Konstruktivnost sa figom u džepu

Nisam se u ovom uvodniku planirao baviti likom i djelom vrgorske lokalne vlasti. Iskreno, dosadilo mi je o njima napisati i jedan redak izvan izvještaja o sjednicama Gradskog vijeća u Vrgoračkim novinama. O vladanju HDZ-a u Vrgorcu sve je već rečeno, a kako to rade, građani i sami osjećaju na svojoj koži. Onoga trenutka kada politički komesari vladajuće stranke prestanu gledati ljude kroz njihovu političku orijentaciju, toga dana će oni postati normalna vlast, a Vrgorac normalan grad. Međutim, posljednja sjednica Gradskog vijeća, održana 16. prosinca dala mi je inspiraciju za novi tekst.

Ta 19. sjednica Gradskog vijeća bila je s novinarskog kuta gledišta vrlo zanimljiva. Okupljeni su imali priliku vidjeti i čuti možda najveću svađu u ovom mandatu. Oporbeni vijećnici Miljenko Pivac i Rade Bobanac žestoko su napali vladajuće gradsko trojstvo Matković-Pandžić-Pervan optuživši ih za brojne nezakonitosti u upravljanju gradom proteklih godina i zaprijetivši im USKOK-om i Državnim odvjetništvom. Verbalno su skakali kao risovi na gradonačelnika Borisa Matkovića, ali ni njegove „pandže“ nisu mirovale. Štoviše, optužio je oporbenjake za nesposobnost i nekonstruktivnost zbog činjenice što Pivčevi vijećnici ne sudjeluju u radu gradskih odbora i povjerenstava, dok nezavisni vijećnici ni SDP-ov vijećnik Bobanac ne podnose amandmane Gradskom vijeću.

Već odavno se u Vijeću vuče ta rasprava o opravdanosti ili neopravdanosti odluke oporbenih vijećnika da eskiviraju dio svojih dužnosti u toj najvažnijoj gradskoj instituciji. Oporbenjaci se pravdaju činjenicom da je svaki prijedlog gradske uprave u Vijeću posljednjih godina prošao stabilnom, ali šutljivom većinom HDZ-a, a sve oporbeno odbijeno, i da ne koristi ništa predlagati jer će se sve odbiti, pa oni na amandmane i odbore ne žele gubiti vrijeme. S druge strane, gradonačelnik Boris Matković i vladajuća HDZ-HSS većina ostaju pri stavu da je to njihov zadatak i da moraju biti konstruktivni korektiv vlasti i zajednički djelovati na projektima koji donose dobro Vrgorčanima.

Zaista, zanimljiv je taj gradonačelnikov poziv na konstruktivnost i zajedništvo. Kao papiga ga ponavlja još od 2009. godine kada je uz pomoć pristaša HDZ-a u Vrgorcu i preko tisuću ne-Vrgorčana iz Hercegovine, a na valu netočnog Popisa birača, osvojio svoj treći uzastopni mandat.

Međutim, poštovani čitatelji i građani Vrgorske krajine, dozvolite mi da na čas privatiziram prostor na kojem je otisnut ovaj tekst i spomenem nekoliko primjera vlastitog iskustva sa lokalnom vlašću po pitanju te famozne „konstruktivnosti“ i „zajedništva“. Unaprijed se ispričavam ako se moji primjeri čine sebičnima ili egoističnima, jer mi to nikako nije namjera.

Potaknut gradonačelnikovim svevrgorskim pozivom na zajedništvo, autor ovih redaka prihvatio je početkom 2010. godine poziv ravnatelja Gradskog kulturnog središta Željka Primorca (mog studentskog prijatelja i kolege, s kojim dijelim zajedničku povijest buntovništva i studentske borbe na Sveučilišta u Zadru), da se pozabavi obnavljanjem vrgorskog ogranka Matice hrvatske. Prihvatio sam tu ideju svim srcem kao osoba koja se bavi vrgorskom poviješću i kulturom i koja mjestu i zajednici koje je dio želi pomoći onako kako najbolje zna. Tko zna zašto sam na to pristao kada sam negdje u primozgu dobro znao kakav tijek događaja mogu očekivati. Vjerojatno se radilo o idealizmu ili možda naivnosti ovog retko-pisca, svejedno. Naime, nekoliko tjedana nakon Primorčeva poziva, uslijedio je drugi poziv, ali ovaj put puno manje konstruktivan nego ranije. Naime obavijestio me je kako ne mogu biti predsjednik Matice hrvatske budući da neki ljudi iz vrha lokalne vlasti smatraju da za taj volonterski zadatak nisam dovoljno „nacionalno osviješten“ (smiješno i jadno u isti mah).

Usprkos toj pljuski, bolje rečeno pljusketini otvorenim dlanom, nekoliko mjeseci nakon toga opet sam pozitivno reagirao na gradonačelnikov nadasve srdačan poziv na konstruktivnost i zajedništvo oporbe i vlasti, ovoga puta s ciljem testiranja težine tog poziva, pa sam kao nestranačka osoba i građanin ovoga grada, u skladu sa svojim intelektualnim mogućnostima, sastavio prijedlog za imenovanje nekoliko vrgorskih ulica i trgova koji sam uputio resornom povjerenstvu Gradskog vijeća. O prijedlogu se u ovih godinu i pola dana uopće nije raspravljalo, a sumnjam i da hoće, jer su prijedlozi, prema mišljenju ljudi sa strane, kvalitetni, ali je očito problem u njihovu podnositelju. Primjer treći. Gradonačelnik Boris Matković na svaku svoju konferenciju za novinare uredno zove predstavnike svih lokalnih (podobnih) medija, osim predstavnika Vrgoračkih novina, očito najzločestijih novina Vrgorske krajine, iako dobro zna da time direktno krši Zakon o pravu na pristup informacijama. No to ga očito nije briga. Je li to konstruktivno? Doprinosi li to zajedništvu? Primjer četvrti. Prije nekoliko mjeseci na stranicama Vrgoračkih novina objavio sam konstruktivan tekst o potrebi popisivanja i katalogizacije vrgorske kulturne baštine. Tekst je na prvi pogled prošao nezapaženo, ali koliko čujem, projekt pod istim naslovom kakav nosi i moj tekst, započela je gradska vlast u tajnosti, da ne bi slučajno pitala autora za savjet, jer ne daj Bože da nešto u gradu prođe što je osmislio netko tko nije HDZ-ovac ili gmizavac blizak lošoj vlasti.

Takav način djelovanja gradske vlasti nije ništa novo i uklapa se u raniji koncept njihova vladanja. Naime, oni prvo odbiju neki oporbeni prijedlog (uvjetno rečeno oporben u smislu da ga nije predložio netko blizak vlasti), ali ga sačuvaju u ladici, pa ga za koju godinu prezentiraju kao svoj, tj. bahato ga plagiraju. Koliko je samo prijedloga bivšeg SDP-ova vijećnika Mirka Pranića odbijeno (valjda su mu zato dali nagradu grada), a potom sačuvano u ladici, i nakon par godina prezentirano kao prijedlog gradskih vlasti. Isto tako, vijećnik Bobanac je u posljednjih nekoliko sjednica upozoravao što će se dogoditi sa školskim prijevozom srednjoškolaca (i predlagao rješenja na temelju svog iskustva u struci), da bi ga gradonačelnik posprdno nazvao vidovnjakom Nostradamusom. Na koncu se sa tim prijevozom dogodilo što se dogodilo. Čovjek ne zna bili se na ovu tragikomediju smijao ili plakao. A ovo je samo mali dio primjera kako to sve funkcionira.

Vrgorska vlast najbolje zna odbiti dobre prijedloge koji ne dolaze iz njihovih redova (a neće ni doći jer su nesposobni), a za koju godinu ih plagirati i prezentirati kao svoje. Vrgorska gradska vlast je kao učenik nasilnik koji slabijeg od sebe isprebija i uzme njegov domaći uradak, pa ga prezentira kao svoj, s dodatkom da vlast misli da su svi izvan njihovih redova kreteni koji ne shvaćaju njihov način vladanja. Zato je oporba možda i u pravu kada ne želi biti konstruktivna. Jer zašto predlagati dobre prijedloge onima koji će iste te prijedloge ismijati i odbiti, a kasnije ih prezentirati kao svoje. A optuživati oporbu zbog nerada u interesu građana je presmiješno, kada ništa što dođe od oporbe i ne prihvaćaju.

Kako su Vrgoračke novine i ovaj blog mediji koji kritiziraju, ali i predlažu, koristimo ovu priliku da nositelje lokalne gradske vlasti podsjetimo na prijedloge koje oporbene grupacije u gradu već dvije godine ponavljaju – dakle, neka gradonačelnik i vladajuća većina na slijedećoj sjednici Gradskog vijeća predlože donošenje odluke da se većina mjesta u pojedinim odborima i povjerenstvima Gradskog vijeća prepusti oporbenim vijećnicima i neka im se na taj način dade prostor za konstruktivnost. Oporba nije specificirala točno koje odbore želi, međutim predlažem da se oporbi prepuste odbori za školstvo, kulturu i sport, te npr. odbor za popis birača i još neki drugi. Možda da im prepustite većinu u upravnim odborima vrtića? Ili Komunalnog? Sve izvan ovih prijedloga su priče za malu djecu u situaciji kada se u svakom gradskom tijelu oporbeni vijećnici nadglasavaju rukama vladajućih.

Ukoliko ne prihvatite ovaj prijedlog oporbe gospodo na vlasti, onda su vaši „apeli“ prema istoj toj oporbi ništa drugo doli verbalna parada, konstruktivnost sa figom u džepu, politikantstvo i demagogija. Jasno je da je ova garnitura oporbenih vođa nešto tvrđi orah koja ne želi suradnju i konstruktivnost svesti na folklor i simboliku gubeći time svoj obraz, već žele biti uključeni u poslove koji mogu nešto stvarno promijeniti u ovom gradu.