74. obljetnica stradanja Vrgorčana od četnika

ponedjeljak , 29.08.2016.

Danas se navršava 74. obljetnica stradanja Vrgorčana od četnika. Dana 29. kolovoza 1942. godine, u sklopu protupartizanske operacije "Albia" talijanska vojska dovela je u Vrgorsku krajinu nekoliko stotina istočnohercegovačkih četnika koji su se okomili na civilno stanovništvo naselja uz Napoleonovu cestu - Majiće, Dubravu, Dragljane, Vlaku, Kozicu i Rašćane. U četničkom divljanju stradalo je toga dana oko 150 Vrgorčana, raznih dobnih skupina i oba spola.

Nakon rata, za ovaj zločin se sudilo četničkom vojvodi Draži Mihajloviću u Beogradu, gdje su svjedočila i trojica Vrgočana. Jugoslavija je također poslije rata od Italije tražila izručenje talijanskog generala Marija Roatte, zapovjednika 2. armije, kojemu se na teret stavljaju brojni zločini protiv zarobljenih partizana, civilnog stanovništva i njegove imovine, pa tako i tijekom "Albie", ali do izručenja nikada nije došlo.

Godine 2012., povodom 70. obljetnice stradanja Vrgorčana, Vrgoračke novine i Mjesni odbor Dragljane izvršili su povijesno istraživanje ovoga događaja. Dio rezultata toga istraživanja u nekoliko domaćih i inozemnih arhiva i na terenu prezentiran je na izložbi fotografija, dokumenata i predmeta koji se tiču tog tragičnog 29. kolovoza 1942. godine, a koja je otvorena kao stalni postav u prostorijama Mjesnog odbora Dragljane. Na otvaranje je došlo više od 150 ljudi, što je apsolutni rekord za Dragljane. A kroz naredno razdoblje izložbu je pogledalo nekoliko stotina Vrgorčana. Tijekom istraživanja za izložbu prikupljena je opsežna građa koja bi u sklopu redovnih djelatnosti Vrgoračkih novina u narednom razdoblju trebala rezultirati knjigom. U spomen na sve naše stradale.

Vrgorčani Krstičević, Pranić i Mihaljević na listama za Hrvatski sabor

subota , 20.08.2016.

Ratni zapovjednik 4. gardijske brigade Damir Krstičević, podrijetlom iz Umčana kod Vrgorca, nositelj je koalicijske liste HDZ-HDS u X. izbornoj jedinici na Parlamentarnim izborima 11. rujna. Krstičević je u nekoliko posljednjih parlamentarnih izbora bio nositelj liste u X. izbornoj jedinici, a ovaj put će se među 14 listi sučeliti s nositeljem liste SDP-HNS-HSS-HSU Borisom Lalovcem i nositeljem liste MOST-a nezavisnih lista Božom Petrovom.
Gradonačelnik Vrgorca i predsjednik Nezavisne liste mladih Ante Pranić kandidat je na listi MOST-a nezavisnih lista za X. izbornu jedinicu. Pranić je dobio 5. mjesto, a u predizbornoj kampanji trebao bi za spomenutu političku platformu pokrivati prostor Vrgorske krajine i Makarske rivijere, za što je već formirao stožere s obje strane Biokova. Njegov ulazak u Sabor moguć je samo preferencijalnim glasovima, jer je teško za očekivati da će MOST u X. izbornoj jedinici osvojiti pet mandata.
Gradski vijećnik HSP-a Ante Starčević i dopredsjednik vrgorske podružnice te stranke Ante Mihaljević s Velikog Prologa kandidat je koalicijske liste HSP Ante Starčević-DESNO-HKDU dr. Marko Veselica-USP-HDS u X. izbornoj jedinici. Mihaljević se nalazi na posljednjem, 14. mjestu liste koju nosi predsjednik HSP-a AS Ivan Tepeš i njegov ulazak u Hrvatski sabor moguć je samo putem preferencijalnih glasova.

Fra Vjeko Vrčić svojom je „Vrgorskom krajinom“ zadužio Vrgorac

petak , 19.08.2016.

Ispred župne crkve u Vrgorcu predstavljeno je u petak 19. kolovoza drugo izdanje knjige pokojnog fra Vjeke Vrčića „Vrgorska krajina“ iz 1972. godine. Dobri vrgorski župnik od 1967. do 1982., Imoćanin fra Vjeko umro je 2014. u 101. godini, a njegov nećak Vedran Vrčić uzeo je sebi za zadatak čuvati sjećanje na stričevu ostavštinu pa je pronašao sponzore i putem imotske udruge Kap tiskao novo izdanje ove knjige. Njezino vrgorsko predstavljanje organizirala je udruga „Vrgoračke novine“ uz pomoć Turističke zajednice, djelatnika Grada Vrgorca, MI „Braća Pivac“, klape „Goromita“ i župnika fra Ivice Omazića. Na početku predstavljanja kojemu je prisustvovalo pedesetak Vrgorčana, direktorica Turističke zajednice Željka Opačak u kratkim je crtama predstavila životopis fra Vjeke Vrčića ističući njegov značajan literarni i historiografski rad. Domaćin skupa, fra Ivica Omazić naglasio je kako je pokojni fra Vjeko Vrčić bio vrijedan član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i da se kroz svoj cijeli svećenički rad trudio pisati radove o župama u kojima je službovao. Uslijedio je potom kraći glazbeni program klape Goromita čiji su se krasni glasovi stopili s mističnim ambijentom vrgorske crkve.

BRANKO RADONIĆ: Fra Vjeku sam upoznao kroz njegovu „Vrgorsku krajinu“

Povjesničar iz Vrgorca Branko Radonić govorio je o knjizi „Vrgorska krajina“, ali i vlastitim doživljajima starog fratra.
- Moje prvo upoznavanje fra Vjeke Vrčića bilo je kroz njegovu knjigu. Još dok sam bio dijete i počeo pokazivati interes za hrvatsku povijest, roditelji su mi od susjeda posudili i kopirali fra Vjekinu „Vrgorsku krajinu“. Ona je za mene tada bila nevjerojatno otkriće. U početku sam najviše bio oduševljen svakim spomenom svoga prezimena i sela na njezinim stranicama, a kada sam otišao na studij u Zadar imao sam priliku detaljnije proučavati arhivske dokumente iz vrgorske povijesti o kojima i fra Vjeko govori u svojoj knjizi. Kroz to sam stekao veliko poštovanje prema njemu i bio sam oduševljen prilikom za susret 2008. godine kada smo Željka Opačak i ja s njime napravili intervju za Vrgoračke novine. Lijepo nas je primio, pitao za zdravlje brojnih Vrgorčana, a onda u svojoj sobi ispunjenoj knjigama ispričao brojne detalja svoga župnikovanja u Vrgorcu za koje je naveo da je to bio njegov blagoslovljeni rad. Osjećao se stanovnikom našega grada. Fra Vjekina knjiga nije znanstveni rad niti je napisana s tim ciljem. Ona je prava škrinjica podataka o Vrgorcu i Vrgorskoj krajini, prva sinteza vrgorske povijesti koja uz to govori o našoj kulturi, znamenitim ljudima, ali i Vrgorcu s kraja 60-ih i početka 70-ih godina i njezinu vrijednost treba gledati kroz tu perspektivu, rekao je između ostaloga Radonić.



DAVOR JELAVIĆ: Fra Vjeko je manirom velikog govornika spajao Vrgorčane, njihovu vjeru i povijest

Povjesničar iz Vrgorca Davor Jelavić rekao je da je fra Vjeku upoznao odmah nakon njegova dolaska u župu, kada je još bio ministrant u vrgorskoj crkvi i taj čovjek mu se urezao u pamćenje.
- Još i sada u mojim ušima odzvanjaju njegove propovijedi, pogotovo one tijekom blagdana vezanih za našu župu, poput Gospe od Zdravlja ili blagdana Svete Kate. Manirom velikog govornika, gotovo Ciceronovski znao je spojiti ili bolje rečeno povezati Vrgorčane, njihovu vjeru, i povijest ovoga kraja u jednu cjelinu, sa tolikim žarom i energijom koja je iz njega prosto izvirala, da mi se čini da te njegove propovijedi i sada odzvanjaju poslije toliko godina u našoj crkvi ili golubici kako ju je fra Vjeko često nazivao. U ovome trenutku sjećam se njegovih rečenica koje sam toliko puta čuo iz njegovih usta; „gdje god sam bio, nigdje nisam čuo takovih lijepih glasova i takovo moćno i gromoglasno pjevanje kao što se čuje u vašoj crkvi. Ono dopire do Rilića i kao eho se vraća natrag do Vrgorca“. Kao vrstan poznavatelj talijanskog i latinskog jezika pronalazio je brojne dokumente u zaostrškom arhivu i 1972. izdao Vrgorsku krajinu. Nemojmo zanemariti činjenicu da je to prva knjiga koju je netko uopće napisao o Vrgorcu i njegovoj povijesti, a meni je čast što mi je jedan primjerak osobno poklonio fra Vjeko.

VEDRAN VRČIĆ: Fra Vjeko je u svakoj svojoj propovijedi spominjao Vrgorac

Vedran Vrčić, fra Vjekin nećak nakon smrti svoga strica odlučio je ponovno izdati njegovo cijenjeno djelo „Plemena Imotske krajine“. I nakon što je knjiga izašla brojni su ga Imoćani zvali kako bi ju nabavili, ali su se pritom javljali i Vrgorčani koje je zanimalo je li negdje ostao i koji primjerak „Vrgorske krajine“ iz 1972. godine.
- Odmah mi je bilo jasno da moram ponovno izdati i tu stričevu knjigu o vrgorskom kraju. Pitao sam dopuštenje naše franjevce i nakon što su to dopustili krenuli smo u rad oko reizdanja. U novom izdanju čitav tekst je isti kao u originalu, osim što sam ispod svake ilustracije naveo da je ona djelo fra Vjeke Vrčića. U vrijeme kada je on izdao tu knjigu to se nije navodilo, ali mislim da je važno da se zapiše da su ti prekrasni likovni radovi njegovo djelo. Vrgorac pamtim iz djetinjstva i posjeta stricu u Vrgorcu, ali i nakon toga, kroz cijeli njegov života nakon odlaska iz Vrgorca mi smo živjeli s tim gradom. Fra Vjeko je o njemu uvijek govorio. U svojoj mirovini godinama je držao misu u imotskoj crkvi nedjeljom u 19 sati. Ispočetka je na tu misu dolazilo po nekoliko ljudi, ali kako je vrijeme prolazila, interes je sve više rastao i crkva je na koncu svaki put bila puna. Termin je odgovarao mladim ljudima koji bi izlazili subotom vani, ali osim toga, sve njih je privukla njegova propovijed. A u svakoj je spominjao Vrgorčane i svoje župnikovanje u Vrgorcu, rekao je Vrčić.



Biografija fra Vjeke Vrčića
Fra Vjeko Vrčić rođen je 28. veljače 1914. godine u Imotskom. Franjevačku gimnaziju završio je u Sinju, a teologiju u Makarskoj. Kroz 65 godina svećeništva služio je u više župa imotskog, vrgoračkog i neretvanskog kraja. Vrgorski župnik bio je petnaest godina, od 1967. do 1982. godine. Tijekom svoga istraživačkoga rada napisao je oko dvadeset radova, ponajviše iz prošlosti krajeva Biokovsko-neretvanskog područja. Njegove najpoznatije knjige su: „Vrgorska krajina“ (1972.), „Neretvanske župe“ (1974.), „Župe Imotske krajine“ (1978.) i „Plemena Imotske krajine“ (1990.). Napisao je stotine članaka u raznim novinama, kao i stručnih radova iz povijesti. Osnivač je Franjevačkoga muzeja u Imotskomu. Za svoj dugogodišnji neumorni rad dobio je više priznanja. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. Nagradom za životno djelo nagradila ga je županija Splitsko-dalmatinska. Za životno djelo dobio je povelju Grada Imotskog. Također je proglašen i počasnim građaninom Grada Vrgorca. Iz njegovog literarnog opusa za nas Vrgorčane najvažnija je njegova knjiga „Vrgorska krajina“, prava mala enciklopedija događaja i osoba iz povijesti našega kraja. Fra Vjeko je preminuo u Franjevačkom samostanu u Imotskom 9. srpnja 2014. godine.

NIKOLA GRMOJA: MOST je jedina politička opcija koja ima snage boriti se za interese Dalmacije i hrvatskoga juga u Zagrebu

Kandidati MOST-a nezavisnih lista za X. izbornu jedinicu na Parlamentarnim izborima 11. rujna Ante Pranić i Mario Klobučić održali su u Vrgorcu u petak 19. kolovoza predizborno druženje. Pridružio im se i glasnogovornik MOST-a Nikola Grmoja i petnaestak članova i simpatizera Pranićeve Nezavisne liste mladih koja će na ovim izborima sudjelovati kroz platformu MOST-a. Nakon druženja u kafiću Prvan, okupljeni su prošetali Vrgorcem i pritom razgovarali s građanima.

U izjavi za medije Nikola Grmoja je rekao kako je MOST na specifičan način započeo predizbornu kampanju. Naime, četiri MOST-ove ekipe su s četiri različita kraja Hrvatske krenule prema Zagrebu.
- Ekipa s juga je krenula s Prevlake i jučer smo obišli Pelješac i Korčulu, a danas smo u Vrgorcu, Pločama, Opuzenu i Metkoviću. Bitno je naglasiti da nailazimo na dobar prijam kod ljudi. Pozdravljaju nove standarde koje je u politiku uveo MOST, dakle politiku čistih računa i borbu za nacionalne interese. Jučer smo mnogo čuli o problemu prometnog povezivanja Hrvatske koji je jako bitan za Pelješac, Korčulu i Dubrovnik, a u Vrgorcu slušamo o problemima biokovskog prostora. Jedina opcija koja ima snagu boriti se za interese Dalmacije i hrvatskog juga je definitivno MOST, rekao je Grmoja.

Peti na MOST-ovoj listi za X. izbornu jedinicu Ante Pranić pokrivat će u izbornoj kampanji Vrgorsku krajinu i Makarsko primorje, pa je u izjavi za medije naglasio da biokovsko područje ima dva problema.
- Zabiokovlje ima problem sa svim dosadašnjim vladama, posebno ministarstvima financija i regionalnog razvoja koji su sustavno zanemarivali ovaj prostor, što možemo vidjeti u zadnjim izmjenama Zakona o regionalnom razvoju gdje su Sinj i Vrgorac izgubili ogromne prihode u smislu donacija i sada su nas doveli pred zid prigodom isplate povrata poreza kada su gradske blagajne prazne. S druge strane, Podbiokovlje uplaćuje značajan novac od turističke sezone u Državni proračun, a istovremeno na tom području nema infrastrukturnih projekata od državnog značaja. Nema ih zato što nema inicijative iz Dalmacije čiji su se dosadašnji političari iz HDZ-a i SDP-a brinuli samo za stranačke interese i zbrinjavanje svojih prijatelja i kolega, a ne za interese zajednice iz koje dolaze, naglasio je Pranić.

Poziv na predstavljanje 2. izdanja knjige fra Vjeke Vrčića "Vrgorska krajina"

četvrtak , 18.08.2016.

U izdanju imotske udruge Kap upravo je izašlo pretiskano izdanje knjige "Vrgorska krajina" fra Vjeke Vrčića iz 1972. godine. Radi se o zanimljivom prikazu povijesti, kulture i običaja vrgorskog kraja iz pera jednog fratra, čije je originalno izdanje danas nemoguće pronaći, pa je fra Vjekin nećak Vedran izdao pretisak. Original je izdan u Vrgorcu, pretisak u Imotskom, pa je to još jedna lijepa poveznica ova dva susjedna mjesta u Zagori.
Knjiga će se predstaviti u Vrgorcu u petak 19. kolovoza ispred župne crkve, a u slučaju nevremena u vjeronaučnoj dvorani iza crkve.
Svi su pozvani na predstavljanje i prigodni domjenak gdje će moći kupiti knjigu.

MARATON LAĐA: Vrgorac osvojio 24., a Dusina-Veliki Prolog 25. mjesto

nedjelja , 14.08.2016.

Na 19. Maratonu lađa na Neretvi održanom u subotu 13. kolovoza udaljenost od 22,5 kilometara od Metkovića do Ploča najbliže je odveslala momčad „SU Argo Bjelovar“, kojoj je trebalo ukupno 2 sata 20 minuta i 32 sekunde za taj pothvat. Drugo i treće mjesto zauzele su ekipe „Gusari Komin“ i „Stablina“.
Među 34 momčadi koje su sudjelovale u maratonu, bile su i dvije iz Vrgorske krajine. Ekipa Udruge lađara Vrgorac osvojila je 24. mjesto s ciljnim vremenom 2.38.40 sati, dok je ekipa župe Dusina-Veliki Prolog osvojila 25. mjesto vremenom 2.40.07.
Time su ove godine Vrgorčani odnijeli neslužbenu titulu „prvaka Jezera“. Nadamo se dogodine da će obje momčadi smoći snage za bolji plasman, na radost svih navijača i naroda našega kraja.

Miloš Zubac predstavio knjigu o Vrgorcu, Ivici Stankoviću Beginu i glazbenom kolektivu "Novi odmetnici"

subota , 13.08.2016.

U Gradskoj knjižnici Vrgorac predstavljena je u petak 12. kolovoza knjiga novosadskog doktora srpske književnosti i jezika, glazbenika i kantautora Miloša Zubca – „Rezervna kultura“ koju je 2015. godine u elektronskom obliku izdao nakladnik Vigvam. U knjizi se prati djelovanje njegova glazbenog sastava „Prkosa Drumskog“ te opisuju brojne glazbene suradnje s različitim umjetnicima s područja bivše Jugoslavije okupljenima u glazbeni kolektiv „Novi odmetnici“. A značajno mjesto u knjizi zauzima i Vrgorac. „Rezervna kultura“ je jedinstvena muzička kronika koja govori o novoj kantautorskoj gerili na prostoru nekadašnje države. Žanrovski, riječ je o uzbudljivom amalgamu nefikcionalne proze, dokumentarnog štiva, epistolarne književnosti i muzičke esejistike, a kolažna građa montirana je u duhu filmske umjetnosti. Kako se ističe u uvodu, knjiga nije samo dragocjeni osvrt na cijelu jednu alternativnu muzičku scenu o kojoj se u javnosti nedovoljno zna, već je ona prije svega priča o velikom prijateljstvu koje nije marilo za politička jednoumlja, priča o potrazi za slobodom, priča o ljubavi i najposlije – dirljiva posveta izgubljenom drugu. Rezervna kultura je knjiga koja će se u suvremenoj rokenrol literaturi, sve više prisutnoj u regionalnoj književnosti, suvereno smjestiti među same vrhove.



Vrgorac i Novi Sad spojio je pokojni Ivica Stankovića

Član „Novih odmetnika“ bio je i pokojni Ivica Stanković Begin, Vrgorčanin koji je 2008. godine pokrenuo „Kotezi festival“ u istoimenom selu kod Vrgorca, gdje je svake godine u kolovozu okupljao glazbenike s područja zemalja bivše Jugoslavije kao što su „Olovni Ples“ iz Dugog sela, „Prkos drumski“ iz Novog Sada, „Čopor“ iz Zadra te „Lightfire“ iz Vrgorca, „IQV“ iz Novog Sada, Nina Romić i drugi. Tako je put do Vrgorca našao i Miloš Zubac, a nakon Ivičine prerane smrti od teške bolesti 2012., njegovi prijatelji nastavljaju se svake godine okupljati u Vrgorcu na koteškom festivalu koji je od tada memorijalni, u čast mladog vrgorskog umjetnika.



ZUBAC: Vrgorac je moj drugi dom

A ove godine, v.d. ravnatelja Gradske knjižnice Vrgorac Jure Divić, i sam Ivičin prijatelj, inicirao je predstavljanje Zubčeve knjige u Vrgorcu, jer kako ističe, na stranicama njegove „Rezervne kulture“ nalazi se toliko lijepih rečenica o Vrgorcu, Kotezima i Ivici Stankoviću, da je zaslužila svoje vrgorsko predstavljanje. Knjigu su, putem zajedničkog razgovora predstavili Divić i Zubac.
- Godine 2006. Ivica mi je prvi put spomenuo ideju o festivalu u Kotezima kojega je htio organizirati u čast prerano preminulog radijskog voditelja i glazbenika iz Vrgorca Zorana Merdžana Mrcka. Nešto kasnije počeo je uspostavljati kontakte s raznim glazbenicima koje je želio dovesti u Vrgorac. Spominjao je novosadski „Prkos drumski“, „Olovni ples“ i druge. Volim rock od mladih dana, ali svi ti bendovi su mi bili nepoznati, a ideja festivala gotovo nestvarna. Međutim, Ivica je bio uporan i dvije godine kasnije krenuo je koteški festival, počeli su dolaziti glazbenici s područja cijele bivše Jugoslavije i odmah je postalo jasno da se u Kotezima gradi nešto veliko. Brzo su uspostavljena prijateljstva koja ostaju čvrsta i nakon Ivičine smrti, njemu u spomen. Teško je naći jednu knjigu izdanu o Vrgorcu u posljednjih sto godina u kojoj je napisano ovoliko lijepih rečenica kao u „Rezervnoj kulturi“, rekao je Jure Divić.
Miloš Zubac naglasio je kako njegova knjiga ima mnogo junaka, ali je to jedno od rijetkih djela u kojemu je glavni junak jedan grad, Vrgorac, mjesto u kojemu se još uvijek navečer ne zaključavaju vrata, gdje se drži do dane riječi i gdje se djeca mogu bezbrižno igrati na ulici.
- Vrgorac je moj drugi dom i uvijek mu se rado vraćam, jer na svijetu je mnogo lijepih gradova, ali svatko od nas ima dom svoje duše, a za mene je to Vrgorac. U mojoj knjizi, uz Vrgorac, junaci su Ivica Stanković i članovi kolektiva „Novi odmetnici“ čija je vrijednost ravna onoj Novog vala, iako možda nisu toliko poznati, rekao je Zubac.
Tijekom predstavljanja knjige, ulomke o Vrgorcu, Ivici Stankoviću i „Novim odmetnicima“ čitala je Miloševa supruga Dragana, a glazbenici Roberto Vodanović „Čopor“ iz Zadra i Tomislav Zorić iz dugoselskog „Olovnog plesa“ odsvirali su nekoliko svojih pjesama. Nakon predstavljanja uslijedilo je druženje dragih prijatelja do kasno u noć, a sve se nastavlja večeras ovogodišnjim izdanjem memorijalnog festivala u Kotezima, ispred konobe pokojnog Ivice Stankovića, tamo gdje je sve i počelo.



Isječak iz knjige "Rezervna kultura" - Poglavlje "Ivica Stanković Begin"

IVICA BEGIN STANKOVIĆ
Prvi put je doputovao u Novi Sad s jeseni 2008. godine. Prethodno smo razmenjivali pisma. Bio je karakteristično lep, majušan čovek hristolikog lica, s dobrotom koju je neštedimice sipao iz svog prepoznatljivog kaputića. Nije negovao zadnje misli, niti je bio sposoban za tako što. Kada sam upoznao njegove roditelje i sestre blizanke, razumeo sam da u takvom okrilju nije ni moglo izaći drugačije. Mnogo poverenja je odavao jer je mnogo poverenja imao. U život i u ljude. Dolazio je iz drugog vremena. Vrgorac je i danas mesto u kojem se kućna vrata ne moraju zaključavati, u kojem data reč još važi, u kojem se deca mogu do noći bezbrižno igrati na ulici.
Tako smo se sreli kada je stigao u Novi Sad i tako smo se rastali u Vrgorcu, kada se četiri godine kasnije odjavljivao iz ovog života.
S mnogo uzajamnog poverenja.
Kada bih mu slao pisma, govorio mi je da obavezno dodam očevo ime kraj njegovog, kako bi poštar odmah znao koji je Ivica Stanković. Bilo ih je nekoliko u Vrgorcu, čak i u istoj ulici Tina Ujevića, ali je samo jedan bio Begin. Bege je u matične knjige bio upisan kao Slobodan, mada ga tim imenom niko nije zvao.
Ivica je Novi Sad poznavao jedino iz Balaševićevih stihova. Znao je gradske ulice i toponime koje je poput legendarnih mesta još od detinjstva usvajao iz njegovih pesama. Hteo je da ga odvedem u Cvijićevu ulicu, na Salajku, da mu pokažem džez klub koji je držao Balaševićev pijanista i još ponešto.
U gepeku je uvek kao zavičajni dar nosio rakiju od košćele, uz obavezne dečje poklone za moju Milenu.
Govorio je da ona može postati slikar i da će on kupovati njena platna. Zvao ju je „mali mišî.
Jednom prilikom, Draganina majka zamolila ga je da joj iz Dalmacije, njenog rodnog podneblja, donese oleander. Ivica je stabljiku pazio na putu kao najveću dragocenost i izgledao je veoma rasterećeno kada ju je celu izvadio iz automobila.
Moj dalmatinski drug naročitu naklonost i nežnost gajio je prema devojkama koje su lepotom i talentom činile ozračje Prkosa Drumskog. Čudio se kako ih nalazim ili kako one to pronađu mene. Poštovao ih je kao cele ličnosti i divio se njihovoj privlačnosti.
Kada smo jednom zgodom razgovarali u Zagrebu, pitao sam ga kakvu ženu on zapravo traži. Da li onu koja će ga dočekivati kod kuće na povratku s njegovih tuluma i putešestvija po regionu...
Setno mi je odvratio da traži onu srodnu dušu koja će s njim podeliti te tulume i putovanja, s kojom će sve moći da radi skupa.
Nije želeo sidro za svoju brodicu, nego saputnicu s kojom će moći u veće daljine i dubine.
Ivica Stanković bio je peti čovek Olovnog Plesa. Ova četvorica ni oko čega nisu mogla da se dogovore. Nikada nisam video kvartet takvih prijatelja, koji se pomalo van svake pameti vole, a koji nikako ne umeju da se smeste pod istu kapu. Imali su nepresušnog talenta i izvrsnih pesama u preobilju, više nego ma koji sastav u Hrvatskoj, ali nisu umeli da odluče hoće li da budu prepoznatljiv rokenrol bend ili lokalna andergraund pojava. Opet, imali su jednog Ivicu da lomi preko kolena. Mali čovek odlučio bi umesto njih, dogovorio bi koncert, strpao momke u kola i pošao s njima.
Za Olovni Ples bio je spreman da potegne i preko svojih mogućnosti.
Ivica Stanković održavao je svake godine muzički festival na svom dobru u Kotezima. Muzika je bila njegova hrana. Sanjao je o džez festivalu koji će napraviti. Imao je istetoviranog saksofonistu na desnoj podlaktici, a u Sijetlu, prijatelja s džez klubom u vlasništvu. Naoko slučajno, stekao ga je u Dubrovniku. Ben Dogerti pokušavao je kao izgubljeni turista da pronađe Stradun, kada ga je spazio Ivica, tada dubrovački student. Uzeo
ga je u kola, pokazao mu stari grad, odveo ga potom u Vrgorac, i ostavio ga svojim roditeljima koji nisu govorili ni reč engleskog. Međutim, umeli su Ben Dogerti i Stankovići zajedno da ćute sasvim prijatno i prirodno. Amerikanac je ostao tamo više od mesec dana. Kasnije se rado vraćao u Vrgorac ili je krstario sa Ivicom po balkanskim zemljama.
Kada bi se zatekao na nekom koncertu, Ivica je kasno u noć umeo da me pozove na mobilni telefon ne bi li me uključio i podelio sa mnom svoj doživljaj. Pogotovo ako bi to bio zagrebački nastup Olovnog Plesa.
Njegovi česti pozivi i njegovo lekovito prisustvo jesu one malobrojne stvari koje mi danas nedostaju u životu.
Njegovo duboko i verno prijateljstvo  jedan od razloga zbog kojih se istom ovom životu radujem i divim kao čudesnom delu kosmičke ljubavi.
Rastom najmanji prijatelj koga sam ikada stekao, pa tako brzo izgubio, Ivica Begin Stanković bio je onaj s najvećim i najboljim srcem.
Okean u orahovoj ljusci.

Prvi proizvodni pogon u Gospodarskoj zoni Ravča počinje se graditi 1. rujna i kreće s radom 31. prosinca 2016.

petak , 12.08.2016.

Jučer je predana posljednja suglasnost za građevinsku dozvolu prve proizvodne hale u Gospodarskoj zoni Ravča. Investitor projekta je pulska tvrtka Moding junior d.o.o., registrirana za proizvodnju i prodaju metalnih konstrukcija crne i obojene metalurgije koja trenutno zapošljava 40 radnika i ima osigurano tržište.

Kako bi projekt što prije krenuo u realizaciju, Grad Vrgorac ubrzao je proces ishođenja svih dozvola u državnim i županijskim ustanovama i investitoru predstavio hodogram aktivnosti ostalih radova u zoni, gdje se misli na pristupnu cestu u zonu i priključak električne energije. HEP je dobio građevinsku dozvolu za svoje radove u vrijednosti 1,5 milijuna, a Grad Vrgorac u tome neće imati nikakvih ulaganja. Također, za financiranje pristupnog puta u Zonu osigurana su sredstva iz ostatka HBOR-ovog kredita za Zonu, kao i iz namjenskih sredstava Ministarstva regionalnog razvoja te prihoda od komunalnog doprinosa. Investitor je bio zadovoljan predstavljenim planom, pa je dogovor postignut i Moding junior d.o.o. kreće s ravnanjem terena za svoju proizvodnu halu 1. rujna, a u međuvremenu bi trebao dobiti građevinsku dozvolu za objekt veličine 15x36 metara koja bi trebala biti montirana do zadnjeg dana 2016. godine, dok se u 2017. planira izgradnja još jedne hale dimenzije 22x50 metara. Investitor namjerava u dva investicijska ciklusa zaposliti 20 radnika iz našega kraja, jer ima dogovorene poslove na području Dalmacije.

Inače, uporabna dozvola proizvodne hale vezana je za uporabnu dozvolu cijele Gospodarske zone koju gradska uprava Vrgorca planira ishoditi do 31. prosinca ove godine.
Tada će Gospodarska zona Ravča biti jedina zona od Splita do Dubrovnika koja može primiti investitore koji mogu za „jedan dan“ dobiti sve potrebne dozvole. Kako ističe gradonačelnik Ante Pranić, geostrateški položaj Vrgorca nam daje velike mogućnosti, a blizina luke Ploče i najvećeg gradilišta u ovom dijelu Europe (Pelješki most) dodatno ojačava poziciju ispred konkurentih zona.

Što se tiče ostalih radova na privlačenju investitora, gradonačelnik Pranić najavljuje skori kraj pregovora s investitorom čije ime još ne otkriva, a kojega želi dovesti u Vrgorac i zaposliti trideset radnika.

Gradska vlast radi i na reindeksaciji Vrgorca, jer su iza nas tri ekonomski katastrofalne godine, što nam zapravo može pomoći tijekom reindeksacije i omogućiti povratak u II. razred. To bi dovelo do brojnih olakšica na području Grada Vrgorca, ali i smanjenje udjela Grada Vrgorca s 40% na 20% prilikom apliciranja prema europskim fondovima.

Što se tiče povlačenja dva milijuna kuna iz programa IPARD s rokom 1. rujna, upravo je pravovaljanom postala izmjena lokacijske dozvole Zone, predani su svi izmijenjeni projekti za izmjenu glavnog projekta, slijedeći tjedan će biti izvršen tehnički pregled kanalizacije, a predan je zahtjev za uporabnu dozvolu.

- Vjerujem u ovaj investicijski ciklus i otvorenje 50 radnih mjesta na području Vrgorca u svom mandatu kraćem od godine dana. Zvuči nemoguće? Ništa nije nemoguće ako brzo i efikasno radite i prije svega imate viziju kako. Drago mi je što svi investitori prepoznaju brzinu našeg rada i konkretnost. Drago mi je što se slažu sa našom vizijom razvoja ovog dijela Dalmacije. Ja politiku ne smatram kao mjesto gdje se prodaju jeftine PR sheme. Politika mora usmjeriti javni sektor u rješavanje problema koji koče privatni sektor. Što brže, efikasnije i produktivnije u cilju otvaranja novih radnih mjesta, kaže nam gradonačelnik Pranić o trenutnim investicijama.