..voajeri «moje nutrine»?
Ne, to nije etiketa, nije pogrdni naziv niti kategorija u dijagnostičkom priručniku..to ste upravo Vi, istraživači mojih najskrivenijih kutaka, najzabačenijih mjesta do kojih jedva da i dopire kakav tračak svjetla. Duboko skrivene misli, duboko u tmini velikog plavetnila, što svoj životni prostor dijele sa tajanstvenim, oku skrivenim bićima, a opet tako pristupačne.
Vi ste speleolozi mojih emocija, koje se zrcale na dnu jezera u neprohodnim spiljama zaboravljene prošlosti, gdje se kao sige spuštaju sjećanja, a cijela njena unutrašnjost odiše nostalgijom i sjetom, ponekad bolnom, a ponekad samo neprežaljenim, jednom uhvaćenim i zauvijek spremljenim trenucima vječnosti. Sjedite u kinodvorani i promatrate projekcije živih sjećanja, čije je platno dovoljno veliko da uhvati sve i jedan pogled koji me posjeti ovdje.
A sadašnjost? Potpuno sam gola u tim stihovima. Dok duša skida i zadnji komad odjeće i dok se sramežljivo i suzdržano namješta za poziranje, Vi imate izbor: doći i otići, doći, boraviti i otići ili doći i zauvijek ostati. Kako god da odaberete, u bilo koje vrijeme, i bilo tko da jeste, Vi ste dobrodošao gost u ateljeu slikarice mog akta, moje duše.
Zato uživajte, jer biti voajer nutrine još uvijek nije kažnjivo, još uvijek Vam je dopušteno i naprotiv, inzistiram da me posjetite kad se predam...
Post je objavljen 27.06.2005. u 15:20 sati.