pogled priko prizide

petak, 02.11.2007.

Ukini nas Zoki i oprosti za sve

Rijetko smo koga tako preko noći zamrzili kao tebe. To je bilo zato što si nas gladne pojave rječitog i mladog političara nakratko zadivio i što smo se usudili ponekad poželjeti lidera kao tebe.



____________piše: Obad Vojnich

Onako muškijeg, grubljeg i duhovitijeg od onog germanista, romanista i ljubitelja klapa Sanadera ili ovih naših mucavaca i smušenjaka s kojima svaka bošnjačka politička šuša pomete avliju kad god stigne.

Da ne kažem koju devastaciju dožive kad ih se na FTV dohvati kakva socijaldemokratska i antifašistička veličina.

Zato nam je teško palo kad si nas počeo križati crvenim flomasterom.
Shvatiti ćeš jer si šmeker. Znaš, to je kao kad ono...ugledaš curu u koju si zaljubljen s likom koji te izmlatio u nižim razredima osnovne škole. Zanesenost nestane i bijesno pocijediš: “kučka”. Naravno, nije ona ni blizu ”kučka” samo ode s drugim. Nekako smo bili naivni i pomislili da i mi imamo pravo na tebe, mladog i uspješnog političara. Mi koji volimo Azru, govorimo engleski, i rado bi na par godina izbjegli u Bruxelless samo živimo sa ove strane granice.
Toliko smo bili povrijeđeni da smo se uvjeravali da je Primorac pametniji od tebe dragi Zoki, Radmana i Đikića skupa.
Kada smo vidjeli Primorčevu listi s likovima koji su u životu pročitali manje slova nego što ih Đikić ispiše na ploči u jednom manje plodnom semestru u Njemačkoj ostaje nam da se divimo samo Primorčevim radnim navikama.

Zoki.... trebala bi deblja knjiga od Kapitala da popiše anegdote o jednom kandidatu i njegovu izvanrednom stjecanju titule “inženjera prava”, te usponu od viljuškara do drugog najmoćnijeg čovjeka HDZ BiH.
Senad Avdić je davno napisao da je otac jednoga drugoga kandidatlije, nobelovca iz Luga pokraj Živinica, čuvši da mu je sin postao postao predsjednik Federacije BiH izvalio antologijsku izjavu: "Daj svima turu i jebo državu koju moj Ivo može vodit."
Koliko mi je tek samo trebalo šaolinovske samokontrole ne oduševiti kad si Kolindi u Otvorenom odbrusio da je Sanader u tri i pol godine izbjegavao i pomisliti na Hrvate iz BiH sve dok mu nisu zatrebali u izborne svrhe.

Nije bilo lako kada smo morali pripisati tvoje suzdržavanje da s par upadica rasplačeš Kolindu (koju je samo željezna disciplina sačuvala od priznanja krivnje) tvojoj aroganciji sretnog i zadovoljnog pripadnika crvene buržoazije a ne Bogom (ili Prirodom Zoki ako ti je tako drago) danom odmjerenošću i finim diplomatskim manirima.

Iskreno je bolno bilo kad si nam uskratio priliku da nakon demokratizacije koju nam je podarila HDZ podjela konačno pokažemo širinu svjetonazora glasujući za Ljubu i Milana. Taj sjaj hrvatske demokracije i hrvatskih izbora nama je supstitut za šizofreni izborni sustav i predstavnički glib u koji smo zapeli zahvaljujući pomoći onih pod kojima si i ti morao izbjeći na tešku veleposlaničku čorbu u Bruxelles.



Ako je i bilo teških riječi s naše strane, a pošteno govoreći i je, vjeruj mi to je bilo u afektu. Teško je bilo gledati staru hrvatsku majku u selu negdje na rubu nekadašnje Jajačke banovine koja je kršćanstvo držala u Bosni stotinu godina poslije pada Vrhbosne pod Otomane. Drhtavu ruku s tetoviranim križevima na zapešću koja lomi kruh i na Hrvatskom radiju sluša tvoju izjavu kako nam treba ukinit ovo ili ono...Kako krštenoj duši odgovoriti na pitanje “oće li nas ovo Hrvatska zatajiti”. Ako su tada pale i neke šporke riči shvatit ćeš jer si roker i fajter i da si s nama tada gledao tu ruku ne bi ti bilo svejedno.
Kad naši guslari, kao najpoznatiji falsifikatori naše bliže povjesti, budu sve u šesnaest guslali kako si nas ukinuo mi ćemo odšutjeti i pustiti još jedan mit da nam pritisne leđa. Oprostit ćeš ti što nećemo skočiti i kazati ukino nas je HDZ koristeći nas samo kao glasačku mašinu, manipulirajući nama i gurajući ono najgore što možemo ponuditi u saborske klupe bez ikakve odgovornosti.

Oprostiti ćeš ti bolove u vratnoj kralježnici nastale od četverogodišnjeg izvirivanja po sabornici i pokušaja da konačno primjetiš ovo dno s vrha Primorčeve liste izabrati i spremiti ih za Zagreb. Znamo da će u svom seljakluku i nepismenosti teško uzeti riječ za govornicom časnog Hrvatskog Sabora, ali kad čuješ u saborskom wc-u da netko na klozetu pjevuši Boru Drljaču nek ti ne bude teško sačekati da otare prkno i izađe. Taj će biti taj naš i Primorčev zastupnik.
Da ti ne kažem koja će osobna trauma biti meni glasati za Jurišića i HSP. Pa ja ti godinama pričam kako bi Pavelića i vrh NDH kada bi sada ustali iz svojih emigrantskih rupa trebalo vratiti nazad metkom u čelo. Zaokružit ću njih kad već tebe moj ukidatelju neću moći. I to ćeš nam oprostiti.

Svašta si i ti Zoki bio spreman reći i uraditi. Smrado si na nas brate. Još gore! Kupio si fore onoga na kivi nalik predsjednika Mesića. Još ćeš početi pričati viceve o mrtvacima i otići svjedočiti u Hag. Bolan nije nama lako ovamo objašnjavati i Zagrebu i Sarajevu da nema nikakvog moralnog, povjesnog pa čak ni ustavno-pravnog opravdanja nama zabranjivati dijeliti hrvatski identitet s vama koji ste ostali s druge strane granice jer se osjećaj ne može ukinuti.

Danas, kad nam je najteže, ti kao pravi fajter ne bi trebao napuštati slabije. Pomalo je šupački bilo od tebe u trenutku ustavnih previranja u BiH odreći nas se kao gubavaca, te stotine tisuća svojih sunarodnjaka staviti u situaciju da budu krivci za sve loše u očima dvije trećine građana Hrvatske. Možda ti u starosti mrenu bude skidao neki liječnik porijeklom iz Hercegovine kojega su kao studenta davne 2007. šikanirali zbog zavičajne pripadnosti omraženim “bosancima” koji su te godine u opoziciji ostavili našeg Zokija. Neće mu Zoki zadrhtati ruka. Oprošteno ti je večeras kad su objavili liste HDZEJEVI.


Oprosti Zoki što nećeš upoznati par rijetkih svijetlih točaka na HDZ-ovskoj listi za preseljenje u ZG u liku jedne pametne gospođe i jednoga lika koji je pametan kad je trijezan jer ti ih nećemo moći izgurati u Sabor da sva groblja dovedemo na izborna mjesta.

Sve ovo poprilično ogorčeno i jadno zvuči. Pa da se i smiješiš mome jadu oprostit ću ti. De boga ti ukini nas. Makar protuustavno. Naći će Josipović već neku rupu u zakonu.

poskok.info

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na sirotinji i zec kurac oštri... do kada će bih Hrvati služiti kao vreća za napucavanje?

Uz ispriku članovima posuške Frame zbog prostote u naslovu (nadam se ipak da će oprostiti mojoj grješnoj tipkovnici budući da se radi o staroj hrvatskoj narodnoj izreci), moram već u startu izraziti sumnju u autentičnost vlastitog teksta.


_______________piše: Herceg (nije Nevenko!)

Kao što su nedavno, u sklopu Tjedna Hrvata iz BiH u Zagrebu, na «modnoj reviji» parodirali moji sunarodnjaci obučeni u narodne nošnje, tako bi možda za dio zagrebačke javnosti jedini autentičan izraz BH Hrvata bio usmeno izneseni deseterac, a ne ogorčeni tekst u Wordu.

Na sirotinji doista i zec kurac oštri… Mala, siromašna, prema Zapadu bezuvjetno poslušna i ponizna zemlja poput RH iskonstruirala si je konačno svoju «sirotinju» u odnosu na koju poput Zeca iz naslova može glumiti snagu, razvijenost, prosvjećenost. Kako je lijepo kad možeš i ti biti Zapad u odnosu na nekoga, prosvjećivati ga, biti mu tutor, naređivati mu, davati mu malo mrkve desnom rukom, a istovremeno mu prijetiti batinom u lijevoj… Reći mu da «uči loviti ribu»…

Posljednjih dana svjedoci smo prave medijske histerije protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, koji odjednom postaju najvažnija tema predizborne kampanje u Republici Hrvatskoj. Bujica rasističkih, šovinističkih, fašistoidnih (dodavajte dalje po volji) stereotipa i uvreda sipaju se po njima iz hrvatskih medija, bez straha da će njihovi novinari biti optuženi za političku nekorektnost. Ono što se, hvala Bogu, više ne smije reći o Crncu, Židovu, Srbinu, homoseksualcu ili ženi, bez problema se može iskaljivati po ostacima ostataka Hrvata u Bosni i Hercegovini, i to zbog prava koje im je, nota bene, izglasano na Trgu sv. Marka u Zagrebu. U emisiji Piramida, u kojoj troje uglavnom nekompetentnih ljudi raspravljaju o pet aktualnih tema, u epizodi emitiranoj 31.10., ocvala voditeljica Danijela Trbović raspravljajući o Zdravku Mamiću kaže otprilike kako u školama u BiH i u njegovim Mamićima sigurno nije bilo dovoljno psihologa pa je ispao takav kakav jest… Ostavivši po strani to što je Mamić cijeli život i školovanje proveo u RH, zanimljivo je da je postalo samorazumljivo da je civilizacijski odnos RH prema BiH, pa tako recimo i Danijelinog Karlovca, prema npr. Mostaru jednak odnosu Londona prema Kinšasi ili Pariza prema Senegalu…
Nakon Piramide, otvorim Globus, iz kojeg me vreba tekst Denisa Kuljiša, novinara koji, u cijelom nizu tekstova o Hercegovcima, govori o «kockastim glavama», «brahiokefalnim» fizionomijama» i sl. antropometrijskim argumentima za koje bi, da ih je npr. napisao o Crncu ili Židovu, u većini zapadnih zemalja završio u zatvoru, ili da je to danas napisao npr. o Srbima, sigurno izgubio posao u svom EPH. Ali o BiH Hrvatima se može koristiti i taj rasistički registar i pri tome još ispasti simpatičan…



No ostavivši formu po strani, začuđuje i potpuno fikcionalan sadržaj takvih konstrukcija. U zadnjem tekstu, govoreći o listi za dijasporu, Kuljiš piše sljedeće: «No, nema dovoljno pasivnih krajeva gdje bi HDZ mogao pobijediti, pa izbornim jedinicama u pretežno razvijenoj, urbaniziranoj zemlji valja pridodati kamenjar u susjednoj državi, ne bi li se izgledi izjednačili».
Iz ovoga se može zaključiti sljedeće:
-RH je «pretežno razvijena», «urbanizirana zemlja»
-Hrvati iz BiH su suprotno od toga, oni su «kamenjar».

Ostavivši postrani međunarodne procjene RH, od bruto domaćeg proizvoda, nezaposlenosti, zaduženosti, razine korupcije do razine obrazovanja stanovništva (polovica ima samo osnovnu školu, 7% s visokom školom), začuđuje potpuno fiktivni podatak o omjeru urbanog i ruralnog stanovništva u RH i Hrvata u BiH. Čak ako uzmemo u obzir samo najstigmatiziranije Hrvate Hercegovine, priča o «kamenjaru» ne drži vodu – primjere možemo nizati u sva tri gospodarska sektora, od vrlo razvijene poljoprivrede u plodnoj dolini Neretve, preko npr. Aluminija, kao najuspješnije tvornice u ovom dijelu Europe, do Međugorja koje ostvaruje veći turistički promet od Dubrovnika… i to sve na dvjestotinjak tisuća ljudi, što je manje od npr. Splita. Prema tutorima iz RH, Ljubušak bi npr. sa strahopoštovanjem Ivice Kičmanovića trebao ulazi u razvijeni Vrgorac, a bilo kojeg Mostarca bi svaki Varaždinec, zahvaljujući svom urbanom humoru, mogao ispreskakati kako poželi…



No to Kuljišu i sličnima ionako ne treba objašnjavati, jer oni sve to znaju. «Hercegovina» o kojoj oni govore ionako je jedna fiktivna konstrukcija koja im služi za projiciranje svojih političkih frustracija i kulturoloških kompleksa. Hercegovac je zločinac iz kamenjara koji im je za sve kriv, a Bosanac je glupi portir koji će im parodirati u narodnoj nošnji, repati i pričati im viceve…

BiH Hrvati se suočeni s mogućnošću glasovanja za 11. izbornu jedinicu nalaze u bezizlaznoj situaciji. Jedan od dva suprotstavljena politička bloka, koji je istaknuo svoju listu, tretira ih kao poslušne ovce, vječito topovsko meso, koje se po potrebi može isturati kao prva linija zajedničkog nacionalnog fronta, a onda mu se potpisivati daytonski sporazum i prodavati mu maglu kako «nema federacije bez konfederacije». U kasnijim izborima ta opcija ih koristi kao bazu za izglasavanje nekoliko vlastitih podizača ruke u Saboru, uglavnom intelektualno ograničenih osoba, koji u javnosti cijelo vrijeme grijanja saborske klupe nisu pokrenuli nijednu ozbiljniju inicijativu glede hrvatske dijaspore, a pogotovo Hrvata iz BiH, čijim su glasovima uglavnom i izabrani. Paternalistički odnos Zagreba pokazuje se i zadnjim Sanaderovim «mirenjem» dva HDZ-a i uveseljavanjem bošnjačke prijestolnice desetinama jumbo-plakata sa svojim likom.


Ovoga puta, kao najjači potez združenih HDZ-ova povlači se kandidatura čovjeka koji će sve to promijeniti, koji će u Saboru zabljesnuti inteligencijom, obrazovanjem i elokvencijom i tako nam konačno vratiti dostojanstvo. Njegovo ime je Rade Bošnjak.
Da od svakog zla ima i gore potvrđuje druga strana. Isti čovjek koji je BiH Hrvatima početkom 90-ih kao izaslanik dolazio smjenjivati vodstvo, manje od desetljeća kasnije poručivat će im da «uče loviti ribu» i, pothranjujući najprizemnije osjećaje hrvatskih birača, koristiti ih kao dežurnog krivca i žrtvenog jarca za sve hrvatske probleme. Hercegovci su u ulozi zlog Drugog, ekskluzivnog krivca za sve nedaće fašistoidnog hrvatskog malograđanina, zamijenili simbolički istrošene Srbe, a čovjek koji se u šestom desetljeću života crkveno vjenčao na Širokom Brijegu, zasjest će u fotelju «predsjednika svih Hrvata» oštreći vršnjaka upravo na Hercegovcima.

Predsjednik-Zec sada daje podršku četrdesetjednogodišnjem mladiću, koji je u prosincu 1999. herojski ušao u SDP. Što je rizično, otprilike, kao u travnju 1945. ući u partizane. «Mlado, novo lice» u petoj deceniji života i njegovi politički saveznici s gnušanjem govore o BiH Hrvatima, zaboravljajući da je država u kojoj bi im zabranili glasovanje supotpisnica Daytona i sukreator ovakve BiH u kojoj «kamenjari» žive, i u kojoj ih preglasavaju, biraju im člana predsjedništva koji govori «bosanski», dok njihov jezik nazivaju «ustaškim». Zaboravljaju ti «zečevi», ili žele zaboraviti, da se RH oduvijek puno više miješala u sudbinu BiH Hrvata, nego što su oni utjecali na sudbinu Hrvatske.

No nije sve apsolutno crno. Pozitivna novost u cijeloj priči je da se «pretežno razvijeni» i «urbanizirani» Rojs ovoga puta nije kandidirao u kamenjarskoj, 11. izbornoj jedinici, nego u «civiliziranoj» 6. Onako profinjen, shvatio je da tamo ima više šanse.

poskok.info


- 01:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>