komentiraj (31) * ispiši * #
Plač naših jadnih hrtovaca
ponedjeljak , 20.04.2009.
Zadnjih nekoliko mjeseci otkad je u svijetu zavladala najnovija ekonomska i financijska kriza, neprestano nas na dnevniku HTV-a teroriziraju svojim reportažama o svakom mogućem aspektu te krize. Ispočetka su počeli još nevino, raspravljajući od raspadu američke autoindustrije, ali kad su se tragovi te krize počeli javljati u nas, e onda su se raspištoljili do krajnjih granica.
Prvo su nas svake večeri davili reportažama o malim obrtnicima u Donjim Čačincima i njihovom snalaženju u krizi, i to je još bilo normalno (iako se ono u što su se pretvorili dnevnici u podne subotom i nedjeljom nikako ne može zvati normalnim), ali sad su počeli raspravljati o tome kako kriza utječe na prodaju antidepresiva, pa naokolo intervjuiraju ljude sa redikulnim pitanjima da li zbog krize piju više lijekova. Zatim, neki dan u dnevniku HRT-a je bilo pitanje da li kriza utječe na ovogodišnji Cro-a-Porter! Šteta što to pitanje nisu postavili Modnom Mačku! Prije par tjedana u jednoj emisiji raspravljali su o tome koliko će se ljudi zbog krize iseliti iz Hrvatske u zapadne zemlje u potrazi za poslom. U toj su emisiji našli neku ženu koja je završila gimnaziju i muža koji uređuje interijere i koji zbog krize misle tražiti posao na Novom Zelandu, i to je valjda trebala biti potvrda njihove teorije, ali im je onda neka gospođa iz nekakvog državnog ureda rekla da Hrvati neće iseljavati zbog krize jer mogućnost pronalaženja posla je sada jednaka u Europi i Hrvatskoj i tako im pokopala teoriju. Na kraju tresla se brda, rodio se miš.
Što je slijedeće, reportaža o tome kako kriza utječe na brojnost populacije močvarnih čaplji u Kopačkom Ritu, ili da li je kriza potjerala i onu jednu jedinu morsku medvjedicu iz Jadrana? Kako oni nemaju granica, ne bi me čudilo da sutra odu do nekakvog okupljališta narkomana i pitaju ih kako kriza utječe na njihovo drogiranje, ili da nađu nekakvu babu što skuplja boce i pitaju je da li kriza utječe na broj boca. Mene također zanima kako se u ovoj crnoj krizi snalaze životinje u zoološkom vrtu u Zagrebu. Bilo bi zanimljivo da se pozabave i pitanjem koliko kriza utječe na prodaju crnih čipkastih grudnjaka, i to onih najvećih! I to je informacija koja zavrjeđuje barem tri dnevničke minute.
Kad god rade takve neke reportaže koje nemaju veze s vezom, uvijek nađu nekog tipa kojeg potpišu kao analitičara, ovakvog ili onakvog. Taj obično ima dužnost da plaši narod svojim kvazi-teorijama o krahu bankarskog, financijskog i svakog drugog sustava koji, eto, samo što se nije dogodio. Da se vratim malo na gore spomenute grudnjake, možda bi oni radili reportažu i o tome, ali ne mogu naći analitičare koji se njima bave i to su voljni javno priznati!
Ako je kriza i manjih razmjera, oni su je spremni dovesti do najvećih mogućih razmjera. Koji je njihov poriv za takvo ponašanje ne znam, ali vidim otkad se non-stop govori o krizi narod kao da je poludio. Svi navalili kupovati kao da će sutra smak svijeta. Tko zna kakvi su tu dogovori sa trgovačkim centrima u pitanju.
Ja svaku večer s nestrpljenjem čekam dnevnik da vidim koliku su mi porciju krize za tu večer pripremili i kakva je okusa. Kriza je revnim hrtovcima očito poticaj da pišu sve i svašta, da rade reportaže loše kvalitete, samo da nešto objave. Nazovi-briga pretplaćenih hrtovaca za jadno i obespravljeno građanstvo bila bi smiješna da nije tragična. I ja bih volio kukati sa plaćom od dvadeset tisuća kuna i više, i vjerujem da bi to radio puno uvjerljivije od njih. Da uistinu žele obavljati svoj posao kako treba, onda bi radili reportaže o tome da je Hrvatska u konstantnoj krizi posljednjih trideset godina, od par-nepar dana u bivšoj Jugi, preko pretvorbe i privatizacije u Tuđmanovoj eri do današnjeg duga od 40 milijardi eura. To je tranzicijska priča Lijepe naše. Kriza u našu zemlju nije došla jučer, ona je tu već godinama. A hrtovci izgleda otkrivaju toplu vodu i o krizi su tek sad počeli govoriti. Amerika će se iz krize izvući kad-tad, Europa isto, ali mi ne, jer mi nemamo krizu, mi imamo dug. Posebno me zapanjila činjenica da mi danas imamo vanjski dug od 40 milijardi eura, a susjedna nam BiH „samo“ dvije milijarde! Eto ti tajne našeg „napretka“, opće zaduživanje. To je toliko zahvatilo maha da se plaćanje jednog kredita drugim više uopće kritički ne razmatra. To sigurno ne čine Hrtovci. Tko zna, možda oni i bi, kad im iznad glave ne bi non-stop visjela famozna Hlo, osoba koja je valjala svima vlastima, i koja danas odlučuje o životu i smrti na toj televiziji, naravno u prenesenom značenju (samo ona je sposobna maknuti Latina i Štefanića, te natjerati Bagu da ode, a istovremeno držati Togonala, novinara, malo je reći, upitne kvalitete koji nas sve skupa iritira svojim nesposobnim vođenjem Otvorenog). Da se razumijemo, druge dvije televizije su sto puta gore, ali od njih znam što mogu očekivati, pa me nije briga. HRT bi ipak trebao biti iznad njih, a ne sve više poprimati njihov način rada. Međutim, u zadnje vrijeme od javne televizije mogu očekivati samo jedno; da mi Šprajc svako malo objavi radosnu vijest kako televizijska pretplata opet poskupljuje jedan, dva ili više posto, jer toliko rastu i plaće. Eh, kad bi se i novinarska profesionalnost tako ravnala prema rastu plaća, gdje bi nam bio kraj!
komentiraj (24) * ispiši * #
Koliko držimo do svoje povijesti?
subota , 11.04.2009.
Poznavanje vlastite povijesti bi trebalo biti opća stvar za svakog čovjeka. Nebitno da li se radi o povijesti vlastite obitelji i porodice, grada, pokrajine ili naroda u cjelini. U prošlosti se povijest vlastitog roda i poroda u našem se narodu najčešće izražavala preko pučke predaje i pučkih pjesama. Preko idealiziranih stihova o prošlosti svojih predaka, na neki se način održavao virtualni kontakt između njih i njihovih potomaka.
Ma kako to možda izgledalo čudno, naši stari, uglavnom neuki i polupismeni uspjeli su do najnovijih vremena održati priče i pjesme o određenim ljudima i događajima iz prošlosti. Ponekad su njihova sjećanja jedino što nam omogućuje uvid u neke povijesne događaje, ma kako oni do danas bili idealizirani i mitoizirani. Danas imate naših baka i djedova koji su memorirali neku staru pjesmu ili predaju prije pedeset ili šezdeset godina i dan-danas su je spremni bez problema izrecitirati. Takve stvari koje danas postoje samo u memoriji starijih ljudi je u svakom slučaju vrijedno zapisati ili snimiti. Potpuno je jasno da je između naših mlađih generacija i onih starijih nastao diskontinuitet u načinu života i poimanja svijeta i da će brojna sjećanja nestati skupa sa našim starijim ljudima. Stoga ako katkad čujete svoju baku i djeda da znaju neku pjesmu ili predaju, neka vam ne bude teško poslušati i zapisati što govore. Tko zna koliko to može biti vrijedno za vas i vaše potomke, naravno u ono nematerijalnom smislu.
Tu se postavlja pitanje koliko mi danas poznajemo svoju povijest. Zamislite se u situaciji da morate reći deset smislenih rečenica o vrgorskoj Gradini, ili općenito povijesti Vrgorca nekome svome prijatelju ili gostu. Da li bi se snašli i znali što ćete reći? Bojim se da velika većina ne bi znala ni guknit, a zašto, zato što ih njihovi roditelji nisu učili da drže do svoje povijesti, kao i do bilo koje druge stvari u životu koja im nešto znači. Stoga kad postoji mogućnost da se nešto nauči iz neke knjige, bloga, predavanja ili izložbe, bilo bi dobro da roditelji na to upute svoju djecu. Ako je kasno za roditelje, ne mora biti za djecu. Znam ja da ima pametnjakovića koji smatraju da kultura i povijest nisu bitne sastavnice nečijeg života i takvu nakaradnu filozofiju prenose na djecu. No to zasigurno nije dobro za nikoga, i što se to prije shvati, to bolje za sve.
Ako je neki kulturni događaj u Vrgorcu, na primjer otvaranje izložbe starih fotografija Vrgorca, svaki roditelj koji na to ne pošalje svoje dijete, a za to nema nikakvih objektivnih razloga, nije dobar roditelj. Svaki Vrgorčanin koji svoje dijete bar jednom u životu ne odvede na Gradinu ili Paklinu, čisto radi rekreacije, ako ne već kulture, nije dobar roditelj. Osim ako nam nije u interesu stvaranje nacije polupismenih ljudi, a volim vjerovati da nije tako.
komentiraj (7) * ispiši * #
Nova pravila!
četvrtak , 02.04.2009.Iako sam vam na ovom blogu omogućio da na kulturan i civiliziran način raspravljate o predstojećim lokalnim izborima, kao i o brojnim drugim temama, vi ste tu moju odluku više puta zloupotrijebili i iskoristili ste ovaj blog za vaša međusobna prepucavanja, vrijeđanja drugih, političke obračune i radili ste sve, samo ne civilizirano razmjenjivali mišljenja. Sve to usprkos mojim stalnim apelima da se bavite temama koje sam postavio na blog. Nekima su demokracija i tolerancija očito stran pojam i svojim su primitivnim komentarima zagadili ovaj blog do neprepoznatljivosti.
Zbog toga mi ne dajete drugog izbora nego da odstranim sve ono sa ovoga bloga što se ne uklapa u njegovu osnovnu edukativnu funkciju. Svi komentari iz zadnjih tridesetak izbrisani su sa bloga. Morao sam brisati sve, jer nemam vremena odstanjivati pojedine komentare. Ako želite ponovno komentirati članke, možete, ali samo u skladu sa temama. Također sam izbrisao i tekst o lokalnim izborima, i odsad ću izbrisati svaki komentar koji se ne bude ticao teksta ispod kojeg se nalazi i isto tako, svaki komentar političkog tipa.
Moju ste toleranciju i dobrotu zloupotrijebili i ne zaslužujete bolje. Ispričavam se onima koji su došli na ovaj blog pročitati nešto pametno i razmijeniti mišljenje o nekoj temi, a ostali su praznih ruku i razočarani. Priznajem da sam i sam tome doprinio dopustivši da stvari izmaknu kontroli. Probao sam svima dati mogućnost da se izraze, ali očito to neki nisu shvatili na takav način.
Ako nekome možda smeta ova moja odluka – a šta mu ja tu mogu, biti će ovako i gotovo. Odluku sam donio i proveo. Ovakva striktna pravila će biti provođena najmanje do izbora, a što će biti poslije, vidjeti ćemo. Ako želite raspravljati o vrgorskoj političkoj sceni i izborima, sa strane imate poveznice za dva politička bloga koja i postoje da bi se na njima raspravljalo o lokalnim izborima i politici općenito. Stoga navalite. Za par dana ću maknuti i ovaj tekst i postaviti nekakav povijesne tematike. Više neću ništa objašnjavati, već ću sve što ne bude u skladu sa gore postavljenim pravilima izbrisati.
Svoje komentare vezane uz ovu moju odluku možete ostaviti ispod teksta. Ja ću ih pročitati i imati na umu, i za nekoliko dana skupa sa tekstom izbrisati.
Kome se ovo ne sviđa, neka blog više ne posjećuje, ili na kraju krajeva, neka pokrene vlastiti blog i na njemu uvodi svoja pravila. Tko želi raspravljati o povijesti Vrgorske krajine, dobrodošao je i imati će svaku slobodu izražavanja.
Hvala.
komentiraj (16) * ispiši * #
