Dogodi li vam se..da se nekad pitate..zašto postojite...da nekad poželite..da vas nema..?..uff..meni se to jako često događa...uvijek imam razloga za to...Požalite li ikad radi svojih postupaka..?..
Hmm..moja priča..jedna od jako kompliciranih..a opet nije komplicirana....sviđa mi se jedan i to jako dugo....ali nešto je stalno protiv nas....i s kim god...da nešto započnem..vraćam se njemu..stalno ispočetka..i ispočetka..a zašto..što je to u njemu toliko posebno...zašto me toliko veseli..njegov osmijeh..pogled...zašto se pored njega osjećam kao malo dijete...sretna..i vesela...kao da letim u oblacima..nijedan nije kao on..baš nijedan...i znam da sam povrijedila...puno osoba...baš zbog njega..i žao mi je..ali...ne mogu protiv sebe..vjeruj te mi..meni bi bilo najviše drago..da mi toliko ne znači.....jedan mi je prijatelj..lijepo rekao...ne možete jedno bez drugog..i kad napokon je sve bilo recimo predobro...ja ubrljam...da...baš tako..ja...nije ispunio jedan dogovor..i odmah sam ga napala..a zašto...jer sam se toliko osjećala poniženo..nisam mogla vjerovati..ponos je tada bio jači od mene..puno jači..i nisam saslušala njegovu priču..i ima pravo...ne možeš nekog napast a da i ne pitaš prvo razlog..i šta sam sada napravila..ponovno ga udaljila od sebe...vjerujem da je sada zbilja gotovo..i da..neće više sigurno ništa biti...i žao mi je...sve bi dala..kad bi ga ponovno imala kraj sebe...treba mi neki savjet...kako...ga vratiti..ako je to moguće više...kako...=(
Post je objavljen 10.04.2009. u 21:16 sati.