U jednom malom gradiću, živio je stari bogataš. Posjedovao je mnogo zemlje. Tijekom života, mnogo je radio. Bio je prezaposlen da bi osnovao obitelj. Tako je ostario sâm. Unatoč svom bogatstvu, živio je u trošnoj, ostarjeloj kući. Krov je pomalo prokišnjavao, zidovi su bili oštećeni vlagom, a dvorište je obraslo korovom. Samo je jedan ponekad očišćeni puteljak do kućnog praga pokazivao da tu netko živi.

Susjedi nisu bili sretni jer je ta kuća kvarila izgled susjedstva. Ali je bogataš imao pravo na svoj izbor, pravo da živi u uvjetima koje je sam želio. Imao je dovoljno novaca da sagradi puno ljepšu i veću kuću. Bilo bi mu ugodnije, a i susjedi bi bili mnogo zadovoljniji. Ali on je bio previše vezan za svoju kuću da bi ju srušio. Godinama je živio u njoj i već se bio navikao na oronule zidove. S vremena na vrijeme, pokušao bi ju uljepšati nekim potezom na kući, dva ili tri puta je zamijenio prozore i jednom popravio razrušeni dimnjak.

Bio je previše vezan da bi kuću srušio i sagradio novu.

Bogataš je umro, a kuću je naslijedio njegov brat. Kad je došao na posjed, bilo mu je jasno što treba učiniti.

Srušio je kuću do temelja i sagradio prekrasnu vikendicu sa bogato ukrašenim vrtom.

Ponekad je potrebno uništiti sve i početi ispočetka.

Ponekad je potrebno umrijeti samome sebi da bi mogli ispunjeno živjeti.