
Šta reći...??
Tu sam, između dva mora.
U petak, u zoru, putujem na Modrave. Zadnje kupanje i sunčanje prije jeseni i kilavljenja s diplomskim.
Ljeto do sada je bilo dobro.
Svega je bilo: kupanja, sunčanja, plivanja, smijeha, zajedništva, vaterpola i zabijenih golova, novih ljudi, gospodina i gospođe M., planktona, noćnog kupanja, iznenađenja, Majke Božje, boli, razočaranja, krivih predođbi, zavaravanja, zabijenih noževa u leđa, izgubljenih ideala, suza, zloće i ljubomore, kiše i hladnoće, meduza, opet zajedništva i ljubavi, sjećanja...
Budem rezimirala kad se konačno vratim u ZG.
Kad se osvrnem, ispadne da sam se cijelo to vrijeme, bivajući na Modravama i Silbi, pitala, a i dalje se pitam, ZAŠTO?????
Taj ZAŠTO je adresiran na razne teme, ljude i događanja, ali je sveprisutan.
Čini mi se da ni ovaj put neću dobiti bogznakakve odgovore.
Ostaje mi samo sjedit i čekat... da vidim hoće li The God/Man Himself progovorit i objasnit neke stvari.
Možda da krenem prat zahode ili suđe?
To nam nekako uvijek potakne komunikaciju...
|