Nema mjesta za pravnu državu

srijeda , 10.07.2013.

Pratimo ovih dana u medijima istupe dvoje zamjenika metkovskog gradonačelnika vezane za način trošenja proračunskih sredstava u zadnja dva mandata bivšeg gradonačelnika Stipe Gabrića Jamba. Spominje se tako basnoslovna svota od preko dva milijuna kuna isplaćena vozaču službenog vozila za troškove benzina u razdoblju od 2005. do 2013. godine, odnosno preko tisuću kuna dnevno. Nabraja se šest tona pojedenog mesa, stotine tisuća kuna podijeljenih nekim kvazi-udrugama, ukradeni Iphonei, ludo visoke plaće gradskih pročelnika i drugih djelatnika i što već ne.

Kada slušate spomenute brojke, zapitate se kako je moguće da jedna osoba toliko uništi jedan grad i zar je potrebno da se u nekom gradu promijeni vlast da bi se takva sramotna praksa mogla prekinuti? Nadzire li itko u ovoj državi djelovanje lokalnih šerifa? Postoji li neka nadzorna institucija hrvatske države u kojoj službenici nisu nesposobni, korumpirani ili u strahu, koja bi nešto ovako mogla spriječiti u startu?

Ako pažljivo pratite ovaj metkovski slučaj netransparentnog i stihijski vođenog grada koji je doveden do ruba bankrota, naći ćete puno sličnosti sa načinom na koji je vođen Vrgorac u zadnjih 13 godina, kao i brojne druge općine i gradovi u kojima su na vlasti bili ili još uvijek jesu razni lokalni šerifi, mahom HDZ-ovci, ali i drugi.

Već godinama upozoravamo da se u gradu Vrgorcu trošilo pola milijuna kuna godišnje na reprezentaciju ili 1369 kuna dnevno. Milijuni kuna potrošeni su za razne intelektualne usluge, deseci milijuna utučeni su u asfalt, a bez ikakve strategije i plana. Preko 130 ljudi je plaćom vezano za gradsku upravu i njezine ustanove i tvrtke, od kojih je bar trećina višak. Uhljebljivali su se nekompetentni šakom i kapom, važno je bilo samo da su poslušni, bez obzira znaju li raditi posao za koji su plaćeni. Pilo se i jelo na naš račun. 'Tin' i 'Portal' radili su punom parom. U raznim povodima i prilikama gostili su se gradski dužnosnici i gradski uhljebi na račun Grada, odnosno njegovih građana, bez ikakve mjere. Bojim se i pitati kakav je konto benzina i drugih troškova službenog vozila Grada Vrgorca, zatim, na što se sve provlačila službena kreditna kartica Grada i slično. Nadam se da će vijećnici Grada Vrgorca, posebno oporbeni, ali i vladajući ako imaju imalo savjesti, pokazati malo veći interes za ova pitanja i zatražiti do u kunu razrađen proračun Grada npr. iz 2009. godine, kako bi ga detaljno analizirali.

Zbog takve politike Vrgorac je danas na koljenima. Grad je komunalno nesređen, blagajna je prazna, deseci i stotine milijuna kuna, koje je država upumpala u gradski proračun za potrebe razvoja, nisu utrošeni u tu namjenu, već su spiskani, upropašteni i rasuti na sve i svašta, i prema svemu sudeći – prijeti nam potpuni bankrot. Sve je to rezultat stihijski vođene politike zbog koje će najviše stradati oni koji su takvu politiku logistički i svojim glasovima pomagali, ali i svi mi koji svaki dan živimo u sve besperspektivnijem gradu sa vrlo ograničenim mogućnostima pronalaska posla.

Međutim, kada se spominju slučajevi poput metkovskog ili vrgorskog, razni lokalni šerifi će sa pravom reći da je sve uredno i po zakonu, jer očito ne postoji državna institucija koja će stvari redovito pratiti, nadzirati, i na kraju odlučiti je li nešto zakonito ili ne, a znamo da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. A dokazati očito nema tko. Državni ured za reviziju je jedna izuzetno beskorisna institucija koja svake godine izradi izvještaj o trošenju novca za sve lokalne samouprave, pa tako i za Vrgorac. U tim izvještajima se često navedu razna kršenja zakona, ali zanimljivo je da većina samouprava dobiva prolaznu ocjenu – uvjetnu ili bezuvjetnu, svejedno. I nikome ništa, ujeo vuk magare. Takve ocjene je dobivao i Metković, dobiva ih i Vrgorac.

Jedna od stvari koje jako zamjeram Milanovićevoj vladi jest što su pokazali izrazitu nesposobnost u stvaranju uvjeta i jačanju institucija represije i nadzora koje bi se konačno krenule obračunavati sa kriminalom koje nam je svima ostavio HDZ. Državni odvjetnici na terenu su nesposobni, zabijaju glavu u pijesak, a zaštićeniji su nego lički medvjedi. Policije u lokalnim samoupravama se uopće ne bave gospodarskim kriminalom, suci dopuštaju da se i oni slučajevi koji i dođu do suda, rastegnu do iznemoglosti. Mnogi odu u zastaru. Vlada općenito jedan košmar namjerno posijan još u devedesetim godinama kada je cijela država bila podređena interesima (bogaćenju) stranački okupljene vladajuće oligarhije i za nju vezane mafije. Naviklo se podrediti javne interese privatnim interesima pojedinca, naviklo se na mito i korupciju, nepotizam, paralelnu politiku, mentalitet 'država to sam ja', ratno profiterstvo, neplaćanje poreza, sputavanje drugačijih mišljenja i slično. U takvom društvu nije bilo mjesta uređenosti, strukturi, moralu, transparentnosti i odgovornosti.

Prvog srpnja jesmo ušli u zajednicu uređenih europskih zemalja, ali dok god budu postojali razni Metkovići i Vrgorci, mi nećemo u stvarnosti biti jedna od takvih zemalja.