Neki dan, u pauzi između pisanja diplomskog, odlučila sam malo pročistit svoj Inbox. Skužila sam da u njem ima preko 1000 (!) mailova, a da su neki još iz 2001.
Pa sam krenula redom čitat i brisat, od najstarijeg prema današnjima.
Čitajući tako, podsjetila sam se na brdo događaja i likova iz svoje (ne tako davne) prošlosti. I događaji i likovi, većinom su imali ljubavno-tragičnu problematiku koja je tada nosila epitete: prestrašna, pretužna i prebolna.
Međutim, čitajući sad o tome, nakon par godina, sve mi to izgleda tako davno i daleko.
Kako je Vrijeme super stvar!
Ono je kao Vanish.
Samo treba pustit da ga dovoljno dugo proteče, i ljubavno-tragična problematika će postajat sve bljeđa i bljeđa i na kraju će posve nestat.
Ovih dana koristim Vrijeme aka Vanish svakodnevno. Izlijem si ga malo i gledam kako mrlja razočaranja i tuge polako blijedi. Nestaje...
I zadovoljna sam.
Toplo ga preporučam i drugima...
|