Krstičevićev urbi et orbi

subota , 24.10.2015.



General Damir Krstičević danas je u Splitu rekao kako hrvatski narod ne treba dijeliti na crvene i plave, žute ili crne, već na one koji znaju i na one koji ne znaju. Super zvuči u teoriji.
Šteta što general Krstičević, rođeni Vrgorčanin, nije boravio malo duže u svom rodnom gradu tijekom predizborne kampanje za lokalne izbore. Vidio bi tada kojom su se lakoćom lijepile etikete na čelo svima koji ne misle u smjeru kako je to zamislila njegova stranka.
General Krstičević će vjerojatno i u ovoj kampanji posjetiti Vrgorac i naglasiti kako je rođeni Vrgorčanin i tražiti glas za svoju stranku. Mi mu predlažemo da također prebaci sjedište svoje tvrtke u Vrgorac, pa da svi zajedno radimo za bolju budućnost Vrgorca, a kroz to i bolju budućnost Hrvatske.

Danas se navršava 71. obljetnica oslobođenja Vrgorca od njemačke okupacije


Danas se navršava 71. obljetnica oslobođenja Vrgorca od njemačke okupacije pod kojom su naš grad i cijela krajina proveli godinu dana, a prije toga po talijanskom upravom dvije i pol godine.

Oslobađanju Vrgorca prethodila je bitka između njemačke specijalne grupe TRUP i jedne čete Zapadnohercegovačkog odreda na Stiljima 18. listopada 1944. godine. Tih dana je stožer njemačkog garnizona u Vrgorcu (pripadao je njemačkoj 118. lovačkoj diviziji) od svojih agenata na terenu doznao kako je Zapadnohercegovački partizanski odred izmješten iz Stilja u Duge Njive. Zbog toga je odlučeno da njemačka specijalna udarna grupa TRUP (stacionirana tada na Škuljima), inače specijalizirana za diverzantske i obavještajne zadatke, krene u tajnu akciju prema Stiljima i iznenadi tamošnje terenske radnike, partizanske aktiviste i odbornike.

U noći sa 17. na 18. listopada TRUP je krenuo u akciju. Kako bi postigli efekt iznenađenja, njemački vojnici su obuli opanke, te se potiho spustili s padina Matokita prema Stiljima i započeli s napadom i paljenjem kuća u zaseocima Maršići i Vukmiri.

Međutim, Nijemci tada nisu znali kako se u Stilja upravo vratila jedna četa Zapadnohercegovačkog partizanskog odreda koja je desetak dana boravila odijeljena od glavnine odreda na potezu između Novih sela i Bijače. Također, partizani nisu znali za predstojeći njemački napad na selo. U novonastaloj konfuziji Nijemci su se spustili prema selu, a tek pristigli hercegovački partizani i njima pridruženi terenski radnici i odbornici iz Stilja su odmah stupili u borbu, ne znajući radi li se o njemačkoj vojsci ili ustašama, te kolika je njihova snaga.

Bitka je trajala do jutra, a njezinom rezultatu je doprinijelo bolje poznavanje terena od strane samih mještana Stilja koji su pomagali partizanima, pa su ovi uspjeli zaposjesti povoljnije položaje u borbi. U bitci je uništen cjelokupni njemački TRUP. Izvori navode kako je na bojnom polju izbrojano 46 mrtvih i jedan ranjeni Nijemac. Koliko je poznato, partizani nisu imali poginulih pripadnika.

Šest dana kasnije, ostatak njemačkog garnizona je zauvijek napustio Vrgorac. O atmosferi prigodom oslobođenja Vrgorca 24. listopada Antifašistički front žena je izvijestio (originalni citat): „…Prilikom našeg dolaska u Vrgorac žene su nas dočekale sa cvijećem. Prozore su iskitile sa Hrvatskim zastavama, na svakoj je lijepo izradjena petokraka zvijezda, koju su i prije nas pripremile. Žene su sa velikim oduševljenjem dočekali svoje borce, posipale ih i kitile cvijećem, izvikivale stalno parole 'Dobro nam došli, naši željno očekivani'.“

(Fotografija prikazuje spomen-kosturnicu na brdu Maskara iznad Vrgorca u kojoj se nalaze posmrtni ostaci 52 vrgorska partizana stradala u ratu. Njihove su koste u poslijeratnim godinama skupljane svugdje po Vrgorskoj krajini i položene u malu kosturnicu. Iznad nje se nalazi obelisk na koji je umetnuta spomen-ploča svim stradalim antifašističkim borvima Vrgorske krajine. Njih je nekoliko stotina izgubilo živote u ratu, od čeka preko 120 samo na Sutjesci.)

VELIK INTERES VRGORČANA Pivci dodijelili 44 studentske stipendije vrijedne 277 tisuća kuna

ponedjeljak , 12.10.2015.



Iako je najavila da će na natječaju provedenom kroz rujan podijeliti 30 studentskih stipendija vrijednih 189 tisuća kuna, Mesna industrija 'Braća Pivac' je zbog velikoga interesa mladih Vrgorčana povećala stipendijski fond za gotovo 50% i na koncu dodijelila 44 stipendije vrijedne 277.200,00 kuna, što je njihov dosadašnji rekord.
Stipendije su dobili studenti s područja Vrgorske krajine, i to u iznosu od 700 kuna mjesečno, kroz devet mjeseci akademske godine 2015/2016. godine. Podsjetimo, lani je dodijeljeno 38 stipendija vrijednih 239.400,00 kuna.
Pravo sudjelovanja na natječaju imali su svi građani Vrgorca ne stariji od 30 godina, polaznici visokih učilišta u Republici Hrvatskoj koji ne primaju stipendiju iz nekog drugog izvora, koji nemaju otvoren kredit namijenjen školovanju i koji nisu studenti visokoškolske ustanove koja svojim polaznicima osigurava besplatne udžbenike, smještaj i hranu.
Navala na Pivčeve stipendije bila je očekivana s obzirom da su one trenutno jedini izvor studenskog stipendiranja u Vrgorskoj krajini, još otkako Grad Vrgorac zbog financijske krize nije kadar isplaćivati stipendije.
- Za nas u Mesnoj industriji 'Braća Pivac' znanje i obrazovanje mladih su ključ uspjeha i budućnost Vrgorca i Hrvatske. Zato studentskim stipendijama za mlade Vrgorčane pridajemo značaj koji zaslužuju, rekao nam je član uprave Mesne industrije 'Braća Pivac' Miljenko Pivac.

Mistifikacije gradonačelnikove plaće

četvrtak , 08.10.2015.



Plaća gradonačelnika Rudolfa Grljušića aktualna je ovih dana u Vrgorcu. Gradonačelnik daje određene izjave koje zapravo nisu sukladne njegovim predizbornim obećanjima i na to moramo upozoriti.

Gradonačelnik je u kampanji rekao da će svoju plaću smanjiti za 40%. Bila je to hvalevrijedna najava, ali kako vidimo ovih dana, on ju nije ispunio. Da objasnimo zašto tako mislimo.

Plaća gradonačelnika Borisa Matkovića pred odlazak u mirovinu bila je 25,85% viša od plaće koju trenutno prima gradonačelnik Rudolf Grljušić. Dolaskom Grljušića Gradski proračun za gradonačelničku plaću isplaćuje dakle tih 25,85% manje, međutim ne zato što je Grljušić odlučio sebi smanjiti plaću, već zato što za razliku Borisa Matkovića, koji je pred odlazak u mirovinu imao više od 40 godina staža, Grljušić gotovo uopće nema staža. Sukladno tome plaća mu je automatizmom za četvrtinu manja od Matkovićeve pred odlazak u mirovinu.

Kada je Grljušić obećao da će smanjiti svoju plaću za 40%, bilo je zaista realno očekivati da će smanjiti SVOJU plaću, a ne „smanjivati“ iznos Matkovićeve plaće, koja je stvarno smanjena po sili zakona i odlukama Gradskog vijeća o koeficijentima, a ne zato što je novi gradonačelnik tako odlučio. Dakle, Grljušić uopće nije smanjio svoju plaću, već ona iznosi točno onoliko koliko i treba iznositi sukladno Grljušićevu stažu, odnosno izostanku istoga. Ništa on to nije smanjio 25,85%, već su obračunska osnovica i koeficijent ostali isti koliki su i bili i prije izbora.

Dakle, plaća koju Grljušić trenutno prima bi trebala biti 40% niža kako bi mogli zaista ustvrditi da je gradonačelnik ispunio svoje predizborno obećanje.

Ovime ne želimo ustvrditi da bi plaća gradonačelnika trebala biti ni veća ni manja, jer mi nismo ništa ni obećavali, već on. Pa sukladno tome neka i postupi. Neka plaću koju trenutno prima smanji za 40%, inače će to biti neispunjeno predizborno obećanje. Brojke su jasne kao dan.

PIVČEVA DONACIJA: Ako Županija realizira školu u prirodi u Dragljanima, nudimo namještaj i drugi potrebni inventar!

ponedjeljak , 05.10.2015.



U četvrtak smo izvijestili o ideji ravnatelja Osnovne škole 'Vrgorac' Krešimira Kurana da se od ove godine zatvorena zgrade područne škole 'Dragljane' prenamijeni u – Školu u prirodi. Time bi se ona mogla iskoristiti za višednevne izlete učenika iz raznih hrvatskih krajeva. Kuranovu ideju podržao je Školski odbor Osnovne škole 'Vrgorac' i službeno zatražio od osnivača – Splitsko-dalmatinske županije da se projekt pokrene i realizira u što bržem roku. Cilj je 700 metara četvornih veliku zgradu područne škole spasiti od propadanja. Ideja je izvrsno primljena u Vrgorcu, kako u krugovima prosvjete, tako i među građanstvom.

Nakon objave članka, nama i upravi Osnovne škole 'Vrgorac' obratio se Miljenko Pivac, član Uprave Mesne industrije 'Braća Pivac' i ponudio veliku donaciju u obliku namještaja i drugog inventara za potrebe škole. Naime, Mesna industrija 'Braća Pivac' kupila je dubrovački hotel 'Petka' kojega namjeravaju renovirati. Dosadašnji namještaj, koji je izvrsno očuvan, su namjeravali prodati, ali će ga rado donirati ukoliko se zaista krene u realizaciju projekta Škole u prirodi u Dragljanima
.
- Mesna industrija Braća Pivac je od svojih početaka čvrsto povezana sa zajednicom, posebno u mjestu našega osnutka – Vrgorcu, te rado sudjelujemo u akcijama od dobrobiti za građane. Čim smo putem medija saznali za ideju škole u prirodi u Dragljanima, odmah smo donijeli odluku o donaciji, naravno, ako Splitsko-dalmatinska županija odluči krenuti u ovaj projekt. Nama odluka o realizaciji projekta treba što prije, kako bi mogli planirati odvoz namještaja i drugog potrebnog inventara, jer želimo što prije krenuti u renovaciju 'Petke'. Zato želimo znati što će od namještaja i inventara trebati za školu, a što ne. Želimo spasiti dragljansku zgradu škole od propadanja i u tome pogledu ćemo pomoći koliko god možemo, rekao nam je poduzetnik Pivac.
Inicijatora ideje, ravnatelja škole Krešimira Kurana ugodno je iznenadila ponuda donacije Mesne industrije 'Braća Pivac'.

- Oduševljeni smo ponudom Miljenka Pivca. Radi se o donaciji velike financijske vrijednosti kojom se realizacija projekta škole u prirodi čini puno bližom i moguća je uz znatno manja ulaganja. S naše ćemo strane učiniti sve u ostvarivanju uvjeta za početak realizacije projekta i nadamo se partnerskom odnosu Županije. Osnovni cilj je sačuvati zgradu od propadanja i dati njoj, kao i Dragljanima, novu vrijednost, a da pritom ne gasimo njezinu osnovnu, odgojno-obrazovnu, djelatnost, rekao nam je ravnatelj Kuran.

Nakon Kuranove ideje, i Pivčeve najave o donaciji, na potezu je Splitsko-dalmatinska županija. U Hrvatskoj često čujemo prigovore kako nam razni objekti propadaju jer ne znamo što ćemo s njima, ili nam je kriva spora birokacija. Projekt Škole u prirodi u Dragljanima će biti dobra prilika da nas institucije demantiraju. Hoćemo li projekt realizirati ili prepustiti zgradu zubu vremena i vandalima, a selo Dragljane sporom propadanju i izumiranju?

INCIJATIVA OŠ 'VRGORAC': Zatvorena škola u Dragljanima će se prenamijeniti za školu u prirodi

četvrtak , 01.10.2015.



Na inicijativu ravnatelja Osnovne škole 'Vrgorac' Krešimira Kurana, Školski odbor te škole na sjednici održanoj u srijedu 30. rujna donio je jednoglasnu odluku da će od svoga osnivača – Splitsko-dalmatinske županije, tražiti da se od ove godine zatvorena područna škola Dragljane prenamijeni i iskoristi za školu u prirodi. Iz Županije su već prethodno došli pozitivni signali za ovu ideju, pa se u Vrgorcu nadaju da će se ona što prije realizirati.

1963. godine Osnovna škola 'Vladimir Nazor' Dragljane brojila je 856 učenika!

Naime, područna škola Dragljane zatvorena je ove školske godine nakon što su iz nje izašla i posljednja dva učenika. Zatvorena zgrada ima površinu od 700 metara kvadratnih i uključuje prizemlje i jedan kat. Gradnja starog, istočnog dijela škola započeta je 1932. godine, da bi isti bio zapaljen tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata obnovljen je stari i izgrađen novi, zapadni dio škole. Danas se u starom dijelu zgrade, u prizemlju i na katu, nalaze četiri velike učionice, a bivša zbornica bila je pretvorena u školsku kuhinju. U novije vrijeme tijekom gradnje autoceste, za potrebe restorana, taj je dio iznajmljen privatnom poduzetniku, ali je i restoran nakon kratkog razdoblja djelovanja zatvoren. U prizemlju i na katu novijega dijela zgrade smještene su četiri učionice, kabineti, zbornica i sanitarne prostorije. U okolici škole nalaze se nogometno i košarkaško igralište, okoliš sa fontanom, a većina je te infrastrukture izgrađena sedamdesetih godina. Nakon dogradnje novog dijela škole poslije rata, zgrada je od 1963. godine služila za potrebe tada osnovane Osnovne škole 'Vladimir Nazor' Dragljane. Ta škola je postala matična škola četverorazrednim školama u Zavojanima, Kozici, Rašćanima, Dugim Njivama, Mijacima i Žlibini, te osmorazrednoj školi u Poljicima Kozičkim. Te 1963. godine, kada škola u Dragljanima postaje matična za područne škole u središnjim, zapadnim i sjevernim dijelovima Vrgorske krajine, u njoj se obrazuje ukupno 264 učenika u osam razreda. Zajedno s učenicima područnih škola, Osnovna škola „Vladimir Nazor“ 1963. godine broji ukupno čak 856 učenika! Broj učenika ozbiljno je počeo opadati u 70-im godinama, da bi 1987. godine zbog depopulacije došlo do fuzije osnovnih škola u Dragljanima i Vrgorcu u jednu osnovnu školu sa sjedištem u Vrgorcu, kojoj Dragljane od tada postaju područna škola. U ratnoj školskoj godini 1991/1992. u školi bilo je samo 49 učenika, a taj broj je narednih godina samo opadao.



Škola u prirodi najbolje je rješenje

Prenamjenom zatvorene zgrade područne škole u Dragljanima stvorit će se uvjeti za organizaciju škole u prirodi za sve škole u Hrvatskoj koje pokažu interes za boravak njihovih učenika u Dragljanima u sklopu ovoga projekta. Škola u prirodi je inače program višednevne terenske nastave za učenike 3. i 4. razreda osnovnih škola, koja se ostvaruje uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Sezona škole u prirodi podijeljena je na proljetno i jesensko razdoblje. Tijekom te nastave učenici upoznaju prostor, reljef, biljni i životinjski svijet, te druga obilježja prostora u kojemu borave sa svojim mentorima. Danas takve škole djeluju u Gorskom kotaru. Osim za školu u prirodi, dragljanska škola će moći koristiti hrvatskim školama i tijekom višednevnih izleta i ekskurzija. Zgrada u Dragljanima će tako moći biti baza za višednevne programe osnovnih i srednjih škola jer se u relativnoj blizini Dragljana i Vrgorca nalaze brojne druge školama zanimljive destinacije poput Makarskog primorja, doline Neretve, Splita, Dubrovnika i otoka. Ukoliko Županija donese odluku u prenamijeni školske zgrade u zgradu za školu u prirodi, nakon manjih ulaganja, Osnovna škola 'Vrgorac' će zgradu moći ponuditi svim agencijama koje organiziraju školske izlete i ekskurzije, a zgrada će ljeti moći služiti i kao hostel. Ova rješenja su puno povoljnija od ideje da se zgrada pretvori u starački dom, što bi, po upućenima, uzrokovalo velike logističke probleme i financijske troškove za vlasnike, dok bi i daljnje ostavljanje zgrade za potrebe školske funkcije donijelo novu kvalitativnu vrijednost ne samo za zgradu, već i na naselje Dragljane.



Ravnatelj Kuran: Spasiti zgradu od propadanja

Ravnatelj Osnovne škole 'Vrgorac' Krešimir Kuran ističe kako je prostor područne škole Dragljane vrlo interesantan zbog svog položaja i okruženja, te da su veći postojali upiti pojedinaca o sudbini tog prostora kao i mogućim ulaganjima.
- Osobno bih volio da prostor škole u Dragljanima i dalje ostane na neki način vezan za sustav odgoja i obrazovanja, pa otuda i moja ideja da se pokrene inicijativa kojom bi se kroz ulaganje, preko fondova ili direktno od strane osnivača, postojeća zgrada prenamijenila u zgradu koja bi mogla pružati sve za organizaciju nastave (škole) u prirodi. To podrazumijeva izgradnju smještajnih kapaciteta i sanitarnih čvorova u učionicama koje bi postale višekrevetne sobe za učenike, uređenje kuhinje i učionice za predavanje. U proljetnom i jesenskom dijelu takva bi zgrada mogla biti odredište mnogih učeničkih izvanučioničkih nastava za škole diljem Hrvatske iz kojeg bi se u nekoliko dana moglo obići Makarsko primorje, Imotska i Vrgorska krajina, te dolina Neretve. Prednosti same škole su njen položaj u blizini autoceste i izlaza Ravča, blizina tunela sv. Ilija, blizina parka Prirode Biokovo koje će uskoro dobiti ulaz na obližnjem Saranču, mirno okruženje i prostrani okoliš škole. U ljetnom razdoblju škola bi se mogla koristiti i u komercijalne svrhe, na principu hostela uz usluge doručka i večere, kao prenoćište planinara i slično, istaknuo je ravnatelj Kuran.
Ravnatelj je ideju prezentirao i gradonačelniku Vrgorca Rudolfu Grljušiću koji ju je također prihvatio i obećao pomoći u njezinoj realizaciji. Jer namjera je da zgrada ne ostane prazna i bez funkcije, što bi bila i najskuplja varijanta kada se uzme u obzir sudbina zgrade područne škole Poljica Kozička koja je nekoliko godina nakon zatvaranja vandalizirana do neprepoznatljivosti.



Predsjednik Mjesnog odbora Majstrović: Mještani su oduševljeni idejom

O ideji prenamijene dragljanske škole oglasio se i predsjednik Vijeća mjesnog odbora Dragljane Igor Majstrović.
- Kao rođeni Dragljančanin, polaznik te škole u prva četiri razreda, a ujedno i kao aktualni predsjednik MO Dragljane, mogu reći da sam više nego oduševljen ovom idejom o prenamjeni škole Dragljane u školu u prirodi. Prije svega ta će škola nastaviti živjeti, čime će se ona kao objekt sa svim svojim pratećim sadržajima, uključujući i prekrasan okoliš, sačuvati od propadanja kakvu je sudbinu doživjelo nekoliko njih u našemu kraju. No, još je podjednako važno da će kroz svoju buduću namjenu nastaviti odgojno-obrazovnu ulogu koju je imala sve od svoga utemeljenja prije više od osam desetljeća, kroz koje je vrijeme izišao velik broj opismenjenih ljudi, koji su u kasnijim razdobljima postajali stručnjaci različitih profila i zanimanja, inženjeri, profesori i nastavnici, doktori znanosti. Moje oduševljenje o prenamjeni dragljanske škole u Školu u prirodi dijele mnogi s kojima sam u međuvremenu razgovarao, posebice mještani Dragljana koji su vrlo emotivno vezani za svoju nekadašnju školu, pamteći što je sve kroz razdoblje postojanja prošla dijeleći sudbinu skupa s njima. Smatraju da je u svemu tome sretna okolnost što je u školi Dragljane svojevremeno radio i prof. Krešimir Kuran, aktualni ravnatelj osnovne škole Vrgorac, koji nije zaboravio svoje profesorske dane u njoj, okrunivši svoju emocionalnu povezanost upravo idejom i inicijativom da ta škola dobije svoju novu ulogu kroz Školu u prirodi. A da će djeca kroz program škole u prirodi u Dragljanima i okolici što vidjeti, tu nema dileme. Prekrasni pejzaži podno planine Mihovil, krški reljefni oblici, mediteranska vegetacija, park prirode Biokovo, kulturna materijalna baština poput stećaka, crkvi i slično, sve je to bogatstvo Dragljana i njegove okolice u kojemu će moći uživati buduće generacije iz raznih hrvatskih krajeva. Mi im želimo dobrodošlicu, kaže nam Igor Majstrović.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>