Bila sam ovaj vikend na Velebitu. Drugi put u životu. Svakako se nadam da ne i zadnji...
Baza nam je bio planinarski dom Ravni Dabar iz kojega smo radili izlete po okolici.
Posebno me impresionirao vrh Visibaba s kojega puca pogled na more (Pag, Rab, Susak te još mnoštvo drugih otoka) i, naravno, Silbu! S druge strane otvara se pogled po Velebitu, zelenom moru šume iz kojega, kao otoci, vire “kukovi”, glomazne, bijele stijene. Kao da sam bila na krovu svijeta. Rekla sam Bogu: Ako me želiš uzet, sada je pravi trenutak.
Mogla bih sad još trkeljat o ljepotama i pogledima i prirodi i vremenu i kako je to sve zakon, ali riječi jednostavno nisu dovoljne za opisati ono što se doživi na tom svetom mjestu.
Jedan kolega bloger, napisao mi je: “često vidim iskru u očima kad moji pričaju o brdima, bilokakvim. mislim da si i ti isto takva :) “
Potpuno je u pravu. Neka mi netko spomene Velebit, ne da će mi oči zaiskrit, već će se napunit suzama, a pogled će otić u daljinu čeznući za idućim susretom...
- 00:35 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|