Film o Vrgorcu na HRT2

petak , 27.03.2009.

Hvala jednom komentatoru ovoga bloga koji mi je skrenuo pozornost na činjenicu da će danas u 14.10 sati na HRT2 biti prikazan film Zorana Tadića "Pod surom hridi" iz 1973. godine. Film je snimljen u Vrgorcu i ja ga nisam dosad gledao, i moram priznati da jedva čekam. U više navrata sam dosad razmišljao kako doći do filmova o Vrgorcu koji su s vremena na vrijeme snimani, i nema ih puno, kao i privatnih snimki lokalnih ljudi koje se s vremena na vrijeme u nas znaju pojaviti (evo ideja za Gradsko kulturno središte. Nađite takve filmove i lipo ih prikazujte u polivaltentnoj dvorani). Ali teško je do toga doći pa ću s guštom pogledati ovaj film. Nadam se da ćete i vi pa ćemo poslije toga ovdje komentirati.

Vrgoračke novine, br. 7

četvrtak , 26.03.2009.

Zanima me što javno mijenje misli o ovome broju. Što kažete o sadržaju, formatu, općem izgledu? Znam da ima dosta prostora za napredak, ali vjerujem da će s vremenom kvaliteta sigurno biti bolja i bolja. Da li ste se voljni priključiti i surađivati sa nama?
I da samo napomenem, nadam se da vaši komentari opet neće skrenuti u politiku jer to nije tema. Hvala.

Ančićeva kula (2)

petak , 20.03.2009.

Sjećate se kada sam prije mjesec i pol dan na blogu tražio pomoć u lociranju Ančićeve kule u Zavojanima? Tada sam za jednu staru kuću u zaseoku Ančići mislio da je to ta kula, ali ubrzo sam shvatio da to nije to, budući da stil gradnje očito nije isti kao u osmanskih kula u Vrgorcu.
Kada sam prije tjedan dana bio u Vrgorcu opet sam otišao gore i na sreću naišao na jednog starog Ančića koji mi pokazao točno mjesto gdje se Cukarinovićeva/Ančićeva kula nalazi. Nalazi se na izlazu iz zaseoka Ančiči u smjeru zaseoka Bokšići i drugih obližnjih zavojanskih zaseoka. Radi se o dosta velikom zdanju koje je nažalost potpuno u ruševnom stanju, obraslo bršljanom, a okolica je također zarasla u visoku travu i draču. Ta kula, iako ruševna, pokazuje da je obitelj Cukarinovića bila doista bogata obitelj, posebno ako se osim ove kule ima u vidu da je istoj obitelji pripadala i današnja Fratarska kula. Očito su u vrijeme osmanske uprave pripadali uskom sloju vojničke elite koja se, usprkos činjenici što je Vrgorac stalno bio izložen malim graničnim ratovima i čarkama, uspjela obogatiti.
Kako se kula ne bi još više destruirala, potrebno ju je što prije obnoviti i restaurirati, na način kako je to učinjeno u Vrgorcu sa Pakerovom ili Fratarskom kulom. Ova kula u Zavojanima, kao i one u Vrgorcu važan su dio vrgorske kulturno-povijesne baštine i ne smije se dopustiti njezino daljnje propadanje.

Smrt Mlečanima, sloboda narodu!

srijeda , 18.03.2009.

Znate da ja uvijek kritiziram kako naša gradska vlast ne drži dovoljno do naše kulturne baštine, ali evo jutros čitam na stranici Makarske kronike da ima daleko gorih uprava (što me ne tješi). Makarska gradska vlast se tako odlučila obračunati sa obilježjima mrske nam okupatorske mletačke države. Pročitajte njihov naum:

...Makarska vlast provest će odluku Gradskog vijeća i ukloniti mletački stup s Markovim grbom s Kačićevog trga, a umjesto njega bit će postavljen novi s državnim grbom i grbom Grada Makarske. Gdje će biti prebačen postojeći štandarac još nije poznato.

Da je povod stav vlasti da 'okupatorskim obilježjima nije mjesto na centralnom gradskom trgu', o čemu je kada je odluka usvojena govorio vijećnik Zvonimir Galić, potvrdio nam je i gradonačelnik Marko Ožić Bebek najavivši kako će HDZ 'na Kačićevom trgu, kako i priliči, postaviti novi stup s hrvatskim grbom i grbom Grada Makarske'. Investicija će koštati cca 100.000 kuna, a Gradsko poglavarstvo već je dalo zeleno svjetlo za avansno plaćanje.

Podsjetimo, odluka o premještanju štandarca je usvojena u listopadu 2007. Nije 'prošla' uobičajenu proceduru (prethodno o njoj nije raspravljalo Poglavarstvo op.a.), već ju je na samoj sjednici kao dopunu dnevnog reda i s potpisima sedam vijećnika predložio predsjednik kluba vijećnika Zvonimir Galić. Mnogi su ovu inicijativu već tada tumačili kao odmjeravanje snaga unutar HDZ-a koje je poteklo od struje Damira Mendeša. Inače ne baš aktivni Galić održao je tada nadahnuti govor iz kojega je ostala zapamćena rečenica kako 'okupatorskom obilježju s mletačkim grbom nije mjesto kraj Kačićeva spomenika'.

Na odluku Gradskog vijeća, koju je tada uz deset vijećnika vladajuće koalicije podržala i SDP-ova vijećnica Lori Veličković, odmah je reagirala i Zoraida Staničić Demori, koautorica konzervatorske studije po kojoj je planirano premještanje štandarca sa Žbara na Kačićev trg. Staničić je tada oštro osudila izjave makarske vlasti ocijenivši ih anakronima, no i naglasila da je štandarac trebalo vratiti na isto mjesto gdje je nekada bio, na lokaciji gdje se danas nalazi kiosk Tiska jer je tamo bio i premješten nakon postavljanja Rendićevog spomenika. Na izjave struke, kojoj se tada pridružila i Udruga za očuvanje prirodne i kulturne baštine, makarska vlast se, očekivano, nije obazirala.


Ako makarskoj gradskoj upravi uspije ovaj naum, onda mogu slobodno reći da smo došli do ponora. Ne bi da je na trgu postavljena zvijezda petokraka od pet metara, a ne grb države koja je propala prije dvjesto godina. Mogli bi mi Vrgorčani tako bagerima potaracati turske kule, da se ne bi znalo da su prije nas neki drugi vladali ovim krajevima. Ovaj barbarski čin pokazuje opće nepoznavanje povijesti od strane ljudi koji grb i miču. Ne znam što je posrijedi ovdje, politikanstvo ili nečiji ego, ali što god bilo glupo je, kako god to okrenuo.

Kriza je pokucala i na tvoja vrata...

utorak , 10.03.2009.

Dočekali smo i to, svjetska ekonomska kriza zbog koje Obama ne spava noćima, pokucala je i na naša vrata i neki nas zloguki proroci već plaše kako je samo pitanje časa kada ćemo ostati sa gaćama na štapu i tako radosno izaći na izbore za lokalnu samoupravu.
Nakon što se narod prepao da će početi ostajati bez radnih mjesta, stanova pod hipotekom i druge imovine, naša je svemoguća Vlada, kao i uvijek, našla pravo rješenje u pravi čas – apelirala je na savjest maturanata da ne idu na maturalce u Prag, Barcelonu ili Atenu, već da svoje zadnje srednjoškolske dane provedu bančeći po Plitvicama, Varaždinu ili Opatiji. Naravno maturanti su jedva dočekali da svoje materijalne resurse stave u službu domovine im Hrvatske, i već potpisuju peticije u kojima od svojih ravnatelja traže da se ukinu putovanja na razne belosvetske destinacije, i da se organiziraju maturalci u područja pod posebnom državnom skrbi. Trenutno su top destinacije Glina, Benkovac i Obrovac, a oni bolje stojeći će u brdsko-planinske gradove poput Imotskog ili mog Vrgorca.
I kad čovjek pomisli da je sve vidio i čuo i da sve zna o maturantima, oni nas ovako ugodno iznenade. Nikad ne bih pomislio da svi ti silni mladi ljudi, koje navečer često viđamo u parkovima kako sjede na zidićima i opijaju se, te razbijaju gradsku imovinu ili tuđe glave, imaju tako izražen osjećaj domoljublja. Ali zašto da se tome i čudimo, kada znamo da je za takav istančan osjećaj za potrebe društva vjerojatno zaslužan uspješno proveden projekt „Zemlja znanja“. Preko njega su deseci tisuća mladih ljudi u ovih nekoliko godina dobili ispravne odgojne smjernice koje ih upućuju na daljnji život i uspješnu izgradnju demokratskog hrvatskog društva.
Mladi se danas uče kako su u bivšem režimu mnogi glupani i neradnici ulazili u Komunističku partiju i preko nje dobivali posao za koji nisu bili ni blizu kompetentni, a često su se radna mjesta stvarala isključivo za podobne partijske drugove. Tako se to radilo nekad i Jugoslavija je zbog tog političkog nepotizma propala. Mi danas znamo bolje, pa ulažemo u znanje i promoviramo filozofiju „jednake šanse za sve“ i filozofiju „znanje na prvom mjestu“. Nema više provlačenja i varanja. Hrvatice i Hrvati, ovo je sada demokracija!
Kada srednjoškolac ili srednjoškolka, moralno odgojen i domoljubno usmjeren izađe iz srednje škole, on ili ona imaju priliku upisati jedan od svjetskih priznatih hrvatskih sveučilišta. O da, naša su sveučilišta priznata u svijetu, posebno zbog kvalitetno provedenog Bolonjskog procesa čemu nam se dive i znanstvenici sa Harvarda i MIT-a. Evo Sveučilište u Zagrebu je na visokom 1912. mjestu u svijetu, a meni osobno najdraže sveučilište, ono u Zadru popelo se na čak 2266. mjesto, dok je Splitsko na 3798. mjestu! Ostala naša sveučilišta nisu uvrštena na listu, jer su toliko odlični, da su van konkurencije.
Naravno u svemu ovome ima još dosta mjesta za napredak. Naša Vlada ne širi demagogiju da je najbolja i najkvalitetnija, oni znaju da su tu da služe narodu, pa se ne busaju u prsa otvaranjima nezavršenih cesta, vodovoda ili pročišćavača otpadnih voda. Čak je i Andrija Hebrang priznao da smo po korupciji iza Namibije i dao je uvjerljive argumente za to kazavši kako je Namibijom kao kolonijom upravljala uređena država Njemačka, a Hrvatskom su upravljali komunisti i da će proći još puno godina dok ne dostignemo Namibiju! Neki bi se zbog toga pobojali za hrvatsku budućnost, ali ja se korupcije ne bojim, kao ni krize. Pitate se zašto? E pa zato što sam iz visokih vladinih izvora doznao kako je posebna vladina delegacija trenutno na pregovorima sa izaslanstvom Uskrsnog zeca, te ga pokušava nagovoriti da djeci za Uskrs donosi isključivo „Kupujmo Hrvatsko“ darove, jer prema izračunima Ekonomskog vijeća, time ćemo skupiti dovoljno deviza za masu planiranih kapitalnih projekata. Jedan od tih nije Pelješki most, koji neće biti izgrađen novcima iz proračuna, već je Radimir Čačić neki dan rekao kako će most biti izgrađen uz pomoć Duha Svetoga, time nenamjerno otkrivši Vladine namjere da puca visoko i pregovara sa najvišom mogućom instancom, onom nebeskom, sve u svrhu napretka hrvatskog i svih drugih naroda i narodnosti drage nam domovine. Sad nas ništa ne može zaustaviti. Idemo dalje, braćo i sestre!

B. R.
student, po uspješnosti 2266. svjetskog sveučilišta

Sretan Dan žena!

nedjelja , 08.03.2009.

DRAGE NAŠE VRGORČANKE, ŽELIM VAM SRETAN DAN ŽENA I ŠTO MANJE SPOLNE NEJEDNAKOSTI I DISKRIMINACIJE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU!

Otvoreno pismo o stanju u medijima

subota , 07.03.2009.

Hrvatska akademska udruga Split-čovjek nadasve
Građansko-etički forum Hrvatske


„O, zemljo moja, ti si kao bara,
Kad koja glava iz mulja izviri,
Ne viri dugo. Ima tko se stara
Da dotučena zauvijek se smiri“
Dobriša Cesarić


Zahvaljujući medijima živimo u dezinformacijskom a ne u informacijskom društvu, krasi nas poluobrazovanost a ne izvrsnost znanja.
Naš medijski prostor ispunjen je zabrinjavajućim događanjima. Najjača pera našla navodno rade a ipak ne rade, drugi su dobili otkaze, treći se boje za radna mjesta (tehnološki višak??), a neki su mediji „ugašeni“. Podobni i poslušni šefovi redakcija moraju biti oprezni što i kako objaviti u skladu s mišljenjem gazde. Potrebno je održavati privid postojanja demokracije i slobode. Povremeno bljesnu kritičnost, i otvorenost. Međutim, redakcije su ipak prošle svojevrsnu Luciferovsku „dresuru“ – naučile su koga se i kada smije bez posljedica ugristi, a kada zbog ugriza pada glava.
Što se tiče sadržaja u medija (čast pojedinim) malo je reći da proizvode karcinogeno smeće. Deponij za to smeće smo nažalost svi mi. Hrvatska na ovaj način postaje velika Big Brather kuća. Tko je režiser, suvišno je spominjati ime. Zna se! „Veliki brat“ ima svoje uhode na svakom koraku koje odrađuju poslove za imidž dotičnoga. To je čovjek sa stotinu lica, zapravo bezličan!
Sve je očitije da umreženost medija, korupcije i kriminala više nije samo pitanje recepcije građanstva nego naša stvarnost. Neki mediji su bilteni određene politike i za njih su rezervirane prve stranice, naslovnice, udarni termini u elektronskim medijima. Njihova je zadnja u javnoj raspravi o bilo kojem pitanju.
Među sluganske medije svakako treba ubrojiti izdanja EPH-a, Vjesnik, Hrvatsku televiziju tako da bi slijedeće javne prosvjede trebalo organizirati upravo ispred tih redakcija. Zbog nekih emisija „Nove“ kao i „RTL-a“ trebalo bi podignuti optužnicu za sustavno obezvrjeđivanje moralnih i duhovnih vrednota. Nudi nam se jednoumno politikantstvo, žutilo, senzacionalizam, crna kronika. Mediji su, svatko na svoj način grobari demokracije, kritičke misli, morala i etičnosti. Suodgovorni su ne samo za budućnost države nego za opstanak naroda.
Na djelu su i grijesi propusta – odgovornost za neizrečeno, nespremnost da se događaji i problemi nazovu pravim imenom te da se umjesto kućnim ljubimcima i grudima „zvjezdica“ više prostora posveti promoviranju načela demokratske, socijalne i pravne države.
Mediji mladima nude uglavnom zabavu, iluziju da se bez rada i sposobnosti postaje „zvijezda“, športsko ne navijanje nego divljanje, sijanje mržnje uz neizostavnu „žuju“. Tamo gdje naši mladi dođu kao navodni sportski navijači često nas predstavljaju samo kao divljake s Balkana.
Mediji se ponašaju kao da im je Svevišnji pamet pomrsio jer nas vode s pokličem: Idemo dalje, a nalazimo se pred provalijom. A pojedinci kao psi laju na mjesec, a on ni kriv ni dužan samo je na svom je zadatku. Mislim na mjesec!
Ispunjavaju li vjerske zajednice svoj zadatak i mandat proročke riječi! Zabrinjava samo povremeni šapat umjesto upornog prozivanja odgovornih kada je u pitanju ne samo interes crkvenih zajednica i duševno zdravlje mladih nego još više kada je u pitanju sam opstanak naroda. Stoluje li i neki drugi „Veliki Brat“ unutar tih zajednica? Dobro je i prisjetiti se: „Budete li vi šutjeli dok narod propada kamenje će progovoriti!?“
Mi smo prvaci svijeta! Orilo se posljednjih dana diljem Lijepe naše. Kada je u pitanju kolektivno ludilo i zanemarivanje duhovnog zdravlja nacije to je potpuno točno.

Predsjedavajući GEF-a
Don Ivan Grubišić

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>