|
|
| travanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..Imam 16 godina....iz Slavonije sam..treniram taekwondo.....idem 2. razred opće gimnazije...............nemam dečka..........itd.........ma sve supeeeeeer..................
Ljubav su mora, ljubav su neba, ljubav je sve što ljudima treba, ljubav je potok što teče iz raja a poljubac je putić što dva srca spaja.
Volim tebe i tebe hoću o tebi sanjam i danju i noću kao da si stigla iz neke priče jer svi moji snovi na tebe liče.
Prestat´ ću da te volim, prestati ću da te gledam, prestati ću da ti se divim, kad prestanem da živim.
Kad se noć spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomračini ti šaljem poljubac svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja, tiho ti šapne: Mislim na tebe ja...
Kad nas tisuće kilometara razdvoje i kada najmanje misliš na mene moje oči gledaju u daljinu i traže samo tebe.
Znaš moram ti priznati nešto. Nećeš mi se sviđati vječno. Ma ne ljuti se nije ni život vječan.Sviđat ćeš mi se samo onaj dio vječnosti koliko traje život.
Ako te plašim zovi 92, ako te palim zovi 93, ako te povrijedim zovi 94, ako me želiš samo nazovi...
Ako izgubim ja tebe, izgubit ćeš i ti mene. Ali više izgubit ćeš ti, nego što ću izgubiti ja. Jer mene će mnogi voljeti kao ti, a tebe neće nitko voliti kao ja.
Sinoć sam dobio poruku od neba. Žalili su se da im je nestao najlijepši anđeo, ne brini nisam te odao.
Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra. Spavaj i snivaj slatke snove i snivaj mi noći ove.
Tek kad anđeli postanu zli, kad svi oceani presuše, tad ce srce prestati gorjeti, i ja cu tebe prestati voljeti.
Kad bi zrno pijeska bilo mjerilo za ljubav, sve pustinje svijeta ne bi bile dovoljne da ti kažem koliko te volim.
Reci da me ne trebaš i otiću, reci da ti nije stalo i nestati ću, reci da ti ne značim ništa i preboljet ću te...reci da me ne voliš...i umrijet ću...
Živim jer su oni to htijeli, volim jer sudbina nam to svima dijeli, patim-jer oči volim tvoje, umirem-jer volim nešto što nikada neće biti moje.
Kad ti najteže bude ili kad osjetiš da te nešto boli,sjeti se da postoji biće koje te vječno i duboko voli...
Kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoć, ti zatvori oči i stisni ih jače i sjeti se onoga koji zbog tebe plače..
Sjeti se da mi nedostaješ u svakoj usamljenoj noći, poželi me pokraj sebe možda ću slučajno doći, možda doletim i pokvarim ti snovea i možda ti podarim dodire nove...
Ti imaš nešto lijepo, šarmantno, uzvišeno, jedinstveno, nešto što drugi nemaju i ne mogu imati ti imaš mene..
Nezdravo, neshatljivo, potpuno nezamislivo, nemoguće, nenormalno, ludo, čarobno, krajnje čudno,neodoljivo, iskreno nedostaješ mi..........
Često je teško pronaći riječi jer onih pravih je tako malo. Zar su uopće potrebne riječi da shvatiš da mi je do tebe stalo.
Bili bi ti postelja u kojoj spavaš i jastuk na kojem se budiš. Bili bih suza kad plačeš i osmijeh kad se smiješ samo da sam uz tebe da te vidim da te ljubim.
Bilo gdje si svjetlo ne gasi,ne zatvaraj vrata već slušaj kucanja sata, a kad se kazaljke sklope, znaj da su s tobom misli moje.
Dogodi li vam se..da se nekad pitate..zašto postojite...da nekad poželite..da vas nema..?..uff..meni se to jako često događa...uvijek imam razloga za to...Požalite li ikad radi svojih postupaka..?..
Hmm..moja priča..jedna od jako kompliciranih..a opet nije komplicirana....sviđa mi se jedan i to jako dugo....ali nešto je stalno protiv nas....i s kim god...da nešto započnem..vraćam se njemu..stalno ispočetka..i ispočetka..a zašto..što je to u njemu toliko posebno...zašto me toliko veseli..njegov osmijeh..pogled...zašto se pored njega osjećam kao malo dijete...sretna..i vesela...kao da letim u oblacima..nijedan nije kao on..baš nijedan...i znam da sam povrijedila...puno osoba...baš zbog njega..i žao mi je..ali...ne mogu protiv sebe..vjeruj te mi..meni bi bilo najviše drago..da mi toliko ne znači.....jedan mi je prijatelj..lijepo rekao...ne možete jedno bez drugog..i kad napokon je sve bilo recimo predobro...ja ubrljam...da...baš tako..ja...nije ispunio jedan dogovor..i odmah sam ga napala..a zašto...jer sam se toliko osjećala poniženo..nisam mogla vjerovati..ponos je tada bio jači od mene..puno jači..i nisam saslušala njegovu priču..i ima pravo...ne možeš nekog napast a da i ne pitaš prvo razlog..i šta sam sada napravila..ponovno ga udaljila od sebe...vjerujem da je sada zbilja gotovo..i da..neće više sigurno ništa biti...i žao mi je...sve bi dala..kad bi ga ponovno imala kraj sebe...treba mi neki savjet...kako...ga vratiti..ako je to moguće više...kako...=(