Vrgorčani u posjetu Sutjesci

Jučer sam imao priliku biti dio delegacije od tridesetak Vrgorčana koja je organizirano posjetila Sutjesku. Ovdje ukratko prenosim pojedine impresije sa puta, a više detalja i fotografije moći ćete pročitati i vidjeti u slijedećem broju Vrgoračkih novina.

Grupa građana pokrenula je prije mjesec dana inicijativu za organizaciju putovanja Vrgorčana na Sutjesku, prvi put organizirano nakon rata. Kao cilj putovanja istaknuto je obilježavanje spomena na 121 vrgorskog partizana koji je izgubio život na širem području današnjeg nacionalnog parka Sutjeska. Naglašeno je kako se tako velika žrtva Vrgorca u jednoj bitci mora oteti zaboravu, u cilju poštivanja prošlosti u korist naše budućnosti. Vrgorčani su u području Sutjeske izginuli tijekom velike njemačke i talijanske operacije zvane „Schwarz“, koja je trajala od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine, a imala je za cilj okruženje i uništenje partizanske vojske u okolici rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Nakon teških borbi u kojima je stradala trećina partizana i mnoštvo ranjenika, partizani su se uspjeli probiti iz obruča. U vrijeme bivše države operacija „Schwarz“ se još zvala i Peta neprijateljska ofenziva.

Sam put do nacionalnog parka „Sutjeska“ trajao je preko četiri sata u svakom smjeru. Treba istaknuti kako su razlog tome vrlo loše ceste pune opasnih krivina. Ceste u zapadnoj Hercegovini su puno kvalitetnije i uređenije od onih u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Zbog toga je put trajao relativno dugo, ali protekao je u vrlo pozitivnoj atmosferi međusobnog druženja prisutnih izletnika. Stariji u grupi su se sjećali organiziranih učeničkih putovanja na Sutjesku prije rata u kojima su sudjelovali, a nama mlađima je sve bilo novo. Putovanje su financirali sami polaznici.
Po dolasku u područje Tjentišta, u središtu parka, članovi grupe su doručkovali, nakon čega je uslijedio obilazak područja pomoću vodiča iz parka. Kako je samo područje parka preveliko, a vremena je bilo premalo, posjetili smo samo nekoliko manjih područja u kojima se nalaze spomenici bitci na Sutjesci. Područjem Tjentišta dominira veliki kameni spomenik ispred kojeg se nalazi grobnica sa ostacima 3301 poginulog partizana u spomenutoj bitci. Članovi vrgorske delegacije kod grobnice su položili vijence i održali minutu šutnje za sve Vrgorčane poginule u borbama. Uz vijence i svijeće, ostavili smo i jednu kamenu balotu kao simbol dalmatinskog podneblja odakle su naši poginuli sugrađani potekli. Na grobnici je bilo položeno mnoštvo vijenaca. Mogli smo tako vidjeti vijence antifašista Sinja i Cetinske krajine, zatim vijence posjetitelja iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Nakon toga grupa je otišla do spomen muzeja na čijim su zidovima upisana imena svih poginulih u bitci. Mnogi od prisutnih Vrgorčana na zidovima muzeja su pronašli pojedine članove obitelji koji su tamo poginuli. Uz imena, u ovom se monumentalnom spomen muzeju, izgrađenom u cijelosti od armiranog betona, nalazi i čitav niz patetičnih freski i crteža na temu borbe protiv okupatora, koje su u prvoj polovici sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća izradili akademski slikari na čelu sa Krstom Hegedušićem. Tijekom posljednjih dvadeset godina u održavanje spomen muzeja se nije ulagalo, a nije ga se ni previše štitilo od uljeza, pa je većina freski značajno oštećena svakojakim crtkarijama maloljetnika, međutim, po imenima poginulih nitko nije šarao. Dio delegacije potom je otišao do spomen ploče poginulim borcima 1. dalmatinske proleterske brigade u kojoj su se borili Vrgorčani i položili vijenac njima na spomen. Livada oko spomen ploče je u potpunosti zarasla, pa je prije postavljanja vijenaca trebalo rukama i nogama očistiti travu koja je gotovo prerasla ploču.

Vodič parka je istaknuo kako su tijekom i poslije rata muzej i spomenici, ali i cijeli park bili potpuno zapušteni, ali da se posljednjih godina shvatilo da njegova ponovna revitalizacija u svrhu turističke djelatnosti može značajno doprinijeti razvoja okolnog područja koje je danas vrlo siromašno, pasivno i dosta udaljeno od bilo kojeg značajnijeg prometnog pravca. Većina infrastrukture je još uvijek zapuštena i prepuštena zubu vremena jer je teško iznaći novac za obnovu. Usprkos tome, park posjeti dovoljno turista kako bi se skupilo za plaće osamdesetak djelatnika parka. Tijekom putovanja imali smo priliku iz prve ruke vidjeti kolike su značajne razlike između zapadne i istočne Hercegovine. Dok zapadna Hercegovina i cijelo područje s druge strane Neretve koje se nalazi u Federaciji, izgleda relativno normalno, kuće su uredne, poljoprivreda je važna grana gospodarstva, ceste i ulice su dobre, dotle je situacija u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni kudikamo drugačija. Odmah po prelasku virtualne granice sa Republikom Srpskom, koja je jasno označena velikim kamenim spomenikom u obliku zastave te političke tvorevine, može se vidjeti potpuno drugačija situacija. Cijelo područje do Sutjeske je slabo naseljeno, siromašno, poljoprivreda je puno rjeđa i seljaci se uglavnom bave uzgojem krava i ovaca, koje slobodno šetaju okolnim pašnjacima, a ponekad i cesti. Poljoprivredna mehanizacija je uglavnom prijeratna, kao i većina građevina. Tek u Gackom i Nevesinju mogli smo vidjeti više novogradnji u novim gradskim četvrtima, izgrađenima očito poslije rata. Ceste su vrlo loše, i većina nije vidjela novi asfalt poslije rata. Lokalni konobar u parku nam kaže kako političari uglavnom svašta obećavaju prije izbora, ali poslije se uglavnom ništa ne mijenja. Većina pića i drugih artikala u kafićima i trgovinama uvezeni su iz Srbije što dovoljno govori o podređenosti Republike Srpske gospodarskim interesima Velikog brata. Bavljenje turizmom je, usprkos velikim mogućnostima, još u povojima. Usprkos nerazvijenosti i siromaštvu, čovjek se ipak ne može oteti dojmu da su ljudi zadovoljni onim što imaju, jer valjda i nisu navikli na bolje, a puno je manje i stresa. Isto tako, tamošnji stanovnici volje postavljati pitanja o Jadranskom moru i kad su čuli da smo iz Dalmacije gotovo bez iznimke su nabrajali mjesta u primorju koja su posjećivali prije rata.

Nakon ručka u restoranu hotela "Mladost" dio delegacije zaputio se vozilom parka neodržavanom i krivudavom cestom do Krekova gdje se nalazi grob Save Kovačevića, zapovjednika 3. udarne divizije u kojoj su se borili Vrgorčani i drugi Dalmatinci. Nakon toga posjetili smo najveći bazen na otvorenom u Europi koji se nalazi nedaleko hotela "Mladost". Površina mu iznosi 16 tisuća metara kvadratnih i u nedostatku mora koriste ga stanovnici okolnih gradova, ponajviše Foče, kao kupalište i mjesto druženja mladih.

Iza 17 sati krenuli smo iz Foče prema Gackom i Nevesinju. Htjeli smo do mraka stići do Čitluka, gdje smo u obližnjem Dobrom selu planirali položiti vijenac i zapaliti svijeće na mjestu gdje je 1992. godine poginuo hrvatski branitelj Ante Gašpar. Međutim pojedini branitelji u autobusu koji poznaju područje, upozorili su nas kako je do sela nemoguće doći autobusom, a pješice je predaleko, pa smo na kraju odustali. Plan je da se za koji tjedan osobnim automobilima ode do Dobrog sela i položi vijenac, a ovaj smo sinoć kasno položili i zapalili svijeće na spomeniku braniteljima u Vrgorcu.

U Vrgorac smo se vratili iza 21 sat puni dojmova i nikome nije bilo žao što se odlučio na putovanje. Štoviše, tijekom jutra neki mi javljaju kako su im se javili deseci Vrgorčana koji su izrazili žaljenje što nisu krenuli sa nama budući da nisu znali za put. Vjerujemo da će u bliskoj budućnosti biti još prilika. Isto tako, organizatori najavljuju buduća putovanja na Sutjestku i u druga područja, važne simbole naše povijesti poput Neretve, Vukovara i drugih.