Razoružavanje talijanske vojske u Vrgorcu u rujnu 1943. godine

Prije dva dana navršila se 64. obljetnica kapitulacije fašističke Italije u Drugom svjetskom ratu. 8. rujna 1943. godine Veliko fašističko vijeće u Rimu je sa vlasti svrglo fašističkog diktatora Benita Mussolinija, a Italija je promijenila stranu, napustila Njemačku i Japan i prešla zapadnim Saveznicima (Britancima i Amerikancima). U Dalmaciji su slijedećih dana njemačke i ustaško-domobranske jedinice na brzinu osvajale talijanske garnizone i zarobljavale talijanske jedinice (dojučerašnje saveznike), budući da su bili svjesni da će isto činiti i partizanska vojska koja se u nekoliko dana dobro naoružala talijanskim oružjem (partizani su u nekoliko dana osvojili Makarsko primorje, Omiš i Split, ali su se uslijed njemačke ofanzive morali povući). Negdje su Talijane zarobili jedni, negdje drugi. Blokadu i osvajanje talijanskog garnizona u Vrgorcu izveli su domobrani. U mojoj se arhivi nalazi nekoliko objavljenih prijepisa originalnih izvještaja vezanih za razoružavanje talijanske vojske u Vrgorcu 1943. godine. U ovom tekstu ću citirati dijelove najzanimljivijeg i najdetaljnijeg. Radi se o izvještaju kotarske Ispostave Vrgorac Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH u kojem je opisano na koji se način provelo razoružavanje Talijana u Vrgorcu (Napominjem da su moguće gramatičke greške u citiranom tekstu namjerno ostavljene kao dio originalnog izvještaja, a ne kao rezultat moje pogreške).
Dana 8. rujna t.g. oko 22 sata doznalo se je, da je Italija sklopila primirje sa Anglosasima. Isti čas zapovjednik ovdašnje I. bojne satnik Maltarić, organizirao je domobranske postrojbe i napravio jak i čvrst obruč oko cielog Vrgorca. Kad je sve bilo organizirano i postavljeno svak na svoje mjesto, zapovjednik satnik Maltarić u društvu sa potpisanim, zatražio je od Zapovjednika Talijanske vojske u Vrgorcu, predaju oružja. Dolazak Maltarića i potpisatog u talijansko zapovjedništvo, jako ih je iznenadilo. Talijani su upravo bili spremni za bjegstvo, jer su svi bili pod ratnom spremom. Pred zapovjedničtvom čekala su ih 3 kamiona koje im je poslala Divizija iz Metkovića
Prema već dobivenim uputama satnik Maltarić postupio je prema Talijanima na uljudan i dostojan način. Zapovjednik Talijanske posade pošto je već uvidio, da je brzom i energičnom odlukom satnika Maltarića iznenađen i opkoljen, molio je da se pusti sa vojskom u Metković bez oružja, samo da ne padne u ropstvo. Na ovo je dobio odgovor, da je njegov Kralj i Car potpisao primirje sa našim neprijateljima, te prema tome, od ovog su časa naši zarobljenici. Poslije ovakvog odgovora, Zapovjednik Talijanske vojske prišao je našem satniku Maltariću, koga je pozdravio i ujedno se predao sa svojom vojskom.
Zapovjednik Maltarić odredio je mjesto na kojem se ima izvršiti predaja oružja. Predaja oružja usliedila je odmah, ali je u jednom momentu jedan talijanski nadporučnik povikao „Talijani oružju“. Naš zapovjednik također je viknuo „Ustaše i domobrani oružju“. Poslije ovog nastala je pucnjava na obe strane. Do prekida vatre je došlo poslie desetak minuta, nakon što su Talijani ponovno odbacili oružje. U ovoj borbi na našoj strani poginuo je jedan zastavnik, a na talijanskoj strani, 2 poginula i 6 ranjenih.
[…]
Zapljenom oružja od Talijana, znatno je povećana odbrana Vrgorca. Ova je oblast sa velikim strahom pratila razvitak posljednjih događaja, a naročito padom Zadvarja, u ruke partizana.Oblast je tražila pojačanje odbrane Vrgorca, pa je sa osobitim naišla na puno razumijevanje kod g. pukovnika Šimića koji je odmah poslao nešto više od 200 ljudi a oružje smo dobili od Talijana.
Nakon domobranskog osvajanja mjesta partizani su osobama iz ustaške vlasti prijetili i tražili da se grad preda njima. U citiranom izvješću predstojnik kotarske ispostave objašnjava kako je "riješen" taj problem.
...Na dan 26 rujna t.g. pozvati su u uredovnicu ove Kotarske izpostave svi oni građani, koji imaju nekoga od svojih u partizanima, te je održan sastanak, na kojem je bio osim potpisatog i naš zapovjednik domobranstva satnik Maltarić. No ovome sastanku traženo je, mogućnost kontakta onih obitelji sa svojima u šumi, da im pišu, da se slobodno povrate svojim kućama, jer da se sve što su činili baca u zabora. U koliko ovo pak ne bi uspjelo, već bi i dalje njihovi članovi ostali u šumi, onda bih vlast u slučaju na i najmanjeg oružanog napada partizana na Vrgorac, ovih prisutnih 47 osoba strijeljala.
Vrgorac je u rukama vlasti NDH i njemačke vojske ostao još punu godinu dana (do 24. listopada 1944.), kad ga napuštenog od Nijemaca osvajaju partizanske jedinice.