vruca-ledara-jamaica
29.10.2006., nedjelja
...strmoglavi pad..
|
Ponekad danima ne izustim ni rijeci.. I ne mislim . Ne cinim nista. Samo sam jos tijelo.. Cudno je kako se cijeli zivot mora ostati u jednom te istom tijelu.. Ali,bar ne umirem.. Bila sam potpuno izgubljena u tom hldnom.. nistavilu bez pocetka i kraja.. Ponekad je bilo neizdrzivo.. Tada naviru sjecanja.. I sve je opet tu. I hladnoca i cudnovate, bezbojne sjene.. ogoljelo drvece i njihove oci. I ta tisina sto je osjecam gotovo do boli... Katkada pokusavam otkriti.. kada i zasto.. je sve to zapocelo.. Ponekad satima placem,a onda mi se opet sve cini smijesnim.. Padala sam u bezoblicno,mracno NISTA koje kao da nije imalo kraja Ali nije me boljelo.. Jednostavno sam padala,padala i padala.. Izdaleka me je netko dozivao. Onda je zavladao mir i ja sam zaspala.. |
..
