Otvoreno pismo o stanju u medijima

Hrvatska akademska udruga Split-čovjek nadasve
Građansko-etički forum Hrvatske

„O, zemljo moja, ti si kao bara,
Kad koja glava iz mulja izviri,
Ne viri dugo. Ima tko se stara
Da dotučena zauvijek se smiri“
Dobriša Cesarić

Zahvaljujući medijima živimo u dezinformacijskom a ne u informacijskom društvu, krasi nas poluobrazovanost a ne izvrsnost znanja.
Naš medijski prostor ispunjen je zabrinjavajućim događanjima. Najjača pera našla navodno rade a ipak ne rade, drugi su dobili otkaze, treći se boje za radna mjesta (tehnološki višak??), a neki su mediji „ugašeni“. Podobni i poslušni šefovi redakcija moraju biti oprezni što i kako objaviti u skladu s mišljenjem gazde. Potrebno je održavati privid postojanja demokracije i slobode. Povremeno bljesnu kritičnost, i otvorenost. Međutim, redakcije su ipak prošle svojevrsnu Luciferovsku „dresuru“ – naučile su koga se i kada smije bez posljedica ugristi, a kada zbog ugriza pada glava.
Što se tiče sadržaja u medija (čast pojedinim) malo je reći da proizvode karcinogeno smeće. Deponij za to smeće smo nažalost svi mi. Hrvatska na ovaj način postaje velika Big Brather kuća. Tko je režiser, suvišno je spominjati ime. Zna se! „Veliki brat“ ima svoje uhode na svakom koraku koje odrađuju poslove za imidž dotičnoga. To je čovjek sa stotinu lica, zapravo bezličan!
Sve je očitije da umreženost medija, korupcije i kriminala više nije samo pitanje recepcije građanstva nego naša stvarnost. Neki mediji su bilteni određene politike i za njih su rezervirane prve stranice, naslovnice, udarni termini u elektronskim medijima. Njihova je zadnja u javnoj raspravi o bilo kojem pitanju.
Među sluganske medije svakako treba ubrojiti izdanja EPH-a, Vjesnik, Hrvatsku televiziju tako da bi slijedeće javne prosvjede trebalo organizirati upravo ispred tih redakcija. Zbog nekih emisija „Nove“ kao i „RTL-a“ trebalo bi podignuti optužnicu za sustavno obezvrjeđivanje moralnih i duhovnih vrednota. Nudi nam se jednoumno politikantstvo, žutilo, senzacionalizam, crna kronika. Mediji su, svatko na svoj način grobari demokracije, kritičke misli, morala i etičnosti. Suodgovorni su ne samo za budućnost države nego za opstanak naroda.
Na djelu su i grijesi propusta – odgovornost za neizrečeno, nespremnost da se događaji i problemi nazovu pravim imenom te da se umjesto kućnim ljubimcima i grudima „zvjezdica“ više prostora posveti promoviranju načela demokratske, socijalne i pravne države.
Mediji mladima nude uglavnom zabavu, iluziju da se bez rada i sposobnosti postaje „zvijezda“, športsko ne navijanje nego divljanje, sijanje mržnje uz neizostavnu „žuju“. Tamo gdje naši mladi dođu kao navodni sportski navijači često nas predstavljaju samo kao divljake s Balkana.
Mediji se ponašaju kao da im je Svevišnji pamet pomrsio jer nas vode s pokličem: Idemo dalje, a nalazimo se pred provalijom. A pojedinci kao psi laju na mjesec, a on ni kriv ni dužan samo je na svom je zadatku. Mislim na mjesec!
Ispunjavaju li vjerske zajednice svoj zadatak i mandat proročke riječi! Zabrinjava samo povremeni šapat umjesto upornog prozivanja odgovornih kada je u pitanju ne samo interes crkvenih zajednica i duševno zdravlje mladih nego još više kada je u pitanju sam opstanak naroda. Stoluje li i neki drugi „Veliki Brat“ unutar tih zajednica? Dobro je i prisjetiti se: „Budete li vi šutjeli dok narod propada kamenje će progovoriti!?“
Mi smo prvaci svijeta! Orilo se posljednjih dana diljem Lijepe naše. Kada je u pitanju kolektivno ludilo i zanemarivanje duhovnog zdravlja nacije to je potpuno točno.

Predsjedavajući GEF-a
Don Ivan Grubišić