Koliko nisko možemo pasti?

Vrgorac je sa drugim gradovima dosta slabo povezan autobusnim i drugim linijama pa možemo slobodno konstatirati kako je Vrgorac slijepo crijevo Zabiokovlja. Uz ukidanje više vrgorskih gradskih institucija, slaba povezanost sa drugim gradovima je druga veća prepreka u razvoju Grada. I kad pomislim da ne možemo pasti niže od ovog, najnovija odluka Prometa Makarska o ukidanju nekih ruta uslijed poskupljenja benzina me navela na revidiranje toga stava.
Naime, jutarnja ruta Vrgorac-Split u 5 sati je ukinuta i od jučer vrgorski putnici koji polaze iz Vrgorca u 5 sati moraju presjedati u Makarskoj u 6 sati u autobus koji ide preko Splita u Zagreb. Drugo, ruta iz Splita za Vrgorac u 10.15 je također ukinuta i odsad autobus ide u deset sati u Makarsku odakle vrgorski putnici opet moraju presjedati.
Najnovija odluka uprave Prometa Makarska iznenadila je i vozače, tako da je jučer ujutro Prometov vozač iz Vrgorca na brzinu brifirao vozača koji nas je vozio u Split o čemu se radi i obavijestio ga je da mora svratiti i u Bašku Vodu po putnike.
Zahvaljujući toj najnovijoj promjeni, Prometov autobus jutros u Split nije došao u 7.15 sati kako je to uobičajeno, već točno u 7.51 sat.
Kako sam naglasio u jednom od prošlih tekstova na temu autobusnih karata, ja shvaćam da autobusne tvrtke djeluju prema ekonomskoj računici, ali me stvarno čudi kako tijela lokalne samouprave ne čine ništa (ili možda čine, ali očito nedovoljno) da ublaže ove drastične rezove koji se tiču ukidanja institucija i sve lošije povezanosti sa drugim gradovima, a koje sve više utječu na normalan život i rad Vrgorčana. Jedna promjena ne znači puno, ali jedna po jedna malo pomalo doprinosi općem umrtvljenju općeg, društvenog i gospodarskog života Vrgorca.
I na kraju da rezimiramo: gubimo sud, gradski kolodvor već odavno ne koristi ničemu, pošta radi do podne, izgubili smo ured za gospodarstvo i ured za obranu, autobusne linije se revidiraju i ukidaju, pa se postavlja logično pitanje – koliko nisko možemo pasti!?