Bogata tradicija križnih putova na Veliki petak u Vrgorskoj krajini

petak , 30.03.2018.

Piše: Branko Radonić, Društvo prijatelja vrgorske starine
Vrgorska krajina ima dugu tradiciju održavanja križnih putova u svojim župama na Veliki petak. Iako relativno nepoznata, ne samo izvan Vrgorca, već i među mlađim vrgorskim generacijama, nematerijalna baština križnih putova ovoga kraja je vrlo bogata. Novija vremena donijela su u veći dio župa izmjenu pravca križnog puta, pa se vrijedi prisjetiti kako je to nekad izgledalo u našim župama u Kozici, Orahu, Poljicima Kozičkim, Rašćanima, Ravči, Stiljima, Velikom Prologu, Vrgorcu i Zavojanima, a koje spadaju u Biokovski dekanat.

Kod popisivanja starih križnih putova treba voditi računa o tome da se dio rute mogao mijenjati od godine do godine, i da su se granice župa kroz povijest mijenjale. Pa je tako zapadni dio Vina prebačen iz župe Veliki Prolog 1971. ka Vrgorcu. Župi Kozica do početka 19. stoljeća pripadao je dio Rašćana te do 1886. i dio župe Slivno, a do 1922. godine i Poljica Kozička. Župi Orah do 1955. pripadao je veći dio Prapatnica kada je pripojen Stiljima, a 1971. stiljskoj župi je pripojen mali dio Prapatnica koji je dotad pripadao Vrgorcu. Župi Poljica Kozička su 1955. pripojena Mijaca, koja su dotad pripadala Stiljima. Stilja su do 1922. pripadala zavojanskoj župi.

• Župa KOZICA (selo Kozica)
Ruta Križnog puta započinjala je od župne crkve Svetoga Ilije u smjeru zaselka Duboka, a odatle smjerom Kupinovice – Vekići – Vlaka (kozička) – Puzići – Jujnovići – Šćebukovica. Odatle je procesija izbijala na Napoleonovu cestu i dalje išla prema Rotinoj ploči (nedaleko granice s Rašćanima) a potom na Grmine – put za Radoševac – Miočevići – Štulići – Gornji Ravlići – Vrutak i natrag u crkvu. Cijelim putem se moli i kanta muka Isusova. Ovaj križni put, prema svjedočanstvima, trajao je negdje do 1947. godine. Mlađe svjedočanstvo navodi kako je pedesetih godina 20. stoljeća ruta bila slijedeća: Župna crkva Svetoga Ilije – Vuletići – Ravno (kod Napoleonove ceste) – Puzići – Jujnovići – Podmačje (fizička ograda) – Katići (tu je odmor) – Šmagljuša (vinograd sjeverno od Katića) – Kobilja (odmor) – Štulići – Antunovići – župna crkva.

• Župa ORAH (selo Orah)
Nemamo podatke.

• Župa POLJICA KOZIČKA (sela Poljica Kozička i Mijaca)
Križni put kreće iz župne crkve Gospe od Zdravlja na Igrištu u Poljicima Kozičkim, gdje i završava. Ruta tog Križnog puta je slijedeća: Ravlići – Jujnovići – Rudeži – Krivići – Vuletići – Grančići – Okmadžići – Mijaca – Grljušići – Opačci – Medaci – Vranješi – Ravlići. Put je dug oko 27 kilometara, što ga čini jednim od najdužih, ako ne i najdužim, u Dalmaciji (hvarski je dug 22 kilometra). Križni put kreće u 8 sati, a završava u 15 sati. Cijelim putem se kanta, moli muka Isusova.

• Župa RAŠĆANE (selo Rašćane)
Procesija iz crkve Svetoga Mihovića kreće na Veliki Petak točno u 12 sati utabanim, stoljećima gotovo nepromijenjenim stazama, gazi se s kamena na kamen istim starim putem. Iz crkve procesija ide na Selakove Vinice, odatle na Kovačevića selo kroz cijelo Rašćansko polje na kojemu križonoša stopi križ u svaki bunar sa živom vodom na koji naiđe, a ima oko 12 starih bunara, i blagoslovi vodu u njima. Potom se dolazi u zaselak Vodenjak, a iz Vodenjaka u crkvu sv. Stipana u kojoj se odmara oko pola sata. Nastavlja se putem prema glavnoj cesti kroz zaselke Zeliće, Pakloše, ispod Godinja, ide se na Spilu i ponovno Popovim putem u crkvu sv. Mihovila gdje se ljubi Križ i održavaju ostali obredi Velikog Petka. Cijelim putem procesije kanta se Muka, a kantaju je parovi. Kantači mogu biti muškarci i žene, a obično bude 8 do 10 parova i pjevaju redom svih četiri do pet sati hoda dok se ne stigne u crkvu. Na ulasku svaki par na ulaznim vratima iskanta: „Sine Božji budi hvaljen po sve vike vikov, amen!“

• Župa RAVČA (sela Ravča, Kljenak i Kokorići)
Križni put započinjao je u župnoj crkvi Svetoga Mihovila na Ravči a odatle na Krš prema zaselku Matkovići – Pisak – kapela Svetoga Nikole u Kljenku – crkva Svih svetih u Kljenku i natrag prema župnoj crkvi na Ravči.

• Župa STILJA (sela Stilja i Prapatnice)
Procesija je za križem polazila iz župne crkve Svetoga Ivana Krstitelja u Stiljima i nastavljala put do zaselka Tolji. Odatle se išlo smjerom Gradina – Granići – Filipovići brig – Piskulja – Gomila u Kašču – Ražikovište – Kurilji – staro bućalište i natrag do crkve. Jedno drugo svjedočanstvo navodi kako je križni put išao starim putovima od župne crkve na Stiljima prema zaselku Turići odakle se pruža pogled na zavojanski kraj i tamošnju župnu crkvu Marijina rođenja. Vjernici bi se na tom mjestu poklonili Maloj Gospi, odakle se procesija vraćala natrag u stiljsku crkvu. Moguće je da se radi o vrlo starom križnom putu, jer su do osamostaljenja 1922. Stilja potpadala pod zavojansku župu.

• Župa VELIKI PROLOG - DUSINA (sela Veliki Prolog, Dusina, Podprolog, Milošići, Umčane i Draževitići)
Od župne crkve Velike Gospe na Velikom Prologu procesija ide na Lukavac, odatle kroz Dusinu i Butinu sve do Lučka. Odatle se vraća preko Butine kroz stare zaselke Rakušiće i Vukosave na Veliki Prolog. Drugi smjer Križnog puta u ovoj župi ide slijedećim smjerom: župna crkva na Velikom Prologu - stari zaselak Barbiri - stari zaselak Kalajžići - crkva Svetoga Petra - Ilića Glavica - Gradina - Podprolog – natrag u crkvu.

• Župa VRGORAC (mjesto Vrgorac i sela Kotezi, Banja, Kutac i Vina)
Na Veliki Petak bi obično bi u osam sati ujutro ispred crkve krenuo križonoša (unaprijed određen), a za njim narod. Procesija započinje kod župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije pa bi se kroz Domandžića i Markotića selo išlo prema selu Plana, zatim kroz Buninu preko Livode, Dubokog doca, Ravne Bunine kroz Sršenik, pa bi se došlo do Koteza, pa preko Bubnjica bi se došlo do Napoleonove ceste kojom bi se kroz Ercegovo selo doprlo do crkve. Nekada se ne bi išlo kroz Koteze već bi se iz Sršenika došlo pod fratrovu kuću pa bi se tu izašlo u Ercegovo selo. Oni koji su znali pjevati pjevali bi u procesiji Gospin plač i korizmene pjesme.

• Župa ZAVOJANE (sela Zavojane, Dragljane, Vlaka, Majići i Duge Njive)
Od župne crkve Marijina Rođenja u Zavojanima Križni put je išao na Orašje, a odatle smjerom Podastine – Divića kuća – Grebina – Biletjak – Duboka – Potprivorac – Bajtići – Grmine (Božići) – Potpolje i natrag u crkvu.

IN MEMORIAM Branko Stanković - Baja (1926.-2018.)

nedjelja , 25.03.2018.

Noćas nas je u 92. godini napustio Branko Stanković, svima znan kao Baja. Bio je dobar duh Koteza, jedna vrlo skromna i pozitivna ličnost i nedostajat će svima koji su ga poznavali.

Branko je bio jedan od posljednjih živućih svoje generacije kojima su rat i sveopće siromaštvo obilježili djetinjstvo i mladenaštvo. Nakon rata kratko je radio u policiji, ali se vrlo skoro vratio kući u Stankoviće kako bi se brinuo o svojim roditeljima. Radio je potom u rudniku Paklina, a potom u tekstilno-galanterijskom poduzeću „Braća Rakić“. Nije se ženio, a iako nije imao svoje djece, ljubav i poštovanje je nesebično dijelio svojim nećacima i njihovoj djeci te isto dobivao s druge strane. Mlađa generacija će ga pamtiti kao velikog ljubitelja buća, rijetko koja partija bućanja na igralištima Koteza je mogla proteći bez njegove prisutnosti. Mještani Koteza su ga cijenili jer se prema svima odnosio s poštovanjem, bez obzira je li se radilo o djetetu, odraslom ili starcu. Posljednjih godina o njemu se brinula njegova sestra Marija u Rakićima.

Izražavamo sućut obitelji i rodbini preminulog Branka. Počivao u miru.

Pogreb Branke Stankovića će se održati sutra (ponedjeljak) u 17 sati na Gradskom groblju u Vrgorcu. Sućut obitelji možete izraziti od 16:30 sati.

Grad kupuje i obnavlja Muminovu kulu

četvrtak , 08.03.2018.

Grad Vrgorac uskoro kupuje ruševnu Muminovu kula u Ulici Antuna Gustava Matoša te ju planira uključiti u kompleks obližnjih Elezeovih kuća koje se trenutno obnavljaju. Na Gradskom vijeću prošloga utorka donesena je tako odluka da će se s vlasnicom kule Sanjom Zloić iz Metkovića sklopiti kupoprodajni predugovor u vrijednosti od 268.883,08 kuna. Stalni sudski vještak Pero Nikoletić ustanovio je vrijednost objekta od 67 tisuća kuna, a s obzirom da je kula upisana kao kulturno dobro, tržišna vrijednost se množi sa četiri.

Vlasnica je pristala na prodaju, a kako je izvijestio gradonačelnik Ante Pranić, gospođa Zloić posjeduje nepobitni dokaz vlasništva u obliku raznih ugovora iz 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća koji nisu provedeni u Zemljišniku. Kada ona to izvrši, Grad će sklopiti kupoprodajni ugovor s vlasnicom, prenijeti vlasništvo na sebe i obnoviti objekt sredstvima Ministarstva kulture.

Vijećnik HDZ-a Goran Jelavić usprotivio je iznosu koji će Grad platiti za kulu ocjenjujući da ju je vlasnik trebao prvo obnoviti. - U Gospodarskoj zoni prodajemo parcele za tri eura po kvadratu, u Podprologu su vodovodne cijevi od azbesta, a mi želimo ovoliko novac potrošiti za kulu. Nemam ništa protiv kupnje kule, ali ne za ovoliki novac, rekao je Jelavić.

Gradonačelnik Ante Pranić odgovorio je da vlasnica kulu ne mora prodat niti ju Grad mora kupit, ali zašto se dovoditi u opasnost da netko strada zbog ruševne kule i to u situaciji kada ju se može obnoviti novcem Ministarstva kulture i uklopiti u kompleks Elezovih kuća kroz program „Vrgorska kolajna“.

Nakon rasprave prijedlog je prihvaćen s 12 glasova, jednim protiv i jednim suzdržanim.