželio sam nebo.
Prvi i možda posljednji.

- 02:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Vučja

Čekala je u prikrajku smiraja dana.....izvijala svoje snažno tijelo želeći pomnije onjušiti sladak zrak koji je dopirao sa sjevera.....osluškivala treptaje lišća ne bi li krajičkom oka prva spazila njegove obrise... i cijelim žićem, bolno svjesna granica svoje slobode vapila za sigurnošću...i nije puno obraćala pozornost na nježnu tugu u kutu oka .. znala je da je jednostavno tako, nagoni diktiraju posljednji ples... a samo se pokušala, bar za tren, izdići iznad okova nemilosrdne prirode - Obećao je, i ja sam..i čekam kako sam i odabrala...i čekat ću...do kraja svih zora, pa opet ispočetka ..do kraja svih zalazaka...i do kraja mene...

- 00:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.06.2005.

U mraku tajni...

Predugo padala je kiša,
a zelenu zamijenila je siva.
U mraku tajni zaključane škrinje
čuvala sam naše vrijeme...

Predugo sunce nije sjalo,
ni duga nije oplakivala obale
naše rijeke...samo tužni odraz,
tužna sjena nadvijena nad naše nekad.

Predugo vladala je tišina,
pa ni tiha jeka naših koraka
nije bila dovoljna da vrati
izgubljeno pronađenome..

...da me vrati k tebi...

- 17:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 25.06.2005.

...povratak...

Misli su mi ponovo preglasne, a da ih ne oživim...ležim na boku i osjećam. Toplina struji duž cijele mene dok mi tvoje ruke glatko miluju obraze. Tihi šaptaji jasno odzvanjaju dok riječi pomiču granice i plavi pokrivač, jedinu prepreku koja nas sad razdvaja...ne, pardon, to je samo ono što bih htjela....Stvarnost je ipak malo grublja, mada volim sanjati pokrivena samo našom granicom kilometrima dalje....

- 04:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30