|
Uz ispriku članovima posuške Frame zbog prostote u naslovu (nadam se ipak da će oprostiti mojoj grješnoj tipkovnici budući da se radi o staroj hrvatskoj narodnoj izreci), moram već u startu izraziti sumnju u autentičnost vlastitog teksta.
_______________piše: Herceg (nije Nevenko!)
Kao što su nedavno, u sklopu Tjedna Hrvata iz BiH u Zagrebu, na «modnoj reviji» parodirali moji sunarodnjaci obučeni u narodne nošnje, tako bi možda za dio zagrebačke javnosti jedini autentičan izraz BH Hrvata bio usmeno izneseni deseterac, a ne ogorčeni tekst u Wordu.
Na sirotinji doista i zec kurac oštri… Mala, siromašna, prema Zapadu bezuvjetno poslušna i ponizna zemlja poput RH iskonstruirala si je konačno svoju «sirotinju» u odnosu na koju poput Zeca iz naslova može glumiti snagu, razvijenost, prosvjećenost. Kako je lijepo kad možeš i ti biti Zapad u odnosu na nekoga, prosvjećivati ga, biti mu tutor, naređivati mu, davati mu malo mrkve desnom rukom, a istovremeno mu prijetiti batinom u lijevoj… Reći mu da «uči loviti ribu»…
Posljednjih dana svjedoci smo prave medijske histerije protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, koji odjednom postaju najvažnija tema predizborne kampanje u Republici Hrvatskoj. Bujica rasističkih, šovinističkih, fašistoidnih (dodavajte dalje po volji) stereotipa i uvreda sipaju se po njima iz hrvatskih medija, bez straha da će njihovi novinari biti optuženi za političku nekorektnost. Ono što se, hvala Bogu, više ne smije reći o Crncu, Židovu, Srbinu, homoseksualcu ili ženi, bez problema se može iskaljivati po ostacima ostataka Hrvata u Bosni i Hercegovini, i to zbog prava koje im je, nota bene, izglasano na Trgu sv. Marka u Zagrebu. U emisiji Piramida, u kojoj troje uglavnom nekompetentnih ljudi raspravljaju o pet aktualnih tema, u epizodi emitiranoj 31.10., ocvala voditeljica Danijela Trbović raspravljajući o Zdravku Mamiću kaže otprilike kako u školama u BiH i u njegovim Mamićima sigurno nije bilo dovoljno psihologa pa je ispao takav kakav jest… Ostavivši po strani to što je Mamić cijeli život i školovanje proveo u RH, zanimljivo je da je postalo samorazumljivo da je civilizacijski odnos RH prema BiH, pa tako recimo i Danijelinog Karlovca, prema npr. Mostaru jednak odnosu Londona prema Kinšasi ili Pariza prema Senegalu…
Nakon Piramide, otvorim Globus, iz kojeg me vreba tekst Denisa Kuljiša, novinara koji, u cijelom nizu tekstova o Hercegovcima, govori o «kockastim glavama», «brahiokefalnim» fizionomijama» i sl. antropometrijskim argumentima za koje bi, da ih je npr. napisao o Crncu ili Židovu, u većini zapadnih zemalja završio u zatvoru, ili da je to danas napisao npr. o Srbima, sigurno izgubio posao u svom EPH. Ali o BiH Hrvatima se može koristiti i taj rasistički registar i pri tome još ispasti simpatičan…
No ostavivši formu po strani, začuđuje i potpuno fikcionalan sadržaj takvih konstrukcija. U zadnjem tekstu, govoreći o listi za dijasporu, Kuljiš piše sljedeće: «No, nema dovoljno pasivnih krajeva gdje bi HDZ mogao pobijediti, pa izbornim jedinicama u pretežno razvijenoj, urbaniziranoj zemlji valja pridodati kamenjar u susjednoj državi, ne bi li se izgledi izjednačili».
Iz ovoga se može zaključiti sljedeće:
-RH je «pretežno razvijena», «urbanizirana zemlja»
-Hrvati iz BiH su suprotno od toga, oni su «kamenjar».
Ostavivši postrani međunarodne procjene RH, od bruto domaćeg proizvoda, nezaposlenosti, zaduženosti, razine korupcije do razine obrazovanja stanovništva (polovica ima samo osnovnu školu, 7% s visokom školom), začuđuje potpuno fiktivni podatak o omjeru urbanog i ruralnog stanovništva u RH i Hrvata u BiH. Čak ako uzmemo u obzir samo najstigmatiziranije Hrvate Hercegovine, priča o «kamenjaru» ne drži vodu – primjere možemo nizati u sva tri gospodarska sektora, od vrlo razvijene poljoprivrede u plodnoj dolini Neretve, preko npr. Aluminija, kao najuspješnije tvornice u ovom dijelu Europe, do Međugorja koje ostvaruje veći turistički promet od Dubrovnika… i to sve na dvjestotinjak tisuća ljudi, što je manje od npr. Splita. Prema tutorima iz RH, Ljubušak bi npr. sa strahopoštovanjem Ivice Kičmanovića trebao ulazi u razvijeni Vrgorac, a bilo kojeg Mostarca bi svaki Varaždinec, zahvaljujući svom urbanom humoru, mogao ispreskakati kako poželi…
No to Kuljišu i sličnima ionako ne treba objašnjavati, jer oni sve to znaju. «Hercegovina» o kojoj oni govore ionako je jedna fiktivna konstrukcija koja im služi za projiciranje svojih političkih frustracija i kulturoloških kompleksa. Hercegovac je zločinac iz kamenjara koji im je za sve kriv, a Bosanac je glupi portir koji će im parodirati u narodnoj nošnji, repati i pričati im viceve…
BiH Hrvati se suočeni s mogućnošću glasovanja za 11. izbornu jedinicu nalaze u bezizlaznoj situaciji. Jedan od dva suprotstavljena politička bloka, koji je istaknuo svoju listu, tretira ih kao poslušne ovce, vječito topovsko meso, koje se po potrebi može isturati kao prva linija zajedničkog nacionalnog fronta, a onda mu se potpisivati daytonski sporazum i prodavati mu maglu kako «nema federacije bez konfederacije». U kasnijim izborima ta opcija ih koristi kao bazu za izglasavanje nekoliko vlastitih podizača ruke u Saboru, uglavnom intelektualno ograničenih osoba, koji u javnosti cijelo vrijeme grijanja saborske klupe nisu pokrenuli nijednu ozbiljniju inicijativu glede hrvatske dijaspore, a pogotovo Hrvata iz BiH, čijim su glasovima uglavnom i izabrani. Paternalistički odnos Zagreba pokazuje se i zadnjim Sanaderovim «mirenjem» dva HDZ-a i uveseljavanjem bošnjačke prijestolnice desetinama jumbo-plakata sa svojim likom.
Ovoga puta, kao najjači potez združenih HDZ-ova povlači se kandidatura čovjeka koji će sve to promijeniti, koji će u Saboru zabljesnuti inteligencijom, obrazovanjem i elokvencijom i tako nam konačno vratiti dostojanstvo. Njegovo ime je Rade Bošnjak.
Da od svakog zla ima i gore potvrđuje druga strana. Isti čovjek koji je BiH Hrvatima početkom 90-ih kao izaslanik dolazio smjenjivati vodstvo, manje od desetljeća kasnije poručivat će im da «uče loviti ribu» i, pothranjujući najprizemnije osjećaje hrvatskih birača, koristiti ih kao dežurnog krivca i žrtvenog jarca za sve hrvatske probleme. Hercegovci su u ulozi zlog Drugog, ekskluzivnog krivca za sve nedaće fašistoidnog hrvatskog malograđanina, zamijenili simbolički istrošene Srbe, a čovjek koji se u šestom desetljeću života crkveno vjenčao na Širokom Brijegu, zasjest će u fotelju «predsjednika svih Hrvata» oštreći vršnjaka upravo na Hercegovcima.
Predsjednik-Zec sada daje podršku četrdesetjednogodišnjem mladiću, koji je u prosincu 1999. herojski ušao u SDP. Što je rizično, otprilike, kao u travnju 1945. ući u partizane. «Mlado, novo lice» u petoj deceniji života i njegovi politički saveznici s gnušanjem govore o BiH Hrvatima, zaboravljajući da je država u kojoj bi im zabranili glasovanje supotpisnica Daytona i sukreator ovakve BiH u kojoj «kamenjari» žive, i u kojoj ih preglasavaju, biraju im člana predsjedništva koji govori «bosanski», dok njihov jezik nazivaju «ustaškim». Zaboravljaju ti «zečevi», ili žele zaboraviti, da se RH oduvijek puno više miješala u sudbinu BiH Hrvata, nego što su oni utjecali na sudbinu Hrvatske.
No nije sve apsolutno crno. Pozitivna novost u cijeloj priči je da se «pretežno razvijeni» i «urbanizirani» Rojs ovoga puta nije kandidirao u kamenjarskoj, 11. izbornoj jedinici, nego u «civiliziranoj» 6. Onako profinjen, shvatio je da tamo ima više šanse.
poskok.info
|
