POVIJEST VRGORSKE KRAJINE (od prapovijesti do 1690. godine)

Područje Vrgorca bilo je naseljeno i u prapovijesti, čemu svjedoče prapovijesni arheološki nalazi iz Oraha i Banje, te niz gomila koje se nalaze raštrkane po Vrgorskoj krajini. Tijekom rimskog vremena u okolici Vrgorca stanovalo je ilirsko pleme Daorsa, a kroz današnji Vrgorac prolazio je i jedan odvojak rimske ceste Salona-Narona. Nakon pada Rimskog carstva, na ovom području se izmjenjuju razni osvajači: Goti, Bizantsko Carstvo i na kraju Slaveni. Nakon doseljenja Hrvata u 7. stoljeću, počinju se stvarati njihove prve kneževine. No na području između rijeka Cetine i Neretve, što znači i u Vrgorcu je područje Paganije, gdje živi Pogani, a nekoliko stoljeća poslije Vrgorac pripada Neretvanskoj kneževini. Neretvani, međutim, prema novim istraživanjima i mišljenjima, nisu bili Hrvati, ali su se tijekom stoljeća asimilirali. Car-pisac Konstantin VII Porfirogenet u svome djelu De Administrando imperio (O upravljanju Carstvom)kaže kako se Neretvanska kneževina sastoji od tri župe: Mokro, Dalen i Rastok. Ova zadnja prostirala se na području Vrgorske krajine, ali i šire. Budući sa su Neretvani bili dobri borci, uspjeli su natjerati i Veneciju da im plaća danak, ali to je trajalo samo do 1000. godine, tj. do osvajanja mletačkog dužda Petra Orseola, koji je natjerao Neretvane da priznaju njegovu vlast. Od tada do turskog osvajanja Vrgorac pripada raznim vladarima. Čas je pod vlašću Hrvatske, čas Raške, i na koncu Bosne. Tijekom tog razdoblja krajinom su vladali i Kačići, te Bizant (1167-1180.) Prije, ali i poslije vladavine bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, Vrgorcem, tj. Gorskom župom upravljala je humska vlastela Jurjevići-Radivojevići, a smatra se da su Jurjevići izgradili vrgorsku tvrđavu. Oni su vladali Vrgorcem gotovo do kraja 15. stoljeća, za vrijeme nekoliko bosanskih vladara i vlastelina (Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Stjepan Ostoja, Stjepan Vukčić Kosača). Između 1471.-1474., Vrgorac je pao pod Turke. Usprkos stalnim represijama osvajača, većina je stanovništva Vrgorske krajine ostala vjerna katoličkoj vjeri, a obitelji islamske vjere su bilo vrlo rijetke. One su se u Vrgorac uglavnom doseljavanje radi nekog činovničkog posla. Razdoblje turske vlasti vrijeme je velikih migracijskih gibanja, koje su također obuhvatile i Vrgorsku krajinu. Mnogo se njenog stanovništva počinje iseljavati prema Makarskoj i primorju, te otocima, dok se u krajinu uglavnom doseljava stanovništvo iz dijelova zapadne Hercegovine. Jedno od težih razdoblja bilo je ono za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.) između Osmanskog carstva i Mletačke republike. Tada je krajina poharana, a u tom ratu je ranjen i Hasan-aga Arapović, turski veleposjednik koji je vladao dijelovima Imotske krajine, i tad je nastala narodna pjesma "Hasanaginica" za koju se smatra da je prenoćila u Kokorićima, u kući serdara Ante Pervana Prže. Budući da je nakon rata Vrgorac opustio, Turci na sve načine pokušavaju dovesti novo stanovništvo, tako da se tada u krajinu doselilo i nešto muslimanskih i pravoslavnih obitelji. Iz turskog razdoblja u Vrgorcu je ostalo sačuvano sedam turskih kula. Najveća je gradina, koja je postojala i prije Turaka, ali oni su je uredili, zatim kula Dizdarevića itd. U govoru vrgoračkog stanovništva ostalo je više turcizama, tako se na primjer ljudi još i danas dijele po komšilucima.