Istinita priča..i jako tužna..ali samo u početku...
..evo ovako vam je to bilo..ljeto..meni osobno najdraže..godišnje doba..ali ta djevojka nije ni sumnjala..da će joj se u tom periodu..dogoditi..nešto..tužno..ali iz svega toga...izašlo nešto prelijepo.. Bila je dosta povučena djevojka...i nije se družila nešto posebno sa ostalima..zadržavala je svoje misli za sebe...ali bila je jako lijepa..i zgodna..samo zbog njene stidljivosti ju nitko nije nikada ni primjetio...sve dok..jedne godine u 4. razredu srednje škole..nije se dogodila nesreća...izgubila je oca..i tada nije imala..nikoga uza se...da joj pomogne..njena majka..takoder jako tužna nije primjećivala koliko Ines pati..ona se pred majkom pravila kako je sve u redu..no njezina majka nije znala da je Ines provela..noći i noći..u suzama...kada je prošlo pola godine nakon svega..i ona je malo došla sebi..ali i dalje je osjećala tu prazninu...jedne večeri..se šetala gradom...morala je biti sama..maknuti se od svega..sjedila je u parku dosta dugo..i shvatila..da mora doma..predugo se zadržala..na putu kući..je naišla na grupu..onako dosta pijanih dečki...maltretirali su je...molila ih je da ju puste...rekla je da će im dati sve što ima...samo da ju puste..no oni su to odbijali i odbijali...već očajna...počela je misliti na svoju majku..što njoj sada prolazi kroz glavu...kako joj je..jeli se već uplašila....i baš u tom trenutku...začula je glas...lijep..i onako mio glas..malo je promislila..i shvatila da to nije..nitko od njih...okrenula se..i vidjela preljepog dečka..koji je pričao sa jednim od članova te bande..derao se..i poterao ih sve kući...nju je podignuo sa poda...i pitao ju jesi li dobro...nije mogla odgovoriti..još je bila u šoku..prenio ju je do klupe..i upitao još jednom jesi li dobro..skupila je snage i rekla..jesam...a tko si ti...odgovorio joj je na to onako ljupko..joooj oprosti nisam se prestavio..drago mi je...zovem se Mihael..mogu li znati tvoje ime...začuđena..njegovim slatkim postupcima..odgovorila je drago mi je..Ines....rekao joj je da mu je žao što su se upoznali u ovakvim okolnostima..i da oprosti njegovom bratu i njegovim prijateljima..Otpratio ju je do kuće...pošto je živjela na drugom kraju grada..imali su dosta pješačenja..ali i vremena za razgovor...osjećali su kao da se znaju sto godina..a ona je znala..da je to bila ljubav na prvi pogled...napokon su došli do njenog stana..pozdravila ga je..i krenila u kuću.. no on ju je uhvatio za ruku..i rekao..dođi molim te..snažno ju zagrlio...i šapnuo na uho...ne brini u svakom zlu nešto dobro..i ne boj se znaj da sada imaš anđela čuvara uza sebe...poljubio ju o obraz i otišao mračnom ulicom njenog kvarta..osmijeh joj nije silazio sa lica...kada je unišla u kuću..sve je ispričala svojoj majci..i već se počela pitati..jel u redu od nje..što je sretna...a prošlo je samo pola godina.od smrti njenog oca..majka joj je rekla..kako ju tata gleda sa neba..i kako je on sretniji sada..kad ju vidi kako se ponovno smije...i da bi on to želio najviše na svijetu..ali onda se upitala..pa ja sam njega vidjela jednom u životu..tj.nikad ga nisam vidjela do sada...vjerojatno nije odavde..hmm znala sam da je predobro da bi bilo istinitno..ali jedno je znala...nikada ga neće zaboraviti...dečka koji joj je vratio osmjeh na lice..nakon dugog vremena...otišla je u sobu..i još satima nije zaspala..razmišljala je o dečku plave kose i plavih očiju...o njihovom razgovoru...o njihovom na neki način..oproštaju..ujutro se dignula..i krenila u školu..nije ni slutila..da ju čeka još jedno iznenađenje..cijeli dan je u školi bila kao isključena..samo je o njemu razmišljala..upitali su je što je bilo Ines..i kad se okrenila da im kaže kako nije ništa...samo se ne osjeća dobro...opet je začula glas...i to njegov..rekao je bok svima..ja sam novi učenik..dolazim iz Splita...okrenula se i ugledala..ga..pružio joj je ruke...i ona mu je potrčala u zagrljaj...nitko nije vjerovao...da ja to mala, povučena Ines...našla..dečka..rekao joj je...bok ljepotice...i poljubio ju je..svi su bili ljubomorni..ali opet sretni zbog nje...jer znaju..da je to cura zbilja zaslužila...=)
Post je objavljen 10.04.2009. u 21:27 sati.