Fra Vjeko Vrčić svojom je „Vrgorskom krajinom“ zadužio Vrgorac

petak , 19.08.2016.

Ispred župne crkve u Vrgorcu predstavljeno je u petak 19. kolovoza drugo izdanje knjige pokojnog fra Vjeke Vrčića „Vrgorska krajina“ iz 1972. godine. Dobri vrgorski župnik od 1967. do 1982., Imoćanin fra Vjeko umro je 2014. u 101. godini, a njegov nećak Vedran Vrčić uzeo je sebi za zadatak čuvati sjećanje na stričevu ostavštinu pa je pronašao sponzore i putem imotske udruge Kap tiskao novo izdanje ove knjige. Njezino vrgorsko predstavljanje organizirala je udruga „Vrgoračke novine“ uz pomoć Turističke zajednice, djelatnika Grada Vrgorca, MI „Braća Pivac“, klape „Goromita“ i župnika fra Ivice Omazića. Na početku predstavljanja kojemu je prisustvovalo pedesetak Vrgorčana, direktorica Turističke zajednice Željka Opačak u kratkim je crtama predstavila životopis fra Vjeke Vrčića ističući njegov značajan literarni i historiografski rad. Domaćin skupa, fra Ivica Omazić naglasio je kako je pokojni fra Vjeko Vrčić bio vrijedan član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i da se kroz svoj cijeli svećenički rad trudio pisati radove o župama u kojima je službovao. Uslijedio je potom kraći glazbeni program klape Goromita čiji su se krasni glasovi stopili s mističnim ambijentom vrgorske crkve.

BRANKO RADONIĆ: Fra Vjeku sam upoznao kroz njegovu „Vrgorsku krajinu“

Povjesničar iz Vrgorca Branko Radonić govorio je o knjizi „Vrgorska krajina“, ali i vlastitim doživljajima starog fratra.
- Moje prvo upoznavanje fra Vjeke Vrčića bilo je kroz njegovu knjigu. Još dok sam bio dijete i počeo pokazivati interes za hrvatsku povijest, roditelji su mi od susjeda posudili i kopirali fra Vjekinu „Vrgorsku krajinu“. Ona je za mene tada bila nevjerojatno otkriće. U početku sam najviše bio oduševljen svakim spomenom svoga prezimena i sela na njezinim stranicama, a kada sam otišao na studij u Zadar imao sam priliku detaljnije proučavati arhivske dokumente iz vrgorske povijesti o kojima i fra Vjeko govori u svojoj knjizi. Kroz to sam stekao veliko poštovanje prema njemu i bio sam oduševljen prilikom za susret 2008. godine kada smo Željka Opačak i ja s njime napravili intervju za Vrgoračke novine. Lijepo nas je primio, pitao za zdravlje brojnih Vrgorčana, a onda u svojoj sobi ispunjenoj knjigama ispričao brojne detalja svoga župnikovanja u Vrgorcu za koje je naveo da je to bio njegov blagoslovljeni rad. Osjećao se stanovnikom našega grada. Fra Vjekina knjiga nije znanstveni rad niti je napisana s tim ciljem. Ona je prava škrinjica podataka o Vrgorcu i Vrgorskoj krajini, prva sinteza vrgorske povijesti koja uz to govori o našoj kulturi, znamenitim ljudima, ali i Vrgorcu s kraja 60-ih i početka 70-ih godina i njezinu vrijednost treba gledati kroz tu perspektivu, rekao je između ostaloga Radonić.



DAVOR JELAVIĆ: Fra Vjeko je manirom velikog govornika spajao Vrgorčane, njihovu vjeru i povijest

Povjesničar iz Vrgorca Davor Jelavić rekao je da je fra Vjeku upoznao odmah nakon njegova dolaska u župu, kada je još bio ministrant u vrgorskoj crkvi i taj čovjek mu se urezao u pamćenje.
- Još i sada u mojim ušima odzvanjaju njegove propovijedi, pogotovo one tijekom blagdana vezanih za našu župu, poput Gospe od Zdravlja ili blagdana Svete Kate. Manirom velikog govornika, gotovo Ciceronovski znao je spojiti ili bolje rečeno povezati Vrgorčane, njihovu vjeru, i povijest ovoga kraja u jednu cjelinu, sa tolikim žarom i energijom koja je iz njega prosto izvirala, da mi se čini da te njegove propovijedi i sada odzvanjaju poslije toliko godina u našoj crkvi ili golubici kako ju je fra Vjeko često nazivao. U ovome trenutku sjećam se njegovih rečenica koje sam toliko puta čuo iz njegovih usta; „gdje god sam bio, nigdje nisam čuo takovih lijepih glasova i takovo moćno i gromoglasno pjevanje kao što se čuje u vašoj crkvi. Ono dopire do Rilića i kao eho se vraća natrag do Vrgorca“. Kao vrstan poznavatelj talijanskog i latinskog jezika pronalazio je brojne dokumente u zaostrškom arhivu i 1972. izdao Vrgorsku krajinu. Nemojmo zanemariti činjenicu da je to prva knjiga koju je netko uopće napisao o Vrgorcu i njegovoj povijesti, a meni je čast što mi je jedan primjerak osobno poklonio fra Vjeko.

VEDRAN VRČIĆ: Fra Vjeko je u svakoj svojoj propovijedi spominjao Vrgorac

Vedran Vrčić, fra Vjekin nećak nakon smrti svoga strica odlučio je ponovno izdati njegovo cijenjeno djelo „Plemena Imotske krajine“. I nakon što je knjiga izašla brojni su ga Imoćani zvali kako bi ju nabavili, ali su se pritom javljali i Vrgorčani koje je zanimalo je li negdje ostao i koji primjerak „Vrgorske krajine“ iz 1972. godine.
- Odmah mi je bilo jasno da moram ponovno izdati i tu stričevu knjigu o vrgorskom kraju. Pitao sam dopuštenje naše franjevce i nakon što su to dopustili krenuli smo u rad oko reizdanja. U novom izdanju čitav tekst je isti kao u originalu, osim što sam ispod svake ilustracije naveo da je ona djelo fra Vjeke Vrčića. U vrijeme kada je on izdao tu knjigu to se nije navodilo, ali mislim da je važno da se zapiše da su ti prekrasni likovni radovi njegovo djelo. Vrgorac pamtim iz djetinjstva i posjeta stricu u Vrgorcu, ali i nakon toga, kroz cijeli njegov života nakon odlaska iz Vrgorca mi smo živjeli s tim gradom. Fra Vjeko je o njemu uvijek govorio. U svojoj mirovini godinama je držao misu u imotskoj crkvi nedjeljom u 19 sati. Ispočetka je na tu misu dolazilo po nekoliko ljudi, ali kako je vrijeme prolazila, interes je sve više rastao i crkva je na koncu svaki put bila puna. Termin je odgovarao mladim ljudima koji bi izlazili subotom vani, ali osim toga, sve njih je privukla njegova propovijed. A u svakoj je spominjao Vrgorčane i svoje župnikovanje u Vrgorcu, rekao je Vrčić.



Biografija fra Vjeke Vrčića
Fra Vjeko Vrčić rođen je 28. veljače 1914. godine u Imotskom. Franjevačku gimnaziju završio je u Sinju, a teologiju u Makarskoj. Kroz 65 godina svećeništva služio je u više župa imotskog, vrgoračkog i neretvanskog kraja. Vrgorski župnik bio je petnaest godina, od 1967. do 1982. godine. Tijekom svoga istraživačkoga rada napisao je oko dvadeset radova, ponajviše iz prošlosti krajeva Biokovsko-neretvanskog područja. Njegove najpoznatije knjige su: „Vrgorska krajina“ (1972.), „Neretvanske župe“ (1974.), „Župe Imotske krajine“ (1978.) i „Plemena Imotske krajine“ (1990.). Napisao je stotine članaka u raznim novinama, kao i stručnih radova iz povijesti. Osnivač je Franjevačkoga muzeja u Imotskomu. Za svoj dugogodišnji neumorni rad dobio je više priznanja. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. Nagradom za životno djelo nagradila ga je županija Splitsko-dalmatinska. Za životno djelo dobio je povelju Grada Imotskog. Također je proglašen i počasnim građaninom Grada Vrgorca. Iz njegovog literarnog opusa za nas Vrgorčane najvažnija je njegova knjiga „Vrgorska krajina“, prava mala enciklopedija događaja i osoba iz povijesti našega kraja. Fra Vjeko je preminuo u Franjevačkom samostanu u Imotskom 9. srpnja 2014. godine.