Nacionalna strategija suzbijanja studentskog pokreta

objavljeno na: www.h-alter.org

Dosad neviđeni studentski bunt u Hrvatskoj od prvog dana je potpuno iznenadio i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Toliko ih je iznenadio da naprosto zapanjuje nesnalažljivost čelnika i činovnika toga ministarstva, koja se u prvim danima blokade sveučilišta najviše očitovala u njihovim, pa u najmanju ruku, nezgrapnim i nekoordiniranim izjavama.
Prvo je glasnogovornik ministarstva Duje Bonacci (poznat kao facebook-činovnik iz anti-matura prosvjeda hrvatskih srednjoškolaca) izjavio kako ga ne interesiraju bune „tamo neke dječurlije koja ne zna što hoće“, da bi koji dan kasnije na konferenciji za novinare, potpuno nespremni i još uvijek iznenađeni ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac dao podršku studentima i istakao kako su traženja „Bonaccijeve dječurlije“ na tragu politike besplatnog obrazovanja koju već pet godina provode on i njegov mentor Sanader. Pa nije valjda da se Vlada RH u kreiranju obrazovne politike okrenula ka savjetima dječurlije koja ne zna što hoće. A još je smješnije govoriti o Primorčevoj i Sanaderovoj strategiji besplatnog obrazovanja kada znamo da 60% hrvatskih studenata danas plaća školarine! Isto tako, kad studentima podršku pružaju Vlada, rektori i profesori onda se postavlja logično pitanje koja to nevidljiva mračna sila vodi ovu državu i onemogućava da se hrvatsko visoko školstvo konačno oslobodi školarina?!
Ministar Primorac je inače poznat kao osoba koja koristi svaku moguću priliku da nam svima ukaže na uspješnost projekta „Zemlja znanja“, njegova čeda kojim želi provesti pravu revoluciju hrvatskog obrazovanja, koje bi na taj način moglo biti konkurentno u Europi. Tako ministar ujutro ugodno ćaska sa diplomantima Veleučilišta u Vukovaru (naravno pred novinarima) i obećava im čuda, da bi poslijepodne svečano poklonio svoju knjigu novoj splitskoj sveučilišnoj knjižnici i na taj način pokazao kako se na sve strane ulaže i gradi. Nakon što su studenti blokirali sveučilišta i uveli svoju upravu, ministra odjednom nigdje za vidjeti, a kad se nakon nekoliko dan pojavio na konferenciji za novinare, na novinarsko pitanje gdje je bio proteklih nekoliko dana i zašto nije došao studentima na blokadu, ministar svisoka odgovara kako on nije mjerodavan za školarine, i da nije htio stvarati vlastiti PR iskorištavajući studente. Međutim svi mi studenti i profesori dobro znamo da je ministar proteklih godina koristio svaku priliku koja mu se pružila da izgrađuje vlastiti PR na studentima, pa su se tako u njegovu prisutstvu otvarali liftovi sa invalidne studente, svečano otvarale menze gdje je prvu porciju pojeo on, i naravno, otvarane knjižnice gdje su njegove knjige imale tu čast da budu prve postavljene na police. Kad sve to imate na umu, onda je vrlo čudna ministrova izjava o nevoljkosti da gradi vlastit PR na studentima. Očito je ta izjava smišljena ad hoc, na licu mjesta, kad se nije imalo što drugo pametno za reći, kao što se na jednak način, ad hoc odlukama i bez ikakve strategije provodi i Bolonjski sustav na našim sveučilištima. Kako drugačije objasniti da četiri godine nakon uvođenja Bolonjskog procesa još uvijek nije određen status prvostupnika na tržištu rada? Nije valjda da se na to zaboravilo? Još su smješnije izjave kako su školarine stvar Sveučilišta, a ne Ministarstva, kad se dobro zna da su Sveučilišta prisiljena uvoditi školarine budući da im Ministarstvo ne osigurava financijska sredstva potrebna za rad. Školarine plaćaju ili studenti ili država, a sveučilišta su u svemu samo posrednik kojemu je čisto svejedno tko osigurava novac.
Međutim, izjave ministra Primorca i njegova glasnogovornika Bonaccija su ništa prema onome što je prvih nekoliko dana izjavljivao državni tajnik Fuchs. Prvo je studentske plenume uspoređivao sa plenumima KPJ, očito ne znajući da kvorum znači većina, a plenum znači svi, da bi potom profesoru Mati Kapoviću bahato prigovorio što daje podršku studentima. E ako to nije komunistička retorika, ne znam što jest! Državni tajnik je potom na studentska traženja besplatnog obrazovanja tvrdio kako bi njegovo uvođenje dovelo do stvaranja vječnih studenata. Kada je svima poznato da je Bolonjski proces onemogućio stvaranje vječnih studenata, ovakva izjava državnog tajnika može se pripisati ili očitom neznanju ili najobičnijoj manipulaciji i podvali kojom želi neupućene građane dovesti u sukob sa studentima. Fuchs je također izjavio kako je oslobađanje od školarina moguće samo ako se taj novac namakne od studentskog standarda, ali da u toj situaciji studenti neće moći jesti za 4.40 kuna, spavati za 3 kune i voziti se besplatno. Svakom studentu je jasno da se radi o laži i obmani. Najosnovniji meni u studentskoj menzi davno je prešao 4.40 kune i danas je za ručak dostojan čovjeka potrebno izdvajati znatno veća sredstva. O izjavi da studenti za spavanje troše 3 kune na noć ne treba posebno ni razglabati, jer svi dobro znamo da prosječne stanarine iznose 1000 kuna, a npr. u studentskom domu u Zadru cijena jednog dana iznosi deset kuna, dok u isto vrijeme u tome domu mjesta ima za samo 200 od 5500 zadarskih studenata. Priče o besplatnom prijevozu su još smješnije, a to najbolje znaju studenti iz Dubrovnika ili Dalmatinske Zagore koji studiraju u Zadru ili Zagrebu, ili slavonski studenti koji studiraju na primorskim sveučilištima koji samo za dolazak na svoja matična sveučilišta plaćaju od 200 do 600 kuna, pa i više!
Sve dosad nabrojano pokazuje kako su u prvim trenucima studentske blokade činovnici MZOŠ-a bili potpuno iznenađeni razvojem događaja. Dosad su mislili kako je Bolonjski sustav ubio svaku studentsku kreativnost i bunt, ali očito su se grdno prevarili. Kako se ova Vlada smrtno boji bilo kakvih demonstracija nezadovoljstva i uvijek umanjuje njihovu važnost, par dana nakon početka studentskog bunta uspjeli su se snaći i počeli su se studentskim buntom baviti na način kako to najbolje znaju – manipulacijom („to je sve maslo oporbe i sve su to komunjare smislile“) i izvrtanjem statistike. No studenti su već odavna shvatili svu prozirnost obrazovne politike naše Vlade. Ministar Primorac je nakon najnovijih događaja na sveučilištima potpuno potonuo u studentskim očima, i ma što on slijedećih dana učinio da suzbije studentski pokret, sramotan odnos prema studentima mi mu dugo nećemo zaboraviti.

student Branko Radonić
(Alternativno) Sveučilište u Zadru