|
|
| travanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..Imam 16 godina....iz Slavonije sam..treniram taekwondo.....idem 2. razred opće gimnazije...............nemam dečka..........itd.........ma sve supeeeeeer..................
Ljubav su mora, ljubav su neba, ljubav je sve što ljudima treba, ljubav je potok što teče iz raja a poljubac je putić što dva srca spaja.
Volim tebe i tebe hoću o tebi sanjam i danju i noću kao da si stigla iz neke priče jer svi moji snovi na tebe liče.
Prestat´ ću da te volim, prestati ću da te gledam, prestati ću da ti se divim, kad prestanem da živim.
Kad se noć spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomračini ti šaljem poljubac svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja, tiho ti šapne: Mislim na tebe ja...
Kad nas tisuće kilometara razdvoje i kada najmanje misliš na mene moje oči gledaju u daljinu i traže samo tebe.
Znaš moram ti priznati nešto. Nećeš mi se sviđati vječno. Ma ne ljuti se nije ni život vječan.Sviđat ćeš mi se samo onaj dio vječnosti koliko traje život.
Ako te plašim zovi 92, ako te palim zovi 93, ako te povrijedim zovi 94, ako me želiš samo nazovi...
Ako izgubim ja tebe, izgubit ćeš i ti mene. Ali više izgubit ćeš ti, nego što ću izgubiti ja. Jer mene će mnogi voljeti kao ti, a tebe neće nitko voliti kao ja.
Sinoć sam dobio poruku od neba. Žalili su se da im je nestao najlijepši anđeo, ne brini nisam te odao.
Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra. Spavaj i snivaj slatke snove i snivaj mi noći ove.
Tek kad anđeli postanu zli, kad svi oceani presuše, tad ce srce prestati gorjeti, i ja cu tebe prestati voljeti.
Kad bi zrno pijeska bilo mjerilo za ljubav, sve pustinje svijeta ne bi bile dovoljne da ti kažem koliko te volim.
Reci da me ne trebaš i otiću, reci da ti nije stalo i nestati ću, reci da ti ne značim ništa i preboljet ću te...reci da me ne voliš...i umrijet ću...
Živim jer su oni to htijeli, volim jer sudbina nam to svima dijeli, patim-jer oči volim tvoje, umirem-jer volim nešto što nikada neće biti moje.
Kad ti najteže bude ili kad osjetiš da te nešto boli,sjeti se da postoji biće koje te vječno i duboko voli...
Kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoć, ti zatvori oči i stisni ih jače i sjeti se onoga koji zbog tebe plače..
Sjeti se da mi nedostaješ u svakoj usamljenoj noći, poželi me pokraj sebe možda ću slučajno doći, možda doletim i pokvarim ti snovea i možda ti podarim dodire nove...
Ti imaš nešto lijepo, šarmantno, uzvišeno, jedinstveno, nešto što drugi nemaju i ne mogu imati ti imaš mene..
Nezdravo, neshatljivo, potpuno nezamislivo, nemoguće, nenormalno, ludo, čarobno, krajnje čudno,neodoljivo, iskreno nedostaješ mi..........
Često je teško pronaći riječi jer onih pravih je tako malo. Zar su uopće potrebne riječi da shvatiš da mi je do tebe stalo.
Bili bi ti postelja u kojoj spavaš i jastuk na kojem se budiš. Bili bih suza kad plačeš i osmijeh kad se smiješ samo da sam uz tebe da te vidim da te ljubim.
Bilo gdje si svjetlo ne gasi,ne zatvaraj vrata već slušaj kucanja sata, a kad se kazaljke sklope, znaj da su s tobom misli moje.
Istinita priča..i jako tužna..ali samo u početku...
..evo ovako vam je to bilo..ljeto..meni osobno najdraže..godišnje doba..ali ta djevojka nije ni sumnjala..da će joj se u tom periodu..dogoditi..nešto..tužno..ali iz svega toga...izašlo nešto prelijepo.. Bila je dosta povučena djevojka...i nije se družila nešto posebno sa ostalima..zadržavala je svoje misli za sebe...ali bila je jako lijepa..i zgodna..samo zbog njene stidljivosti ju nitko nije nikada ni primjetio...sve dok..jedne godine u 4. razredu srednje škole..nije se dogodila nesreća...izgubila je oca..i tada nije imala..nikoga uza se...da joj pomogne..njena majka..takoder jako tužna nije primjećivala koliko Ines pati..ona se pred majkom pravila kako je sve u redu..no njezina majka nije znala da je Ines provela..noći i noći..u suzama...kada je prošlo pola godine nakon svega..i ona je malo došla sebi..ali i dalje je osjećala tu prazninu...jedne večeri..se šetala gradom...morala je biti sama..maknuti se od svega..sjedila je u parku dosta dugo..i shvatila..da mora doma..predugo se zadržala..na putu kući..je naišla na grupu..onako dosta pijanih dečki...maltretirali su je...molila ih je da ju puste...rekla je da će im dati sve što ima...samo da ju puste..no oni su to odbijali i odbijali...već očajna...počela je misliti na svoju majku..što njoj sada prolazi kroz glavu...kako joj je..jeli se već uplašila....i baš u tom trenutku...začula je glas...lijep..i onako mio glas..malo je promislila..i shvatila da to nije..nitko od njih...okrenula se..i vidjela preljepog dečka..koji je pričao sa jednim od članova te bande..derao se..i poterao ih sve kući...nju je podignuo sa poda...i pitao ju jesi li dobro...nije mogla odgovoriti..još je bila u šoku..prenio ju je do klupe..i upitao još jednom jesi li dobro..skupila je snage i rekla..jesam...a tko si ti...odgovorio joj je na to onako ljupko..joooj oprosti nisam se prestavio..drago mi je...zovem se Mihael..mogu li znati tvoje ime...začuđena..njegovim slatkim postupcima..odgovorila je drago mi je..Ines....rekao joj je da mu je žao što su se upoznali u ovakvim okolnostima..i da oprosti njegovom bratu i njegovim prijateljima..Otpratio ju je do kuće...pošto je živjela na drugom kraju grada..imali su dosta pješačenja..ali i vremena za razgovor...osjećali su kao da se znaju sto godina..a ona je znala..da je to bila ljubav na prvi pogled...napokon su došli do njenog stana..pozdravila ga je..i krenila u kuću.. no on ju je uhvatio za ruku..i rekao..dođi molim te..snažno ju zagrlio...i šapnuo na uho...ne brini u svakom zlu nešto dobro..i ne boj se znaj da sada imaš anđela čuvara uza sebe...poljubio ju o obraz i otišao mračnom ulicom njenog kvarta..osmijeh joj nije silazio sa lica...kada je unišla u kuću..sve je ispričala svojoj majci..i već se počela pitati..jel u redu od nje..što je sretna...a prošlo je samo pola godina.od smrti njenog oca..majka joj je rekla..kako ju tata gleda sa neba..i kako je on sretniji sada..kad ju vidi kako se ponovno smije...i da bi on to želio najviše na svijetu..ali onda se upitala..pa ja sam njega vidjela jednom u životu..tj.nikad ga nisam vidjela do sada...vjerojatno nije odavde..hmm znala sam da je predobro da bi bilo istinitno..ali jedno je znala...nikada ga neće zaboraviti...dečka koji joj je vratio osmjeh na lice..nakon dugog vremena...otišla je u sobu..i još satima nije zaspala..razmišljala je o dečku plave kose i plavih očiju...o njihovom razgovoru...o njihovom na neki način..oproštaju..ujutro se dignula..i krenila u školu..nije ni slutila..da ju čeka još jedno iznenađenje..cijeli dan je u školi bila kao isključena..samo je o njemu razmišljala..upitali su je što je bilo Ines..i kad se okrenila da im kaže kako nije ništa...samo se ne osjeća dobro...opet je začula glas...i to njegov..rekao je bok svima..ja sam novi učenik..dolazim iz Splita...okrenula se i ugledala..ga..pružio joj je ruke...i ona mu je potrčala u zagrljaj...nitko nije vjerovao...da ja to mala, povučena Ines...našla..dečka..rekao joj je...bok ljepotice...i poljubio ju je..svi su bili ljubomorni..ali opet sretni zbog nje...jer znaju..da je to cura zbilja zaslužila...=)