Sudbina Grada Vrgorca?

Jutros je u Zagrebu, u organizaciji Ministarstva Uprave, održana javna rasprava na temu: Teritorijalno ustrojstvo Hrvatske. Na raspravi su sudjelovali članovi Vlade, oporbenih stranaka i predstavnika gradova i općina Republike Hrvatske.
Hrvatska danas ima 429 općina, 126 gradova i 21 županiju. Na javnoj raspravi je jasno istaknuto kako je taj broj prevelik i da će biti potrebni oštri rezovi. Premijerka Kosor rekla je kako će ti rezovi čekati nove lokalne izbore, međutim iz izjava svih sudionika rasprave jasno proizlazi da će se brojne općine i gradove ukinuti i pripajati susjednim lokalnim samoupravama koje financijski bolje stoje. Istaknuto je kako se trećina općina i gradova ne može samostalno financirati. Predsjednik udruge općina i gradova, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, rekao je kako čak 197 općina i gradova prima državne dotacije u iznosu od 30 do čak 90% ukupnog proračuna i da je takva situacija neizdrživa.
Ministarstvo Uprave je prije nekoliko mjeseci naručilo analizu financijske održivosti svih općina i gradova. Na današnjoj javnoj raspravi prikazana je analiza Splitsko-Dalmatinske županije, odnosno njezinih samouprava.
U toj analizi se ističe kako su najuspješniji gradovi u županiji Supetar i Hvar, a najneuspješniji Vrgorac i Komiža.
Ovakvi nepovoljni vjetrovi za Vrgorac koji dolaze iz Zagreba trebali bi biti alarm za nas Vrgorčane, a još više za vodstvo naše lokalne samouprave.

U analizi svake lokalne samuprave, koju je naručilo Ministarstvo uprave, voditi će se računa o pet čimbenika:

Prvi je financijski. Postaje očito da će se sve lokalne samouprave koje ne mogu pokriti bar 60% svojih troškova ukinuti, tj. gradovi će postati općine, a općine će se pripajati uspješnim susjednim samoupravama. Nisam siguran koliko točno Vrgorac dobiva od države, ali znamo da su posljednjih godina znatna državna sredstva dodijeljena našem proračunu, što je rezultiralo njegovim pumpanjem do čak 42 milijuna kuna. Sjetimo se da je prije samo desetak godina bivša općinska uprava na raspolaganju imala četiri do pet milijuna kuna, i da je ovakav rast rezultat državne pomoći i svježeg novca koji je došao sa autoceste, a kojeg će iduće godine biti puno manje. Što je još gore, Vrgorac financijski ne stoji dobro ni sa 42 milijuna kuna, a kako će tek stajati kad država zaključa kasu, o tome ne treba ni govoriti. Kad sve ovo znamo, zaista dođe za plakati zbog toliko propuštenih prilika proteklih godina da se od Vrgorca stvori pravi, a ne samo virtualni grad. U što su utrošeni silni milijuni, tko to zna. Znamo samo da nisu uloženi u ekonomski napredak malobrojnog stanovništva ovog područja. Međutim, tijekom prošle i ove godine, vodstvo našeg grada je u više navrata isticalo kako će Vrgorac zadržati sva obilježja koja ga čine gradom. Ovdje sad ne govorimo o pojedinim obilježjima grada poput pošte ili suda, ovdje govorimo o ukupnom statusu Grada. To je već drugi par postola.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako financijski čimbenik nije povoljan za Grad Vrgorac.

Drugi čimbenik u analizi biti će onaj demografski. U najvećoj opasnosti su gradovi sa manje od deset tisuća stanovnika. Prema popisu iz 2001. godine, Vrgorac ima 7593 stanovnika. Demografska slika Vrgorca nije povoljna. Naše stanovništvo sve više stari, a sjeverni i zapadni dijelovi Grada su u potpunosti depopulirali.
Možemo zaključiti kako demografski čimbenik nije povoljan za Grad Vrgorac, ali je ipak znatno povoljniji nego u nekim drugim gradovima naše županije, poput Vrlike ili Komiže, stoga vjerojatno neće biti presudan u odluci o rezanju.

Treći čimbenik u analizi je povijesni. Po pitanju ovog čimbenika, Vrgorac stoji najbolje. Radi se o veoma starom hrvatskom gradu. Područje Vrgorca bilo je naseljeno u prapovijesti i kontinuitet naseljenosti možemo pratiti od tada sve do danas. Prema dostupnim informacijama, Vrgorac se prvi put spominje 1419. godine, kad je bio u vlasti humske vlastele. Smatra se da su oni izgradili vrgorsku Gradinu. Tijekom osmanlijske uprave bio je respektabilni kaštel sa predgrađem, a poslije nje postojao je kao središte Vrgorske krajine i granična predstraža sve do današnjih dana. Prostorno gledajući, Vrgorac je najveća lokalna samouprava u županiji i teško je za vjerovati da će nas nekome pripojiti, ne samo zbog površine, već i zbog reljefnih barijera, poput Biokova i Rilića. Urbanitet Vrgorca, kakav takav, postoji odavno, i to će nam teško osporiti.

Četvrti čimbenik je infrastrukturni. Vrgorac je posljednih godina izgubio nekoliko institucija, poput suda i pojedinih državnih ureda. Međutim, u pogledu infrastrukture, Vrgorac stoji bolje od mnogih gradova, te ima i određenu tradiciju pojedinih institucija. Dakle tu je gradska uprava, 28 mjesnih odbora, ured državne uprave, ured za statistiku, katastar, porezna, ambulanta, sudska služba, pošta, vatrogasci, postaja granične i temeljne policije, dvije velike škole, srednja, i osnovna sa 12 područnih škola, sportska dvorana, HEP, Hrvatske vode, Šumarija, osam katoličkih župa itd.
Infrastrukturno gledajući, Vrgorac ne bi trebao imati problema, iako je gubitak suda oslabio našu poziciju.

Peti čimbenik je prostorni. S ovim čimbenikom će imati problema samo brojne male općine koje su stvorene radi uhljebljivanja stranačkih kadrova, a koje su prostorno zaista sitne. Vrgorac ima površinu od 284 km2, sa vrlo raznolikim reljefom, i Grad Vrgorac je ustvari mikroregija sama za sebe. Vrgorski teritorij je manje-više homogen još od 1718. godine (uz iznimku Rašćana koje su pripojene nakon 1945. godine). Zaključujem da Vrgorac ima povoljan prostorni položaj.

Od ovih pet čimbenika, za državu u krizi biti će najvažniji onaj financijski, a na našu nesreću, taj je za Vrgorac najjnepovoljniji. Demografski se još uvijek držimo, iako situacija nije dobra, a što se tiče povijesti, tu smo "najjači". Infrastrukturno smo oslabili posljednih godina, ali još uvijek ne toliko da bi to značajnije ugrozilo naš položaj. Prostorni čimbenik nas ne treba brinuti.

Što će se na kraju dogoditi, teško je ovdje za reći. Sve će ipak ovisiti o činovnicima Ministarstva uprave i odlukama Sabora i Vlade RH. Iako ne želim biti pesimist, bojim se da bi za četiri godine Vrgorac opet mogao biti općina, kao što je bio od 1807. do 1997. godine. Ako se to dogodi, Vrgorac će izgubiti znatna sredstva koja bi se inače ulagala u komunalije i uređenje grada. Međutim, kad malo promislim, sve te silne milijune smo imali proteklih godina, pa opet nismo krenuli naprijed. Štoviše, stagnirali smo.

Ništa, nema druge nego čekati i vidjeti i što će se dogoditi. Nadam se da nećemo izgubiti status Grada Vrgorca i ako ga uspijemo zadržati, neka ovi događaji budu dovoljna pouka našem vodstvu da se napokon probudi i počne raditi.