Super Sanader je spasio stvar!

Hvala ti Bože na našem premijeru! Da nema te duše od čovjeka naprosto ne znam kako bi naša država mogla egzistirati! Zahvaljujući premijeru idemo šestom brzinom naprijed i ne vidi nam se kraj. Europo stižemo!!! Kad čovjek pomisli da taj svetac od čovjeka ne može učiniti još jedno dobro djelo on nas sve iznenadi. Sinoć kad smo na dnevniku čuli katastrofalnu vijest da je Zagrebačka banka odlučila od nove godine podići kamate, naša šopingholičarska nacija skoro je počela organizirati masovna samoubojstva i padati u opći delirij. Bio je to šok zbog kojeg nismo što ćemo sutra. Hoćemo li uspjeti plaćati rate za stan, leasing za auto? Da li ćemo imati novca za litru mlijeka i koricu kruha!? Stvorilo se u tren milijun pitanja na koje nismo znali odgovor. Ali, hvala bogu bojazan za sutrašnjicu nije dugo trajala. Na scenu je izašao naš premijer i riješio stvar. Navodno je toliko pritiskao i preplašio tu zlu kapitalističku Zagrebačku banku da ona nije imala izbora nego da popusti pred tolikom navalom karizme, i odgodi dizanje kamata za neko neodređeno vrijeme. U ovom slučaju uopće nije bila važna zarada ili gubitak banke, jer nakon što je Ivo rekao odlučno NE, bankarima su zadrhtale ruke i noge i nisu imali izbora nego da se zavuku u mišju ruku i popuste. Neki zli ljudi su optuživali premijera kako je ukrao Božić, ali to je samo bilo taktika jer je Ivo zapravo spasio Novu godinu, i tko sad može išta reći protiv njega!?
Ova zadnja premijerova intervencija je samo jedna od mnogih u zadnjih nekoliko mjeseci kojima je obradovao naciju. Još lani je ministar Šuker uvjeravao sindikate učitelja i profesora kako nema novca za povećanje plaća, a sutradan ga je demantirao doktor Ivo rekavši kako ima novca, i da on ne zna od koga su novinari čuli da nema. Ministar Primorac kaže da će svi dobiti besplatne udžbenike, neki počnu negodovati, a onda nastupi Ivo i riješi situaciju naredbom nestašnom ministru kako siromašnima ne smije naplaćivati knjige, nego samo bogatima. Pa smo prvo bili zemlja sigurna od kriminala, da bi ubrzo odletjeli ministri unutarnih poslova i pravosuđa. Za sve to je zaslužan naš Ivo. Međutim to nije sve!
Vrla Jadranka kaže kako možda još ima kakav topnički dnevnik koji nije poslan Haagu, javnost se uzbudi, a Ivo nas sve smiri svojom izjavom kako nema više nijedan dnevnik koji nije poslan u Nizozemsku. Policija pohapsi aktiviste i organizatore prosvjeda „Stegnite vi remen bando lopovska“ i optuži ih za tko zna što, ali pazite, nije to mogli proći tek tako, Ivo je i ovaj put intervenirao, i spasio aktiviste od zle policije, jer on naravno vjeruje u svačije pravo na slobodno izražavanje. Pa je onda nahrupila financijska kriza i mi se Hrvati brže-bolje pobojali kako nećemo imati novca za Pelješki most i da nećemo još dugo fizički povezati oba dijela Lijepe naše, nedosanjani san naših djedova. Međutim sve nas je smirio doktor Ivo rekavši kako ćemo ga ipak graditi, ali nešto sporije, i ne samo to, biti će love i za dovršetak tunela Sv. Ilije i tunel Ravča - Drvenik.
Pa smo onda neko vrijeme trebali stezati remen, pa je ispalo da Ivo nije mislio ozbiljno, pa smo neko vrijeme bili u banani, pa opet ispalo da nismo.
Mi ludi Hrvati cijelo vrijeme blesavo paničarili, ali hvala Bogu da imamo ovakvog premijera koji je uvijek znao stati na loptu i trezveno sagledati situaciju. E moj Ivo, što bi mi bez tebe!?