Princeza ratnica

31.10.2006., utorak

Pomolimo se....

- 00:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.10.2006., srijeda

Ah...

Plesali smo... Đuskali se, malo sami, malo u paru, pa opet malo sami... Onda me priljubio uz sebe, obgrlio jednom rukom, čvrsto stisnuo i.... ...i... ...i podigao me tako da su mi vrhovi prstiju bili 10 cm iznad tla. Jednom rukom! Savršeno! A tek kad se moram propet na prste da ga ljubnem... ah... divota...

- 23:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.10.2006., nedjelja

Zimnica ala Ksena

Heh, upravo sam izribala 40-tak kila zelja... za kiselit... Da, mi to još radimo... Ali nije u tome poanta. Poanta je u tome da to inače radi tata, uz maminu pomoć. On je meštar , on zna, on važe i računa postotke koliko soli, vode, zelja i gljivica sa smrdljivih nogu treba ubacit u bačvu. Kako sve to natiskat između cijelih glava te kako na kraju namaknut kamenčugu koja će to sve dobro pričepit i sprešat. No, kako godine nose svoje, tako ni tata nije što je nekad bio. Otišla forca a ostao prkos. Vidjevši njega i mamu kako se spremaju uhvatit u koštac s tim silnim glavicama, odlučila sam ih pitat treba li im pomoć, očekujući glatki odbijanac. Naime, mama bi možda još i pristala, al stari, nema šanse. Jer, em je on meštar, em se radi o meni. Njegovoj “omiljenoj”. Međutim, opet sam naučila kako ne valja pretpostavljat stvari, osobito kad se pretpostavlja nešto loše o nekome drugome. Na moje pitanje mama se malo nećkala dok se stari spremno odazvao , postavio me kod ribeža te održao kratko predavanje s pokaznom vježbom (*) o ribanju zelja u kućnoj radinosti. Izostavio je sva uobičajena puhanja, frktanja, kolutanja očima, otrovne komentare i podbadanja. Pitam se jel bio takav zato što je ostario i onemoćao ili zato što je bolestan ili se, jednostavno, s godinama smekšao i postao čovječniji? Kako god bilo, ja sam zadovoljna viđenim... (*) Tkogod i Kramer, ovo je za vas...

- 00:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.10.2006., četvrtak

5 do 12...

Alea iacta est! Datum je određen: 31.10.2006. A bome i vrijeme: 13h. Ako ću se ravnat po grču u želucu i crijevima , može ravno bit i prekosutra. Kako će onda bit za 12 dana, neću ni razmišljat... Ako preživim, pričat ću vam... Pozdrav od, nadam se još samo nakratko studentice, Ksene!

- 16:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.10.2006., ponedjeljak

Netko to od gore vidi sve...

O Bože... Ti valjda znaš šta radiš... Ti imaš bolji pregled... Legendo. Ali iz mojeg tupog ugla, izgleda gusto... O Bože... zapelo je negdje...

- 09:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.10.2006., utorak

Do raja i natrag...

Bila sam ovaj vikend na Velebitu. Drugi put u životu. Svakako se nadam da ne i zadnji... Baza nam je bio planinarski dom Ravni Dabar iz kojega smo radili izlete po okolici. Posebno me impresionirao vrh Visibaba s kojega puca pogled na more (Pag, Rab, Susak te još mnoštvo drugih otoka) i, naravno, Silbu! S druge strane otvara se pogled po Velebitu, zelenom moru šume iz kojega, kao otoci, vire “kukovi”, glomazne, bijele stijene. Kao da sam bila na krovu svijeta. Rekla sam Bogu: Ako me želiš uzet, sada je pravi trenutak. Mogla bih sad još trkeljat o ljepotama i pogledima i prirodi i vremenu i kako je to sve zakon, ali riječi jednostavno nisu dovoljne za opisati ono što se doživi na tom svetom mjestu. Jedan kolega bloger, napisao mi je: “često vidim iskru u očima kad moji pričaju o brdima, bilokakvim. mislim da si i ti isto takva :) “ Potpuno je u pravu. Neka mi netko spomene Velebit, ne da će mi oči zaiskrit, već će se napunit suzama, a pogled će otić u daljinu čeznući za idućim susretom... - 00:35 - Komentari (4) - Isprintaj - # << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>