Ja stojim, naizgled mirno, a moje srce suludo tuče. Ni jednu riječ neću reći!
Moje oči govore sve.
U koži kuha neizgovoreno...
Boli i sama pomisao da te nece biti toliko dugo vrimena...
Fališ mi već i sad...
Zagrljaj.Poljubci.Dodiri.Smijeh.Tvoj dah.Boja glasa.
Tvoja zabrinutos.
Tvoje vrline i mane.
Sve to ljubin.
Sve to je postalo dio mene.
Ti si dio mene.
Dio koji nika nece nestati.
Kojeg želin uvik kraj sebe.
Koji me zna utješiti,nasmijati...
Znaš me i naljutiti,ali to projde...ne znan se ljutiti na tebe.
Samo želin da si kraj mene...da me ne ispuštaš iz naručja...
S tobon iman sve...i sritna san...činiš me sritnon...
Fala ti na tome...prijatelju...ljubavniku...
Vrati se brzo......
Ljubin te....
<...zaspala bih ja sad na tvojim rukama...budila se nebi nikada...>
|