petak, 24.08.2007.
SVE SE SMIJE, ALI NIJE PAMETNO
Današnji "Jutarnji list" (23.8.2007.), u redovnoj rubrici "Jutarnja propovijed" donosi članak Živka Kustića "Zašto se ne smije zvati Bog?" S internet stranice "Jutarnjeg lista" preuzeo sam tekst:
Biolog koji se pošao baviti teologijom u knjizi “Iluzija o Bogu” uvjerava nas da Boga nema, jer da se Svijest može pojaviti tek nakon mnogo milijuna godina evolucije. Ali evoluciju pokreće prirodna selekcija koju on smatra premudrom i svemoćnom. Ona, uvjerava nas, djeluje od samoga početka - valjda je ona proizvela i Veliki Prasak s kojim počinje vrijeme i prostor. Zaista, što će nam Bog ako imamo tako mudru i moćnu evoluciju s prirodnom selekcijom? Ona, uvjerava nas znanstvenik, “svakodnevno iz sata u sat proučava svaku varijaciju, čak i najmanju; odbacuje što je loše, a čuva i umnožava što je dobro; nečujno i neosjetljivo djeluje, kad god se i gdje god se ukaže prilika, kako bi se poboljšalo svako organsko biće”. Prirodna selekcija, pokretač evolucije, bila bi po tome ne samo mudra i moćna, nego i sveprisutna. Bili smo navikli nevidljivu, premudru, svemoćnu i sveprisutnu stvarnost zvati Bogom Stvoriteljem. Zašto ga Dawkins tako ne zove, nego ga čak odlučno niječe. Ne možemo zaboraviti da je svako svjesno biće koje zna što hoće i tako djeluje, osoba. Nju prepoznajemo baš po tome što zna, hoće i može, što promišljeno ostvaruje što je naumila. Zašto onda prirodna selekcija koja po tome znanstveniku usmjerava evoluciju, ne bi bila osoba? Zacijelo zato da je ne bismo morali nazvati Bogom. I tu se krug zatvara. Svega može biti, sve se može mudro razvijati i osmišljavati, samo Boga ne smije biti. “Znanstvenik” bi očito na sve mogao pristati samo da se ta stvarnost ne prizna osobom. Jer onda bi se svaki čovjek kao osoba našao s tom stvarnosti u osobnom odnosu - a on uključuje odgovornost.
Osoba osobu može prihvaćati ili odbijati, ljubiti je ili mrziti. Boga čovjek zove “Ti“- može li se tako obraćati i evoluciji? Ako ona “iz sata u sat širom svijeta sve proučava”, onda bi znala i za mene i za tebe. Biolog koji zamjenjuje teologa će joj dopustiti da sve zna i svime upravlja, ali neće prihvatiti da je njoj svakog trenutka svaki čovjek odgovoran za sve što radi. Njegova prirodna selekcija bila bi nam tako bliža od deistički shvaćenog Boga, ali bi morala ostati neosobna da bismo sami mogli odlučivati što je zlo, a što dobro. Nije li ipak riječ o Bogu, koji je prije svakoga vremena i kojega čovjek mora prihvatiti i odbaciti sa svim posljedicama u vremenu i nakon vremena?
------------------------------------------------
Iskrsnulo mi je malo vremena koje ne znam kako pametnije utući, pa ću komentirati navedeni članak bezobrazno ga prekidajući:
Biolog koji se pošao baviti teologijom u knjizi “Iluzija o Bogu” uvjerava nas da Boga nema,
- Nema. Čovjek ima pravo. U pravu je kada tako nešto tvrdi i ima pravo to tvrditi.
jer da se Svijest može pojaviti tek nakon mnogo milijuna godina evolucije.
- Upravo tako.
Ali evoluciju pokreće prirodna selekcija
- Tako je. Ključni mehanizam evolucije je prirodna selekcija.
koju on smatra premudrom
- Netočno. On to ne tvrdi. Dapače, tvrdi upravo obrnuto, da prirodna selekcija nije premudra, čak niti mudra. Da bi nešto bilo mudro ili premudro, prvo mora niti netko. Samo osobe mogu imati tu osobinu. Struja ne može biti lukava, voda ne može biti prijetvorna, Arhimedov poučak ne može imati nikakve namjere. Prirodna selekcija nije osoba. Vrlo je djelotvorna, ali u tome nema nikakve namjere ni osobnosti.
i svemoćnom.
- Ni to ne tvrdi. Prirodna selekcija ne može popraviti toster, ni može izvesti mnogo drugoga, te je daleko od svemoćne.
Ona, uvjerava nas, djeluje od samoga početka
- Ne uvjerava nas on. Tako jeste.
- valjda je ona proizvela i Veliki Prasak s kojim počinje vrijeme i prostor.
- Netočno. Ni to ne tvrdi.
Zaista, što će nam Bog ako imamo tako mudru i moćnu evoluciju s prirodnom selekcijom?
- Zaista, Bog nam uopće ne treba, ne samo zbog prirodne selekcije, nego zbog svega.
Ona, uvjerava nas znanstvenik, “svakodnevno iz sata u sat proučava svaku varijaciju, čak i najmanju; odbacuje što je loše, a čuva i umnožava što je dobro; nečujno i neosjetljivo djeluje, kad god se i gdje god se ukaže prilika, kako bi se poboljšalo svako organsko biće”.
- Da.
Prirodna selekcija, pokretač evolucije, bila bi po tome ne samo mudra i moćna, nego i sveprisutna.
- Netočno. Prirodna selekcija na mnogim mjestima nije prisutna. Nema je u čipovima, nema je u odluci koja će se soap-opera snimati, a koja ne, nema je u domovima za nahočad, ni na mnogim drugim mjestima.
Bili smo navikli nevidljivu, premudru, svemoćnu i sveprisutnu stvarnost zvati Bogom Stvoriteljem.
- Štetna navika. No rečenica je budalaština sama po sebi. Osvrnite se oko sebe. Je li stvarnost nevidljiva? Nije. Upravo suprotno, svakome tko nije slijepac vrlo je vidljiva, a čak i slijepci imaju načina da je nedvojbeno dijagnosticiraju. Je li stvarnost premudra? Nadam se da nisam slijep ako u odbačenom čiku pored ceste ne vidim ništa premudro. Stvarnost jest sveprisutna, tako postavljeno to je Spinozina panteistička stvarnost, a zašto jedan katolički svećenik Spinozinu panteističku stvarnost naziva Bogom može biti samo plod kratkog spoja u njegovoj glavi.
Zašto ga Dawkins tako ne zove,
- Zašto bi Dawkins stvarnost zvao Bogom kad ne pati od goredijagnosticiranog kratkog spoja u mišljenju?
nego ga čak odlučno niječe.
- Naravno da ga niječe kada je napisao knjigu koja razgoličuje iluziju religioznih budalaština. Rečenica koja je trebala završiti znakom pitanja pokazuje jedino da kritičar ne razumije ono na što se obrušio.
Ne možemo zaboraviti da je svako svjesno biće koje zna što hoće i tako djeluje, osoba.
- Tako je. Svako svjesno biće koje zna što hoće i tako djeluje je osoba.
Nju prepoznajemo baš po tome što zna, hoće i može, što promišljeno ostvaruje što je naumila.
- Tako je. Nabrojane su osobine osobnosti i to nitko ne dovodi u sumnju.
Zašto onda prirodna selekcija koja po tome znanstveniku usmjerava evoluciju, ne bi bila osoba?
- Zato jer nije. Zato jer nema svijesti, pa prema tome ništa ni neće jer nema volje, a kamoli da bi znala što hoće i promišljeno djelovala, ukratko - nije osoba, kao što nisu osobe ni električna struja, ni meteorološke prilike, ni sila teža, ni Pitagorin poučak.
Zacijelo zato da je ne bismo morali nazvati Bogom.
- Fućka se prirodnoj selekciji kako je nazivamo.
I tu se krug zatvara. Svega može biti, sve se može mudro razvijati i osmišljavati, samo Boga ne smije biti.
- Smije biti Boga. Nitko ga ne zabranjuje. Jedino što ga nema. Nitko ne zabranjuje ni troglave zmajeve, pa ih nema.
“Znanstvenik”
- Eto, ono što se u prvoj rečenici Dawkinsu priznaje, da je biolog, a biolozi su znanstvenici, odjednom postaje toliko dvojbeno da se mora staviti u navodnike.
bi očito na sve mogao pristati samo da se ta stvarnost ne prizna osobom.
- Upravo zato što je znanstvenik, po definiciji čovjek koji otkriva istinu i cijepljen je protiv predrasuda i gluposti.
Jer onda bi se svaki čovjek kao osoba našao s tom stvarnosti u osobnom odnosu
- To bi zaista bilo tako ako bi stvarnost bila osoba, kao što bi bilo jako lijepo ako bi na vrbi rodilo grožđe. Usprkos toga, svaki čovjek je nužno u osobnom odnosu sa stvarnošću, vjerovao u Zeusa, Odina, Manitua ili onaj galimatijas zvan Sveto trojstvo.
- a on uključuje odgovornost.
- Ah, da. Pitanje osobnog morala.
Osoba osobu može prihvaćati ili odbijati, ljubiti je ili mrziti.
- Bogate su mogućnosti međuljudskih odnosa. To je tako, pa što s tim?
Boga čovjek zove “Ti“
- U nekim jezicima postoji razlikovanje u obraćanju između prisnoga i svakodašnjeg "ti" i posebno nagalšenog "Vi", a u nekim ne postoji. U našem jeziku postoji i mnogi vjernici se obraćaju svom izmišljenom bogu sa "Vi".
- može li se tako obraćati i evoluciji?
- Može se čovjek obraćati bilo kome ili čemu. Može postavljati pitanja slavini s toplom vodom, može se povjeravati staklenci s kiselim krastavcima, može u mislima upućivati poruke pokojnim roditeljima, pa može i evoluciji, jedino je pitanje koliko je to smisleno i svrsishodno. Oni koji ustrajavaju na takvom obliku komunikacija, pa još ako vjeruju da je komunikacija dvosmjerna, kvalificirali su se za pacijente u specijaliziranim ustanovama za liječenje mentalnih poremećaja.
Ako ona “iz sata u sat širom svijeta sve proučava”,
- Ne bi. U ovom slučaju je očigledno riječ o stilskoj figuri istrgnutoj iz konteksta. Ako vjerujemo Kustiću da je osnovna teza Dawkinsonove knjige da evolucija nije osoba, onda to da ona nešto "proučava" može biti samo stilska figura zvana personifikacija, kada se neživim stvarima i osobama pridaju ljudske osobine.
onda bi znala i za mene i za tebe.
- Ne bi znala ništa. Personificirano, nije premudra, nego krajnje glupa.
Biolog koji zamjenjuje teologa će joj dopustiti da sve zna
- Pametni uče na svojim greškama, a bedaki na njima ustrajavaju.
i svime upravlja,
- Ona upravlja? Kako nešto što nema osobnosti može ičim upravljati? Još jednom ponovljena glupost. Stijena na planiranoj trasi ceste može navesti građevinare da je zaobiđu, ali to ne znači da ona upravlja gradnjom ceste.
ali neće prihvatiti da je njoj svakog trenutka svaki čovjek odgovoran za sve što radi.
- Odgovoran evoluciji? Bedak fakat zabrazdio.
Njegova prirodna selekcija bila bi nam tako bliža od deistički shvaćenog Boga,
- Kako kome. Znanstveniku ili bedaku?
ali bi morala ostati neosobna da bismo sami mogli odlučivati što je zlo, a što dobro.
- Neki jadni ljudi ne mogu sami odlučivati što je zlo, a što dobro, ako im to netko ne kaže ili negdje ne naiđu na kanonizirana mjerila, pa im još netko drugi objasni kriterije vrednovanja…
Nije li ipak riječ o Bogu,
- Nije.
koji je prije svakoga vremena
- Nije.
i kojega čovjek mora prihvatiti
- Zašto bi bilo tko morao prihvatiti bilo kakvu izmišljotinu i budalaštinu, osim ako mu je tko silom nameće ili ga prijetvorno na nju navodi??
i odbaciti sa svim posljedicama u vremenu i nakon vremena
- Da. No da se vratimo na sam naslov "Zašto se ne smije zvati Bog?" Smije. Boga se smije zvati i telefonom, i megafonom i urlajući, jedino što nema tko čuti i odgovoriti na taj poziv, osim ako posrijedi nije krivi spoj. Ili je Kustić htio reći "Zašto se ne smije zvati Bogom?", misleći na prirodno odabiranje, evoluciju, sveprisutnu stvarnost i tko zna što još? Ma smije. Smije Kustić zvati Bogom i svoju stolicu, bilo tko smije zvati i svoju keficu za zube letećim tanjurom, smije što hoće, jedino što se nakon toga ne bi trebao iznenaditi ukoliko ga okolina čudno gleda.
Nakon svega preostaje mi samo jedno, što mi je sasvim jasno zašto je tako, ali što izaziva žaljenje. Zašto "Jutarnji" (pa i "Večernji") imaju stalne rubrike u kojima nekakvi popi iz dana u dan litaju svoje litanije, a nitko se ne sjeti uvesti paralelnu rubriku koju bi vodio neki ateist?
- 20:10 -
